Bosna je sada u većem riziku od kolapsa nego ikad u svojoj mladoj povijesti, što znači da bi se nasilje moglo brzo vratiti, piše Foreign Affairs.
Nije lako biti europski lider. Washington, tradicionalno najvažniji europski saveznik, okreće leđa NATO-u i razvija bliže veze s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Sjedinjene Države također su uvele visoke carine na gotovo sav europski uvoz, prijeteći gospodarskom rastu kontinenta. Ruske snage, u međuvremenu, polako, ali postojano napreduju u Ukrajinu, ugrožavajući njezin suverenitet. Zadnje što Europi treba je još jedna kriza, piše Ismet Fatih Čančar za ugledni svjetski magazin Foreign Affairs.
Pa ipak, jedan se kuha, točno usred kontinenta. Pod vodstvom Milorada Dodika , Republika Srpska – skup teritorija pod srpskom kontrolom – pokušava se odcijepiti od Bosne i Hercegovine. Dodik, proruski orijentirani srpski nacionalist, proveo je desetljeće potkopavajući središnje vlasti u Bosni. Uspostavio je paralelne državne institucije i potaknuo etničke napetosti, tvrdeći da se Republika Srpska mora odcijepiti od Bosne kako bi zaštitila srpski narod. I izbacio je bosanske dužnosnike iz gotovo polovice zemlje u svojoj regiji. Kako bi stao na kraj ovim radnjama, Sud BiH je Dodiku izrekao zabranu obavljanja dužnosti i osudio ga na zatvorsku kaznu. Od tada je, međutim, Dodik posjetio Izrael, Rusiju i Srbiju. Kod kuće ga štiti lokalna policija.
Ako se Republika Srpska odcijepi, Europa bi se mogla naći u svijetu problema. Od 1992. do 1995. godine Bosna je bila poprište rata između Bošnjaka, Hrvata i Srba — pri čemu su posljednje dvije skupine podržavale susjedne Hrvatska i Srbija. Borbe su bile brutalne: tisuće su poginule, a srpski čelnici i dužnosnici počinili su genocid u Srebrenici. Sukob je prestao tek nakon što je NATO intervenirao i koalicija stranih stranaka pomogla u uspostavi sadašnje bosanske države. Ako se Bosna i Hercegovina raspadne, mnogi strahuju da će se nasilje vratiti.
Kako bi spriječili potencijalnu katastrofu, europski i američki čelnici morat će ovoj zemlji posvetiti više pažnje. Morat će poslati više mirovnih snaga da podrže bosanske vlasti dok se bore protiv otcjepljenja. Koristeći izvanrednu moć nadzora koju je Zapad zadržao u Bosni od kraja rata, oni će morati pomoći u reformi bosanskog ustava tako da središnja vlast u zemlji ne bude toliko ograničena kao što je sada. A bosanskohercegovačke nacionalne institucije bit će potrebno ojačati, tako da dužnosnici Republike Srpske (ili dužnosnici bilo kojeg drugog entiteta) ne mogu jednostavno prkositi središnjoj vlasti.
Europski dužnosnici možda oklijevaju poduzimati takve mjere, s obzirom na sve ostalo s čime se moraju suočiti. Možda je još manje vjerojatno da će se Sjedinjene Države, sa svojim izolacionističkim vodstvom, ponovno angažirati. No bit će daleko jeftinije i lakše zaustaviti Dodika i njegove regionalne i međunarodne sponzore sada nego tijekom sukoba, ako on izbije. Europa si posebno ne može priuštiti da vodi dva rata – jedan u Bosni i jedan u Ukrajini – u isto vrijeme. Ako njezini čelnici žele zaštititi svoj kontinent, moraju spriječiti početak sukoba u Bosni.
LINKOVI KOJI DIJELE
Poput mnogih etnički podijeljenih država, Bosnom i Hercegovinom upravlja specijalizirani okvir za dijeljenje vlasti – uspostavljen Daytonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine, kojim je okončan rat u zemlji. Prema odredbama tog sporazuma, dva glavna bosanska entiteta – Federacija Bosne i Hercegovine kojom dominiraju Bošnjaci i Hrvati i Republika Srpska kojom dominiraju Srbi – mogu staviti veto na promjene nacionalne politike. Zastupljenost je koncentrirana u ove tri glavne etničke skupine. Čak i uz ove aranžmane, vlada zemlje mora odgovarati Uredu visokog predstavnika, tijelu pod vodstvom Zapada koje može promijeniti bosanske zakone.
