Zadnjih mjeseci Liska park i izgradnja HNK u Mostaru su jedna od vrućih tema u grotlu vrućih mostarskih tema. Svako malo se pojavi određeno nelogično priopćenje Muftijstva mostarskog kako je Liska park ustvari Liska harem i to stoljećima star.
Što se pak tiče konstatacije kako su u tom poznatom mostarskom Liska parku zapravo temelji tzv.“Liska harema“ne pije vode imajući u vidu kako su tu zapravo mezari iz 1992.godine u kojima su sahranjeni pripadnici tzv.“Armije BiH“ i njihovi civili, jer ukoliko bi tu bili temelji njihovog tzv.“Liska harema“onda bis e tu radilo o klasičnom svetogrđu stavljanja kostiju na tuđe kosti kako to opravdano u svom priopćenju navodi HRS u svom priopćenju.
Što se pak tiče izgradnje HNK u Mostaru i tu određene političke skupine i nakupine tzv.“mostarskih intelektualaca“ svojataju to građevinsko zemljište navodeći kako je i to područje zapravo njihovo na kojemu je nekada davno bio tzv.“Lakšića harem”, iako je to sve argumentirano dokazao Ivan Vukoja direktor HNK-a u Mostaru navodeći kako je to sve politički pritisak ovih gore navedenih krugova iz muslimansko-bošnjačkog naroda, premda je nakon niza istraga, donesena odluka kako ne postoji nikakva osnova za krivičnu prijavu i sve je odbačeno, niti postoji niti jedan konkretan povod i činjenica kako nešto nije u redu s dokumentacijom za izgradnju HNK u Mostaru kako to neosnovano i neargumentirano navodi strana koja se protivi izgradnji HNK-a.
Ukoliko promotrimo ova dva slučaja koji na prvi pogled nemaju neke veće uzročno-posljedične sveze jer se nalaze na različitim lokalitetima grada Mostara , osim što se oba lokaliteta nalaze blizu linije razgraničenja Hrvata i Muslimana u Domovinskom ratu, oni ipak imaju direktne i duboko povezane sveze koje ovim putem treba podastrijeti ljudima koji površno promatraju ovu situaciju i to ne samo ovu već i mnoge druge koje konačno hrvatski narod u globalu koštaju jako skupo.
Sviđalo se to nekome ili ne grad Mostar je duboko podijeljen grad na tzv.“lijevu i desnu obalu“ rijeke Neretve, premda je međunarodna zajednica u tom gradu nametnula statut koji predviđa zajedničke institucije u svim sferama zakonodavne, izvršne pa čak i sudske vlasti.
Čak je zamišljen eksperiment u tom gradu „dvije škole pod jednim krovom“koji nikad nikome neće donijeti ništa dobro jer dvije različite nacije, s različitim vjerama, različitim školskim programima je nemoguće zbiti pod isti krov premda rade i djeluju u različitim smjenama jer duh vremena iz Domovinskog rata je zaposjeo sve učionice, hodnike, WC, školsko dvorište, potkrovlje pa čak i podrumske prostorije te škole i guši učenike te škole koji svjež zrak dobivaju tek kad se upute svatko od njih na svoju stranu Neretve.
Činjenica je također kako je na zapadnoj obali rijeke Neretve u vrijeme pa i nakon Domovinskog rata ostalo živjeti preko 10 000 tisuća Muslimana-Bošnjaka jer su zaposjeli područje u Domovinskom ratu u naselju Cernici, niz Bulevar,i još nekim naseljima s desne obale, dok je na istočnoj obali rijeke Neretve ostalo živjeti tek nešto oko 1000 Hrvata.
S obzirom kako danas u Mostaru živi negdje oko 54 000 Hrvata a 49 000 Muslimana-Bošnjaka potpuno je logično kako muslimansko-bošnjačka politika želi uzurpirati i određene dijelove zapadnog Mostara a Liska i Lakšića harem su im polazne stanice ka ostvarivanju tih planova od kojih nikada neće odstupiti.
Uzurpirajući te prostore potpuno je logično kako će oni te prostore širiti s njihovim određenim vjerskim, kulturnim, stambenim i ugostiteljskim objektima koji će u konačnici ta područja pretvoriti u islamsku džamahiriju u zapadnom dijelu Mostara koja će urbi et orbi(gradu i svijetu)odaslati pogrešnu poruku kako je Mostar povijesno i kulturno većinski muslimansko-bošnjački grad što je krajnji cilj ove njihove ideologije.
No, nikakva takva ideologija u zapadnom dijelu Mostara nikada neće proći niti zaživjeti dok je ijedan hrvatski domoljub i Branitelj živ i oduprijeti će se svim pravnim,zakonskim i drugim sredstvima kako bi obranili svoja povijesna hrvatska područja koja im muslimansko-bošnjačka politika ujedinjena u tim namjerama želi oteti.
No, kako bi im te namjere Hrvati iz grada Mostara osujetili potrebito je prije svega svariti činjenicu kako je Mostar duboko podijeljeni grad na lijevu i zapadnu obalu rijeke Neretve gdje nikada ni pod kojim uvjetima neće biti moguće oživotvoriti tzv.“zajedničke institucije u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti“, kao ni dvije škole pod jednim krovom premda takve institucije životare na aparatima, sve do onog trenutka dok netko te aparate ne isključi, umjesto da svaka obala rijeke Neretve ima svoje vlastite aparate uz čiju pomoć će žitelji tih obala zrak disati punim plućima.
Hrvati svoj hrvatski zrak a Muslimani-Bošnjaci svoj kako ga god oni zvali ili nazvali, jer su skloni mijenjanju naziva i imena u što smo se davno uvjerili slijedeći one stare:“U neviri nema vire ili za sto lira u sto vira.“
Stoga pitanje Liska parka i HNK-a Mostar predstavlja čistu simboliku dva kamena koji odbaciše graditelji a oni postadoše kamen zaglavni.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Zamjenik ministra obrane Bosne i Hercegovine Slaven Galić: “Preglasavanje Hrvata u Predsjedništvu BiH negativno utječe i na obrambeni sustav”
Novo zakonsko rješenje U budući izračun mirovina u FBiH ulazi prosječna plaća, očekuje se veći rast
Thompsonovi suradnici demantirali medije: “Nije ga bend napustio, fanovi nemaju razloga za brigu oko Hipodroma”