Odmrzavanje sukoba Normalizacija ratnog stanja: Kako Safa, Zukan, Dževad i ostali podgrijavaju atmosferu sukoba u BiH

Od izjava Dževada Mahmutovića, izaslanika u Vijeću naroda Narodne skupštine Republike Srpske, da bi SIPA trebala pucati na Ministarstvo unutarnjih poslova RS-a kako bi uhitila Dodika, preko “objašnjenja” ministra obrane Zukana Heleza da se vojni zrakoplovi mogu unajmiti iz Turske te da bi im bio potreban samo 17-minutni let do BiH, preko kojeg bi “ispustili teret”, i niza drugih sličnih izjava, do najnovije izjave Safeta Oručevića da bi se u Mostaru mogla dogoditi pucnjava ako se ne zaustavi izgradnja zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, na bošnjačkoj političkoj sceni uporno se zagrijava atmosfera unutarnjeg, tako reći građanskog sukoba u zemlji.

Nove stare politike

Govorimo o vrlo neodgovornim politikama i političarima, ali ako bolje pogledamo stvari, vidjet ćemo da zapravo ne gledamo ništa novo.

Bošnjačka javnost već dugo artikulira narativ o “drugoj (ratnoj) polovici”, o Hrvatima i Srbima kao “neurednim podstanarima u Bosni i Hercegovini”, kako nam je objasnio dužnosnik SDA i Islamske zajednice Džafer Alić, o članovima UZP-a i genocidarima, ustašama i četnicima, o Bošnjacima kao “temeljnom narodu”, o stavljanju Hrvata u “dva vagona”… Borbu protiv Republike Srpske ta javnost smatra ozbiljnom dužnošću, dok se svako spominjanje Herceg-Bosne potiskuje, osim u kontekstu “paradržave” i zločinačke tvorevine UZP-a.

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović s ponosom objašnjava kako je Republika Srpska ekonomski uništena, čelnici Trojke pozivaju na sankcije polovici teritorija i stanovništva vlastite zemlje i to predstavljaju kao vanjskopolitički “uspjeh”, dok svakodnevno svjedočimo kako bošnjački mediji provode obračune protiv svakoga tko i malo odstupa od službenog narativa koji kaže da je BiH bošnjačka nacionalna država, a tko se ne sviđa, može odmah otići.

U tom kontekstu, podizanje napetosti oko izgradnje zgrade HNK-a Mostar samo je povod za otvaranje starog fronta koji bošnjačka politika vodi protiv Hrvata. Danas je to Hrvatsko narodno kazalište, jučer je to bio Liskin park u Mostaru, prekjučer fantomski islamski interkulturalni centar Mevlana, sutra će to biti partizanski spomenik, prekosutra stadion Pod Bijelim Brijegom i tako unedogled.

Novo je da je bošnjačka politika (i javnost povezana s njom) pojačala militarističku retoriku nakon što je popustio međunarodni pritisak na BiH i smanjena američka prisutnost u zemlji.

Nakon niza ne baš mudrih poteza visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji proizvoljno nameće zakone, potiče namještena suđenja i potpuno degradira demokratske procese u zemlji, Republika Srpska poduzela je korake kako bi se pokušala zaštititi od takvog političkog i pravnog nasilja. Rezultat je doslovni poluraspad BiH, u kojem se sukob zamrznut gotovo tri desetljeća počinje odmrzavati.

Fokus na Hrvate

Budući da bošnjačka politika zna da Republici Srpskoj ne može učiniti praktički ništa, ni politički, ni pravno, ni vojno, brzo je svoju pozornost usmjerila na Hrvate.

Dakle, vidimo i čujemo otvorene izjave da se Izborni zakon nikada neće mijenjati na način koji bi Bošnjacima dao priliku da prijevarom nametnu političke predstavnike Hrvatima. Svakodnevno se pokušava prebrojati Hrvate kako se ne bi došlo do brojke koja bi ukazivala na to da su postali nacionalna manjina itd.

Naravno, bošnjačka politika neće započeti nikakav sukob, prvenstveno zato što je potpuno nemoćna i nemoćna, srpska i hrvatska nacija su neusporedivo jače, ali stvaranjem atmosfere sukoba pokušava osvojiti što više „bošnjačke BiH“.

To ne mogu ni pravno ni moralno, jer je Bosna i Hercegovina podjednako bošnjačka, hrvatska i srpska. Zato je potrebno stvoriti društvenu klimu u kojoj su Srbi, a posebno Hrvati, neprijatelji koje treba pobijediti, a ne s njima se dogovarati.

Vrlo je lako prikazati srpsku stranu kao neprijateljsku, posebno zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina. Ali s hrvatskim je problem puno ozbiljniji. Naime, kako možete nekoga prikazati kao neprijatelja ako se taj netko tijekom rata pobrinuo za pola milijuna vaših izbjeglica, naoružao vašu vojsku i spasio ih od srbijanske agresije na početku rata? Kako možete nekoga prikazati kao neprijatelja ako je taj netko spasio Bihać od toga da postane nova Srebrenica u operaciji Oluja, potisnuo Srbe, što je rezultiralo oslobođenjem Sarajeva, i ako ste Franju Tuđmana u Sarajevu dočekali kao heroja? Zadatak je vrlo nezahvalan. Pogotovo ako to vratite Hrvatima nametanjem člana Predsjedništva BiH s bošnjačkim glasovima, odbijanjem svake rasprave o reformi Izbornog zakona, pokušajem izguravanja Hrvata iz tijela zajedničke vlasti… Zauzvrat, Hrvati i Hrvatska i BiH i svi njezini narodi pokušavaju ući u EU i NATO.

Zato se danas koristi svaka prilika za podgrijavanje atmosfere sukoba s Hrvatima. Naime, čovjek nekako mora opravdati sebi i vlastitom narodu nepravdu učinjenu ne prema HDZ-u ili Draganu Čoviću, već upravo prema hrvatskom narodu u BIH, od kojeg se nastoji oduzeti mu status konstitutivnog (ustavnog) naroda.

Vrelište

Problem je što se u takvoj atmosferi svaka budala može osjećati pozvanom da nanese štetu osobi druge nacionalnosti, a onda stvari vrlo lako mogu izmaknuti kontroli.

Bošnjačka politika bi trebala malo “stati na loptu” i vidjeti kamo vodi, prije svega vlastiti narod, a onda i sve nas ostale stanovnike BIH. Ako sukob dovoljno dugo tinja, na kraju će, nažalost, dosegnuti točku ključanja. Tada će biti prekasno za apeliranje na razum, mir i suživot. Bit će prekasno pozivati ​​na očuvanje BiH. “Patriotski zagrljaj” bit će toliko jak da će doslovno ugušiti državu BiH.

S druge strane, da bi se napravio korak prema boljoj budućnosti, potrebno je samo priznati da u Bosni i Hercegovini žive tri konstitutivna naroda, koji su svi ravnopravni u svakom pogledu i kojima se moraju jamčiti ista politička prava. Uz malo međusobnog poštovanja, Bosna i Hercegovina doslovno preko noći može postati prekrasno mjesto za život. Ali to se sigurno neće dogoditi dok god slušamo o pucnjavama, dronovima, “ispuštanju tereta”, udruženim zločinačkim poduhvatima, genocidu i drugim jeftinim frazama.

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com