Kad se izgubi cilj, panika hvata zajednicu!

Na putu prema Obećanoj zemlji Izraelci su se zaustavili u Paranskoj pustinji. Tu Gospodin traži od Mojsija da iz svakog plemena pošalje po jednog predstavnika za izviđanje Obećane zemlje. Mojsije šalje dvanaest plemenskih predstavnika u Kanaan. Hošei, koji je bilo na čelu Efrajimova plemena, Mojsije daje ime Jošua. Mojsije je dao izviđačima upute što trebaju izviđati. Ohrabrio ih je i doda da na povratku ponesu plodove zemlje. Izviđali su četrdeset dana. Od plodova zemlje ponijeli su grožđa, mogranja i smokava.

Nakon povratka oko izviđača su se skupili Mojsije, Aron i cijela zajednica. Izviđači su iznosili svoje dojmove. Složili su se izviđači kako je Kanaan zemlja rodna, “njome teče med i mlijeko”, i kako su u njoj snažni ljudi. Zatim, da su im gradovi utvrđeni. Sada među njima slijedi podjela. Kaleb smatra kako je mogu zauzeti i traži da odmah krenu u osvajanje. Jošua je na strani Kaleba. Međutim, desetorica ostalih izvođača protive se Kalebu. Smatraju kako je narod koji živi u Obećanoj zemlji jači od Izraelaca. Njima su stanovnici Kanaana krupna stasa, čak su divovi. Rekli su kako su oni, Izraelci, prema stanovnicima Obećane zemlje “kao skakavci”.