Ovaj okvir nudi funkcionalno neograničenu moć političkim vođama unutar njihovih etničkih skupina, kao i moć blokiranja sveobuhvatne vlade. Nitko to nije kapitalizirao bolje od Dodika. Tijekom protekla dva desetljeća, Dodik je, dok je obnašao razne vodeće uloge, radio na sustavnom razgradnji bosanskohercegovačkih državnih institucija. On i njegovi dužnosnici, na primjer, opetovano su stavljali veto na nastojanja bosanske vlade da se integrira u NATO i Europsku uniju. Što je možda još važnije, Dodik je radio na tome da svoje teritorije izvuče iz pravosudnih, carinskih i sigurnosnih institucija središnje vlasti.
Veći dio tog razdoblja Dodik je izbjegavao odgovornost za svoje postupke. Zapadni dužnosnici smatrali su ga frustrirajućim, ali su ga radije umirili nego suočili s njim. Međutim, posljednjih godina nailazi na otpor. Prvo je 2023. Ured visokog predstavnika, uz potporu Washingtona, izmijenio pravni kodeks zemlje kako bi nepoštivanje njegovih naredbi učinio zločinom – uglavnom kao odgovor na Dodikovo ponašanje. Potom je u veljači ove godine Državni sud BiH osudio Dodika zbog odbijanja odluka OHR-a. Sud je Dodika osudio na godinu dana zatvora i šest mjeseci zabrane obnašanja dužnosti. Bio je to izuzetan trenutak: po prvi put su bosanskohercegovačke institucije secesioniste Republike Srpske doista smatrale odgovornima za svoje postupke.
Dodik je, međutim, odbio prihvatiti odluku suda. Umjesto ostavke i predaje, on je eskalirao svoje napore. On je od parlamenta Republike Srpske zatražio zabranu rada Suda BiH, Tužiteljstva BiH, Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća i policije BiH na njenom teritoriju. Zakon je čak kriminalizirao prisutnost bosanskih državnih institucija u Republici Srpskoj, uz stroge kazne za lokalne dužnosnike koji su surađivali s dužnosnicima središnje vlade. Dodik je istovremeno uveo registar stranih agenata koji prati i cilja civilno društvo.
Svi ovi separatistički zakoni su nezakoniti i poništeni od strane Ustavnog suda BiH. Ali bosanskohercegovačke državne institucije su se, doista, djelomično povukle s područja Republike Srpske. Osim toga, Dodik se udvostručio, predlažući amandmane na Ustav Republike Srpske koji bi stvorili neovisnu vojsku, graničnu policiju i specijalno tužiteljstvo sa sposobnostima prikupljanja obavještajnih podataka koje može procesuirati ono što on naziva “neprijateljima RS” – od kojih bi bilo koji mogao obnoviti sukob između bosanske države i srpskih secesionista. Kao odgovor, bosanskohercegovačko tužiteljstvo pridružilo se Državnom sudu BiH u izdavanju naloga za Dodikovo uhićenje. Zatražila je da Interpol raspiše tjeralicu. Ali Interpol je to pod pritiskom Srbije odbio. A bosanska državna policija nije uspjela uhititi Dodika, jer se plaše da će to dovesti do nasilnog sukoba. Policija Republike Srpske čak je prijetila i primjenom sile kako bi spriječila takav ishod.
Bosna i Hercegovina se, dakle, suočava s krizom suvereniteta. Ako se izravno uhvati u koštac s Dodikom, riskira rat. Ali ako se status quo nastavi, rezultat će biti de facto podjela zemlje. Dodik i drugi secesionistički čelnici shvatit će da ih ništa ne sprječava da demontiraju preostale bosanskohercegovačke institucije na svom teritoriju. Mogli bi nastaviti s integracijom Republike Srpske u užu Srbiju, uzimajući sa sobom i druge dijelove Bosne. (Republika Srpska je diskontinuirana, a ostatak Bosne je između nje i Srbije.)
