Okusi blagdana

U tišini Velike subote, dok treperi radost iščekivanja, a sveprisutna nada najavljuje pobjedu života nad smrću, uz pripremu duha i tijelo se nada obnovi te je tradicija pripremiti trpezu koja će obitelj na Uskrs okupiti i blagosloviti zajedništvom.

Uskrsna nedjelja, kruna liturgijske godine, ne donosi samo sjećanje na slavno Kristovo uskrsnuće od mrtvih, nego predstavlja i duboko obnavljanje svega stvorenog, od prirode koja buja novim životom, do srca kršćana koja se tada posebice otvaraju milosti uskrslog Gospodina. U tom duhu obnove i nade, obitelj se okuplja oko uskrsne trpeze. Ruke pune ljubavi brižno su pripremale darove zemlje koji sada predstavljaju simbole vjere i tradicije.

Posebno mjesto na uskrsnoj trpezi zauzima običaj koji je poznat kao posvećenje ili posvetalište, a i danas se izrazito njeguje. Riječ je o hrani koja se blagoslivlja: u nekim krajevima postoji praksa da se taj blagoslov obavlja na Veliku subotu ujutro ili na Uskrsno jutro, ali se najčešće obavlja, kako bi vjernici sudjelovali u što većem broju, poslije Uskrsne vigilije. Nije propisano što se od hrane nosi, ali se zna da je to hrana koju obitelji blaguju na Uskrsno jutro.

Posvećenje se obično sastoji, na prvom mjestu, od šarenih jaja, simbola radosti samog Uskrsa. Blagoslovljena vodom na Uskrsnoj vigiliji u kojoj je u tišini noći proglašeno Kristovo uskrsnuće, ona postaju vidljivi znak života koga Isus donosi. Dominantna boja pisanica je crvena koja podsjeća na prolivenu krv Jaganjca Božjeg, odnosno cijenu koja je plaćena za otkupljenje svakog čovjeka. Istodobno, crvena je i boja radosti i trijumfa ljubavi koja je jača od smrti. Međutim, o kojoj god boji je riječ te načinu šaranja – od poznatog prirodnog bojanja lukom, ponegdje s tradicionalnim šarama, pa do moderne umjetnosti na pisanicama, svako jaje priča priču o novom stvaranju, odnosno o čovječanstvu obnovljenom Kristovim uskrsnućem, poput novog života koji izlazi iz krhke ljuske.

Trpeza za najveću kršćansku svetkovinu neizostavna je i u nju se ulaže silan trud, ali valja imati na umu kako to nije samo kulinarski doživljaj, nego vjerničko, ali i kulturno obilježje koje spaja obitelji i ujedinjuje vjernike

Iako se konzumira na Uskrsno jutro, za doručak koji je znatno obilniji te dolazi nakon 40 dana tjelesnog uzdržavanja i posta, jaja su omiljena „poslastica“ tijekom cijelog uskrsnog razdoblja. Ako uz to dodamo i zabavu – tucanje, koje u nekim krajevima predstavlja i ozbiljno nadmetanje, njihov značaj još je i veći.

Uz pisanice, posvećenje obuhvaća i kruh, nerijetko ukrašen simbolima križa ili drugim uskrsnim motivima. Mirisno, toplo pecivo predstavlja kruh života i podsjeća na euharistijsko zajedništvo koje vjernici dijele.

U pripravljenoj košari koja se nosi na Uskrsno bdjenje, a zatim konzumira sljedećeg jutra te simbolizira ponovno slavlje i obilje, nalazi se i komad slanine, šunke ili pečenice te sir.

Iako se danas za najveću kršćansku svetkovinu pravi jednostavna zelena salata ili krumpir salata, ali i brojne druge različite, poput francuske, na prvom mjestu među zelenilom ipak je mladi luk koji predstavlja dolazak proljeća i novog života koji Uskrs nosi sa sobom te, uz rotkvice i hren, donosi proljetnu svježinu na uskrsni tanjur.

A kakva bi trpeza bila bez različita mesa. Za glavno se jelo tako nerijetko spravlja janjetina pečena na ražnju ili ispod peke, što je brojnima pravi uskrsni specijalitet jer je meso mekano i sočno, a priprema se uz dodatak jednostavnih začina kako bi se istaknuo okus janjetine.

Svinjetina iz pećnice također je opcija za uskrsnu trpezu, te će se često naći u urbanijim sredinama, kao i pečena teletina s krumpirom.

Ne smijemo zaboraviti ni vino koje se u pojedinim krajevima pije na Veliki četvrtak, ili pak tijekom cijelog uskrsnog trodnevlja.

A nakon slanih delicija na uskrsnom stolu tradicionalno svoje mjesto pronalaze i slatki zalogaji, iako su konkretne slastice više povezane s Božićem pa se uskrsne pripravljaju po ukusu i želji. Mogu se tako naći slatke pite s mladim sirom, jajima i šećerom, kolači s orasima, grožđicama ili makom, kremaste slastice, a nerijetko i uskrsni kruh bude napravljen u slatkoj verziji.

Trpeza za najveću kršćansku svetkovinu je neizostavna i u nju se ulaže silan trud, ali valja imati na umu kako to nije samo kulinarski doživljaj, nego vjerničko, ali i kulturno obilježje koje spaja obitelji i ujedinjuje vjernike. Iako su jela na stolu bogata, prava je vrijednost bogatstvo zajedništva, duhovnog i tjelesnog, te u onome što pojedina jela simboliziraju – plodnost, nadu, neizmjernu ljubav te, konačno, pobjedu života nad smrću.

Stoga, treba imati na umu da dok se blaguju darovi zemlje, da srca trebaju biti ispunjena zahvalnošću, a trpeza nas treba podsjećati da je istinska hrana smo ona koja hrani našu dušu, a to je vrjednije od bilo kakva obilja.

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com