Osnivački skup HDZ-a za ondašnju Općinu Benkovac, održan na današnji dan prije tri desetljeća, u mozaiku zbivanja koja su tu stranku oblikovali u hrvatski državotvorni pokret zauzima posebno mjesto. Inicijativni odbora za osnivanje benkovačkog HDZ-a, kojemu sam bio na čelu, uputio je poziv predsjedniku Tuđmanu da bude nazočan na tom skupu.
Smatrajući Benkovac opasnim mjestom za njegovu sigurnost, tad najbliže predsjednikovi suradnici odvraćali su ga od namjere da se našem pozivu odazove. Međutim, predsjednik Tuđman oglušio se na upozorenja i odlučio je doći u Benkovac. Sve ono što je na tom skupu uslijedilo, uključujući i pokušaj atentata na predsjednika Tuđmana, potvrdili su da je Benkovac, u to doba, uistinu, za promicanje ideje državnog osamostaljenja Hrvatske bio mjesto krajnje nesigurnosti.
Okupilo se na tom skupu petnaestak tisuća Hrvata iz benkovačkog kraja i okolice. Srca sviju nas okupljenih tad ispred benkovačkog hotela Asserija kucala su kao jedno srece. Ispunjao nas je zanos koji je našu vjeru u slobodu i spremnost na svaku pogibelj za njezino ostvaraenje činio neuništivom. Dvijestotinjak domaćih Srba, neizliječivo zatrovanih velikosrpskim idejama zasulo nas je uvredama, jajima i kamenjem.
I prije nego li je skup službeno započeo došao sam za govornicu i obratio se tim nesretnicima koji u tom trenutku teško da su mogli vjerovati da će njihove bolesne ideje dobiti epiilog u traktorijadi,koja će ih pet godina kasnije odvesti u krilo „male Srbije“. Na moje riječi „MI SMO HRVATI OVO JE HRVATSKA“ iz okupljenog hrvatskog mnoštva prolomilo se oduševljenje na koje je ona šaka okupljenih četnika odgovorila još većim uvredama, i poklicima „OVO JE SERBIJA“. Dok je predsjednik Tuđman držao govor, iznad njegove glave držali smo bijeli stolnjak na kojem su se zaustavljale kanonade jaja i kamenja koje su prema njemu upućivali sanjari „velike Srebije“.
A onda se, u jerdnom trenutku, ne nekoliko metara od govornice pojavio neki Čubrilović s uperenim pištoljem prema predsjedniku Tuđmanu. Budni momci iz našeg osiguranja bili su brži i Čubrilović je, prije nego li je uspio povući okidač, „ljubio“ hrvatsku zemlju. Nastalo je komešanje. Presjedika Tuđmana sklonili smo u prostorije hotela. Za nekoliko trenutaka za govornicom se pojavio Petra Šale, svisoko podignutomo rukom u kojoj je držao Čubrilovićev pištolj kazao je: „ OVO JE PIŠTOLJ KOJIM JE TREBAO BITI UBIJEN PREDSJEDNIK TUĐMANO!“ U tom trenutku okupljenih petnaestak tisuća Hrvata spontano je pojurilo prema okupljenim velikosrpskim aktivistima koji su pokazali da Srbin bolje „umije da beži“ nego li što „umije da se bije“. Moglo bi se reći da je to bila spontana inscenacija onoga što će se dogoditi početkom kolovoza, pet godina poslije.
Nakon benkovačkog skupa, predizborna politička scena u Hrvatskoj bila je posve razvidna. Bilo je posve jasno da je predsjednik Tuđman i državotvorni pokret kojeg je osnovao ta snaga kojoj će hrvatski narod , na prvim slobodnim višestranačkim izborima, iskazati plebiscitarno povjerenje. Predsjednik Tuđman i HDZ opravdali su to povjerenje, uspješno predvodeći hrvatski narod do konačnog ostvarenja hrvatske državne samostalnosti. Sve zloporabe imena HDZ koje su se događale u postuđmanovskom vremenu, ni na koji način ne mogu umanjiti tu činjenicu. Baš kao što ni sitna politikanstva u svezi s obilježavanjem obljetnica osnivačkog skupa HDZ-a u Benkovcu od 18. ožujka 1990. ne mogu umanjiti njegov povijesni značaj.
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Napad na kipu RTV HB Huškači su stvorili atmosferu u kojoj je poželjno napadati Hrvate, sad još samo treba da netko “preuzme odgovornost”
Što se događa kada Papa umre?
U kanti za smeće pronašli tek rođenu bebu: Ivan i Miro su Ponos Hrvatske