Država Bosna i Hercegovina će se pokušati obraniti, koliko god situacija bila teška. Ali ono što ovu krizu razlikuje od prethodnih je tinjajuće razumijevanje među bosanskim političkim čelnicima, a donekle i međunarodno, da sadašnje političko vodstvo Republike Srpske ne može ostati na vlasti. Sposobnost zakonodavne vlasti da opetovano stvara egzistencijalne prijetnje ustavnom poretku, miru i stabilnosti postala je neodrživ teret i za Bosnu i za Europu.
SVE TIHO NA ZAPADNOM PROČELU
Dodik i njegove lokalne pristaše nisu sami u svojim nastojanjima da se odcijepe od Bosne. Nakon presude Dodiku, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić otputovao je na tu teritoriju, gdje je osudio presudu kao nedemokratsku i nezakonitu te obećao potporu njezinom narodu, institucijama i vodstvu. Vučićeve izjave ne iznenađuju: srpski je vođa, poput Dodika, nacionalist koji želi stvoriti “Veliku Srbiju” koja će ujediniti Republiku Srpsku s užom Srbijom. Krizu u BiH Vučić vidi i kao unutarnjopolitički poklon. Mjesecima se Vučić suočava s masovnim prosvjedima protiv svoje sve autoritarnije vlade. Podržavajući Dodika i raspirujući etničke napetosti, on se nada skrenuti pozornost s domaćih pitanja i ojačati potporu za sebe.
Zamjenik mađarskog ministra vanjskih poslova Levente Magyar također je posjetio Republiku Srpsku kako bi podržao Dodikov državni udar. Mađarska Dodika vidi kao saveznika u svojim naporima da izgradi koaliciju neliberalnih vođa u Europi i dijeli njihove proruske stavove. Ako se rat vrati na Balkan, Magyar je izjavio: “Mađarska neće stajati po strani… Mi smo s vama i narodom (Republike Srpske)”. Mađarski premijer Viktor Orban , sa svoje strane, čini se zainteresiranim za ubrzavanje takvog sukoba. Orban se agresivno miješa u unutarnje stvari BiH od 2020. U veljači je čak poslao 78 pripadnika specijalnih snaga mađarske antiterorističke policije na zajedničke vježbe s policijom Republike Srpske.
Ali možda nitko nije bio sretniji što je podržao Dodika od Putina. Moskva već dugo pokušava destabilizirati zapadni Balkan, kako bi odvratila pozornost od Ukrajine, ali i općenito opteretila Europu. Kremlj ispravno vidi zapadni Balkan kao meko podzemlje kontinenta, s Bosnom i Hercegovinom kao središnjim bojnim poljem za destabilizaciju europske sigurnosti i ometanje euroatlantskih integracija. Kao rezultat toga, unatoč bezuvjetnoj podršci Republici Srpskoj, Putin se sastao s Dodikom kada je prošlog tjedna putovao u Moskvu. Rusija će vjerojatno pokušati eliminirati OHR.
Razgovor je jeftin; Sada je vrijeme za akciju.
Europa se, naravno, usprotivila Dodikovim nastojanjima. U priopćenju Europske službe za vanjsko djelovanje, koja upravlja diplomatskim odnosima EU-a sa zemljama koje nisu članice EU-a, navodi se da Dodik ugrožava ustavni i pravni poredak Bosne i Hercegovine, slabi njezinu birokraciju i napada temeljne slobode. Sjedinjene Države zauzele su sličan stav. Državni tajnik Marco Rubio izjavio je u ožujku da Dodik “potkopava institucije Bosne i Hercegovine i prijeti njezinoj sigurnosti i stabilnosti”.
Ali razgovor je jeftin; Sada je vrijeme za akciju. Kratkoročno to znači da Zapad mora kazniti secesioniste. Austrija i Njemačka već su sankcionirale Dodika i njegovu ekipu. Isto bi trebale učiniti i druge europske zemlje. Sjedinjene Države bi u međuvremenu trebale proširiti svoj postojeći okvir sankcija. Zapadne zemlje također bi trebale proširiti svoju fizičku prisutnost unutar zemlje. Od završetka rata, Bosna i Hercegovina je bila domaćin značajne europske mirovne misije. Zemlje sudionice trebale bi poslati još više vojnika; na taj način mogu podržati bosansku državnu policiju dok hapse Dodika. Mirovne snage mogle bi biti raspoređene i na granici BiH i Srbije kako bi se spriječilo Vučićevo uplitanje.
