Radikalni unitaristički politički i medijski krugovi godinama stvaraju društvenu atmosferu neprijateljstva i linča prema Hrvatima u BiH. Sada počinjemo dobivati ozbiljnije plodove posijanog zla.
Napad mostarskog “skakača” na novinarsku ekipu RTV Herceg Bosne na Starom mostu u Mostaru mogao bi biti tek jedan od prvih u nizu ozbiljnijih incidenata u kojima će nepoznate osobe početi “preuzimati odgovornost” i napadati simbole političke Hrvatske – od novinarskih ekipa, preko zastava hrvatskog naroda u BiH, “civila” u dresovima s hrvatskim obilježjima… Do sada su napadi bili verbalni, poput potjere. novinara Zorana Krešića zbog ulaska u Upravni odbor RTV Federacije Bosne i Hercegovine. Ali sada se počelo prelaziti na “konkretne nedjela”.
Osoba koja je u utorak napala novinarsku ekipu RTV Herceg Bosne javnosti je poznata jer se povezuje s osobama koje su prije nekoliko tjedana u zapadnom Mostaru pokušale ubiti jednog momka jer su mislile da ima veze s navijačkom skupinom Ultrasi. Tada su momku stavili lisice, slomili mu lubanju i čeljust te ga ostavili da iskrvari i umre. Srećom, momak je preživio.
Prethodno je momak u navijačkim rekvizitima Ultrasa također napadnut ispred kućnog praga nakon nogometne utakmice.
Također, nedavno je zastupnik DF-a u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH odbio dati izjavu novinarima RTV HB i ovu medijsku kuću nazvao “kvazimedijem”. Isti “zagovornik” je i jučer nakon napada na novinare podržao napadača objavivši na društvenim mrežama “kriptiranu” poruku: “Prema kvazimedijima kako i zaslužuje!”.
Ipak, kampanja sotonizacije političkog Hrvata u bošnjačkoj javnosti ima mnogo dublje korijene i zapravo seže u vrijeme i prije početka hrvatsko-bošnjačkog rata.
Da bi “namirili” teritorij koji su izgubili od Srba, bošnjačka politika morala je otvoriti front s Hrvatima i uvjeriti vlastiti narod da su im Hrvati neprijatelji, iako su upravo Hrvati i HVO prvi zaustavili srpsko osvajanje BiH, zatim zbrinuli stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica u hotelima na Jadranu, slali humanitarnu pomoć bošnjačkom narodu, naoružali Armiju BiH, a prethodno priznali neovisnost BiH, koju su Hrvati podržali izlaskom na referendum o neovisnosti; sve kako bi bošnjačka vojska pokušala protjerati Hrvate iz srednje Bosne i sjeverne Hercegovine, a bila je jasna ambicija da se osvoji Mostar i Čapljina te izađe na Jadran.
Nakon rata su sustavno sabotirali povratak Hrvata u srednju Bosnu i sjevernu Hercegovinu (koliko se Bošnjaka vratilo u Stolac i Čapljinu, a koliko Hrvata u Bugojno, Konjic, Jablanicu, Kakanj…?).
Nakon toga bošnjačka politika koristi svaku priliku da institucionalno marginalizira hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Tako pamtimo Alijansu i Platformu, kao i četverostruko nametanje Željka – Sejde – Komšića bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva. Desetljećima se Hrvate sotonizira kroz Federalnu TV i druge medije na koje strukture SDFA-e imaju barem malo utjecaja. Nije nevina ni Islamska zajednica koja se desetljećima ponaša kao politički akter i koja Hrvate često prikazuje kao nekoga protiv koga se treba boriti i koga treba pobijediti. Dovoljno je vidjeti najave Islamske zajednice o fantomskom haremu Lakišić i uzurpaciji parka Liska u Mostaru koji žele pretvoriti u muslimansko mezarje.
U međuvremenu se dogodila i haaška presuda u slučaju Prlić i ostali, koja je dala novo ulje na vatru unitarističkim radikalima koji su cijeli narod počeli etiketirati kao JZP-ovce, a svakog vojnika HVO-a kao ratnog zločinca. Pravo Hrvata na ravnopravnost u BiH nastoji se prikazati kao nelegitimno, a visoki dužnosnici SDF-e govore kako su Hrvati (i Srbi) neuredni podstanari u (bošnjačkoj) BiH.
Koliko je hajki vođeno protiv drugih hrvatskih novinara i javnih osoba, ne može se ni nabrojati.
Višegodišnje stvaranje takve militarističke atmosfere u kojoj se na Hrvate (i Srbe) gleda isključivo kao na neprijatelje koje treba poraziti i poniziti uništilo je svaku ideju o mogućoj zajedničkoj državi BiH, zbog čega se ona danas nalazi u poluraspadu, gdje je RS samostalnija nego dio BiH, u koju malo tko želi ulagati i za koju se opravdano postavlja pitanje hoće li se uskoro doslovno raspasti.
Odgovornost je sada na policiji, MUP-u HNŽ-a koji treba hitno razriješiti slučaj napada na novinare, ali i na Županijskom tužiteljstvu i Sudu da izreknu primjerenu kaznu. Počinitelj se sigurno zna i nema mudrovanja u ovom slučaju.
No, ni brza reakcija policije neće zaustaviti spiralu zla koja se zlokobno počela kotrljati. U bošnjačkoj javnosti radikalni unitaristi stvorili su narativ i atmosferu u kojoj je čak i poželjno napadati “Herceg Bosnu”, odnosno građane BiH koji su politički Hrvati. To je vidljivo iz izostanka bilo kakve reakcije bošnjačke javnosti na ove događaje. Je li šutnja u ovom slučaju znak odobravanja?
Najveću odgovornost za urušavanje sigurnosti, pa i same državnosti BiH snose upravo javne osobe koje huškačkim metodama osiguravaju vlastite mandate u raznim tijelima vlasti.
Nažalost, ovaj trend neće stati, već će se samo znatno ubrzati u nadolazećim mjesecima. Stoga treba biti oprezan i paziti gdje se kreće i s kim razgovara.
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Biskup Košić: Pozdrav ZDS ne treba zabranjivati, a drag mi je i “Domovini vjerni”
Politički komesar u fotelji HNS-a: Marijan Kustić na udaru zbog progona domoljublja
Skandal trese nogomet: Predsjednik FIFA-e pod istragom zbog političke pristranosti