10. ožujka 2019. Višegrad – na mjestu genocida krvnici u četničkim odorama slavili Dražu Mihailovića

No vlasti u Srbiji su u sklopu procesa rehabilitacije nacističkih suradnika iz Drugog svjetskog rata to osigurale i za Mihailovića. Viši sud u Beogradu je 2015. godine proglasio ništavnim suđenje provedeno 1946. godine te je Mihailoviću posmrtno vratio građanska prava.

Postrojavanje pod zastavama smrti

Riječi pjesme koje su pjevali: „Biće opet pakao i krvava Drina / Evo idu četnici sa srpskih planina” ili „Da se Dražin barjak vije ne bi bilo Albanije / I bila bi Ravna Gora na tri južna Srpska mora”

Jedno od tih spominjanih triju mora je i naše hrvatsko more, Jadran, davni san četnika, zbog kojeg su i pokretali ratne pohode i ubijanja u više navrata.

Četnički krvoloci napravili su brojne zločine u Višegradu u vrijeme NDH od 1941. – 1945. godine, a svoj genocid nastavili su u Bosni i Hercegovini 1992. godine kada su doslovno pobili i protjerali sve ne-srpsko stanovništvo, od kojih su velika većina bili Muslimani (danas Bošnjaci).

I nije Višegrad bio jedino mjesto u kojem su pobijene tisuće ljudi od srpskih četnika, u oba rata. Foča, Goražde, Žepa, Srebrenica, Zvornik, Vlasenica, Rudo, Čajniče, Rogatica i sva mjesta uz rijeku Drinu više su puta bila mjesta velikih pokolja u kojima su ubijene desetine tisuća ljudi. U Goraždu su četnici 1941. godine, nakon zarobljavanja i pokušaja silovanja, zaklali pet časnih sestara, poznate kao Drinske mučenice.

Od 1941. do 1945. samo u današnjoj BiH bilo je osnovano čak 14 četničkih korpusa, 76 brigada i dvije pukovnije te je kroz njih prošlo sto tisuća naoružanih pripadnika četničkog pokreta, koji su sijali smrt od Drine do Grahova, od Bosanske Posavine do Trebinja.

Po rezultatima istraživanja povjesničara Zdravka Dizdara četnici su u II. svjetskom ratu u BiH ubili oko 45.000 Hrvata i Muslimana, opljačkali, spalili i razorili na desetke tisuća domova, a potpuno uništili oko 300 sela i manjih gradova, velik broj katoličkih crkava i muslimanskih džamija.

„Četnički pokret bio je prožet najbrutalnijim velikosrpskim nacionalizmom i imao je sve karakteristike fašističkog pokreta”, ističe Zdravko Dizdar.

U proljeće 1992. srpske paravojne postrojbe započele se etničko čišćenje i masovna ubojstva bošnjačkih civila u Višegradu. Istraživačko dokumentacijski centar (IDC) registrirao je 1.760 žrtava zločina u Višegradu, od čega je ubijeno 100-tinjak djece. Time je pokolj u Višegradu jedan od deset najvećih pojedinačnih pokolja rata u BiH. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) navodi da je Višegrad bio podvrgnut „jednoj od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja u bosanskom sukobu”.

JNA je nakon nekoliko dana borbe zauzela grad, vladajuća Srpska demokratska stranka (BiH) proglasila je Višegrad „srpskim gradom“. Svi nesrbi su dobili otkaz, a ubojstva su postajala sve očitija. Srpske snage (Beli orlovi) počele su ubijati stotine Bošnjaka strijeljanjem. Njihovi su leševi bacani svakodnevno s Višegradskog mosta u rijeku. Džamije u gradu su uništene a imovina nesrba je opljačkana. Oni koji nisu ubijeni su deportirani su u logore. Preživjeli svjedoče o najokrutnijim mučenjima. Dana 14. lipnja 1992., 70 Bošnjaka, uglavnom iz sela Koritnik, četnici su zaključali u kući na Pionirskoj ulici. Granata je ubačena u kuću te ubila nekoliko njih. Potom je zgrada zapaljena a ljudi unutra su živi izgorjeli. Milan i Sredoje Lukić su automatskim oružjem strijeljali one koji su pokušali pobjeći kroz prozore. U kući je bio i 17 djece u starosti od dva dana do 14 godina.

Danas se u mjestu, gdje iz zemlje izvire krv žrtava, okupljaju četničke horde slaveći ubojice i zločince. Iako udruga „Svi za bolji Višegrad“ i mnogi drugi apeliraju na institucije da spriječe takva okupljanja i iako dužnosnici i domaći i svjetski osuđuju okupljanja koja veličaju genocid i ratne zločine, te šire nacionalnu i vjersku mržnju, stvarne reakcije nem