Dugoročno gledano, Zapad će morati reformirati politički sustav u Bosni. Decentralizirani okvir dijeljenja vlasti pomogao je u očuvanju mira, ali je također omogućio Dodiku da paralizira bosansku vladu – tako osnaživši Republiku Srpsku. Bez funkcionalne vlade u Sarajevu, Dodikova administracija je bila slobodna djelovati kao država u državi, akumulirajući dovoljno ovlasti za ovaj pokušaj puča. Zapadni dužnosnici, djelujući kroz OHR, mogu promijeniti bosanske zakone kako bi osigurali da nijedan entitet ili etnička skupina više ne zlorabe mehanizam veta. Također mogu ojačati izvršnu vlast uspostavom premijera i stvaranjem dodatnih institucija središnje vlade – poput neovisne vojne obavještajne agencije, ministarstva unutarnjih poslova, ministarstva energetike i rudarstva, ministarstva poljoprivrede i šumarstva, ministarstva industrije i ministarstva sporta i kulture – koje približavaju članstvo u EU-u i NATO-u.
Dodikovi postupci ključni su test za europske čelnike.
U isto vrijeme, Europa i Sjedinjene Države trebaju pomoći Bosni da razvije jače obrambene i sigurnosne kapacitete. Američki dužnosnici, na primjer, mogli bi uspostaviti četverostrano partnerstvo s Norveškom, Turskom i Ujedinjenim Kraljevstvom koje nudi sigurnosna jamstva dok Bosna ne dobije punopravno članstvo u NATO-u. Ovo bi moglo biti partnerstvo za pomoć obrani strukturirano oko odgovarajućeg okvira ulaganja u bosanskohercegovačku obrambenu industriju. U međuvremenu, NATO bi trebao ponuditi Bosni i Hercegovini jasan put ka članstvu i rok za prijem.
Dok rade na ovim reformama, Sjedinjene Američke Države i Europa trebaju obratiti posebnu pažnju na Distrikt Brčko. Ovaj dio teritorije dijeli dvije polovice Republike Srpske, a trenutno nije dio niti jedne. Međutim, prema međunarodnom pravu, zapadne sile mogu spojiti Brčko u Republiku Srpsku ili Federaciju ako jedan od dva entiteta ne poštuje Daytonski sporazum. Prvo nije, pa bi Zapad trebao staviti Brčko u Federaciju. To će znatno otežati svaki pokušaj odvajanja.
Iznad svega, Europa i Sjedinjene Države moraju djelovati brzo. Srpski secesionisti već su se ohrabrili. I Moskva. Bosna je sada u većem riziku od kolapsa nego ikad u svojoj mladoj povijesti, što znači da bi se nasilje moglo brzo vratiti. Područja s kojih je Dodik protjerao bosanskohercegovačke državne institucije su, nimalo slučajno, ona područja na kojima su srpske snage devedesetih počinile genocid nad Bošnjacima. Mnogi Bošnjaci su pobjegli da ne budu ubijeni, ali su se nakon toga vratili. Sada su, međutim, ti ljudi prepušteni na milost i nemilost policiji Republike Srpske – snagama odgovornim za ubojstva.
Dodikovi postupci su stoga ključni test za britanskog premijera Kierana Starmera , francuskog predsjednika Emmanuela Macrona , njemačkog kancelara Friedricha Merza i druge europske čelnike koji su tvrdili da mogu pojačati i popuniti vakuum koji je ostavio Washington. Ako Europa može zaustaviti Dodikovo otimanje vlasti, kontinent će pokazati da ozbiljno razmišlja o samoobrani. Ali ako ne uspije, Europa će biti u opasnosti od raspada. Uostalom, teško je zamisliti kako će kontinent moći zaustaviti Putina, odnosno Trumpa, ako ne zaustavi Dodika.
______________________
Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
More Stories
Tko još puši „popušene fore“vodećih hrvatskih političkih stranaka u BiH?
Objavom kandidature Darijane Filipović za članicu Predsjedništva BiH prestaje svaka iluzija o jednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH.
PRAVNA POBJEDA S GORKIM OKUSOM: Marijačić dokazao klevetu, uslijedila žestoka odmazda „lijevih“ udruga.