Dok tisuće ljudi na Thompsonovim koncertima pjevaju o Domovini, slobodi i žrtvi hrvatskih branitelja, u isto vrijeme postoji mali, ali glasni krug onih koji i dalje zazivaju Jugoslaviju. O mrtvima samo najbolje, kaže se za ljude. Za države, baš i ne. Osobito ako su bile neprirodne i brutalne. Zašto je Thompson imao potrebu na koncertu poručiti svima da je Jugoslavija mrtva 35 godina nakon njezina raspada?
Nakon svega što smo prošli da bismo se oslobodili jugo-komunističkih kandži, i danas postoje oni koji otvoreno priželjkuju njezin povratak. Oni se često pozivaju na „dobra stara vremena“, na besplatna ljetovanja, sigurnu plaću, dijeljenje stanova i prividnu socijalnu jednakost.
Oni koji su 90. bježali ili bili protiv neovisne Hrvatske, danas imaju obraza sve nas docirati o „fašizmu“ i „ustaštvu“. Njihova mantra je da je hrvatski problem HOS i pozdrav „Za dom spremni“. Ne, gospodo, hrvatski problem nisu hosovci, nego vi, orjunaši, jugonostalgičari i vaši nasljednici u politici, medijima i tzv. civilnom društvu.
Iako je u demokratskoj Hrvatskoj sloboda govora (za razliku od Jugoslavije u kojoj se išlo u zatvor radi običnog vica) zajamčena, pa se tako može i zazivati Jugoslaviju, nakon svega što smo prošli, to naprosto nije normalno. Jugoslavija je zatirala hrvatsku slobodu i identitet, kako vjerski, tako i nacionalni. Politički su neistomišljenici zatvarani, a neki i ubijani. Jugonostalgičari zaboravljaju istinu: Jugoslavija nije bila država slobode ni demokracije, već sustav represije i ugnjetavanja. Ukratko poligon za velikosrpsko širenje i hegemoniju.
Jugoslavija, kao opsesija dijela društva
Oni koji su uživali u brojnim privilegijama te države, zanemaruje brutalnu stranu Titina režima, Bleiburg, Goli otok, Gradišku, Foču, Zenicu… kao i tragične posljedice njezina raspada. Tri desetljeća nakon krvavog raspada Jugoslavije, koji je obilježen agresijom JNA i četničkih formacija, ostaje gorak okus patnje, razaranja i stradanja tisuća ljudi. Brutalnost pokazana u ratovima na prostoru Hrvatske i BiH teško se može usporediti s bilo čime u modernoj europskoj povijesti. Ona jasno svjedoči o tome da jugoslavenska ideja nije bila tek nevina politička konstrukcija, nego sredstvo širenja mržnje i nasilja.
Kakvu poruku šalju oni koji nakon svega i dalje zazivaju Jugoslaviju? Može li se normalnim smatrati stav koji ignorira patnje vlastitog naroda i veliča sustav koji je proizveo takvo krvoproliće? Cijena „bratstva i jedinstva“ se plaćala krvlju onih koji su samo željeli slobodu i vlastitu državu. JNA, koja je trebala „čuvati bratstvo i jedinstvo“, pretvorila se u agresora koji je po Miloševićevu nalogu palio, silovao, ubijao i rušio sve pred sobom. Brutalnost koju su pokazali devedesetih godina nije se mogla opravdati nikakvim idejama, ni iluzijama tobožnjeg „očuvanja zajedništva“.
Kako danas, nakon svih logora, masovnih grobnica, prognanih i ubijenih, netko (Markovina, Jakovina, Klasnić) može tvrditi kako je Jugoslavija bila vrijedna očuvanja? Kako opravdati žudnju za državom koja se raspala u krvi i koja je pokazala da nikada nije počivala na ravnopravnosti, već isključivo na monstruoznosti?
Ta je tamnica naroda prilikom svoga raspada, pokazala svoju pravu narav, topove, tenkove, logore i masovne grobnice. Sve i da je Jugoslavija bila demokratska i slobodna država, njezin završetak u krvi, spaljene kuće i prognanici su dovoljni svakom istinoljubivom čovjeku, da pravo procijeni njezinu narav.
U kontekstu Thompsonovog koncerta
Thompsonovi koncerti nisu samo glazbeni događaji, već i svojevrsni podsjetnik da Hrvatska nije pala s neba. Izborena je u ratu protiv višestruko opremljenije i brojčano nadmoćnije JNA i četnika. Hrvatska je unatoč svemu stvorena i opstala. Hrvati su spremni ponosno pjevati o svojoj državi i sjećati se svojih heroja. Thompsonovi koncerti dokazuju da narod zna što je normalno. To je ljubav prema svojoj državi i insignijama hrvatskih ratnika.
Danas Hrvatsku više ne razaraju srpske granate, nego domaće Jude, koji bi nas vratili pod skute Beogradu. Pokušava nam se oduzeti ono što smo krvlju obranili. Za orjunaška piskarala Budo Lončar je prava Hrvatina, a hosovci su, od prvog dana, radili protiv Hrvatske. Ne gospodo, u časnoj obrani Hrvatske su sudjelovali i hosovci. Nisu se borili ni za fotelje, ni za ideologije, ni za stranačke sinekure, nego samo za Hrvatsku. Pozdrav „Za dom spremni“ nije, kako Jude tvrde, nastao 1941., nego puno prije. On se spominje u hrvatskoj književnosti i usmenoj predaji puno prije Drugog svjetskog rata. Ban Josip Jelačić pozdravljao je vojsku riječima „Za dom!“, a vojnici su odgovarali „Spremni!“. U 19. stoljeću to je bio čisti hrvatski domoljubni pozdrav.
Hosovci su ginuli jer su bili spremni za Hrvatsku. I sada se ti isti mrtvi pokušavaju poniziti kad nam kažu da je njihov barjak i njihov pozdrav „zločin“. To nije ništa drugo nego pljuvanje po hrvatskim grobovima. Hosovci ne traže nikakve privilegije, nego da im se ne briše ime i da se ploče s imenima poginulih branitelja „ne bacaju u smeće“. U Hrvatskoj za koju su poginuli.
Dužni smo učiti mlade kako cijena slobode nije bila mala. Jugoslavija se nije raspala slučajno, nego zato što je bila neprirodna tvorevina, održavana represijom. Ni Hrvatska nije nastala slučajno, kako to tvrdi slučajni predsjednik.
Zagovarati Jugoslaviju danas možda jest legalno i legitimno, ali nakon svega što smo prošli, nije normalno.
Piše: Josip Milić
Braniteljski.info
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Dokle će tzv“lijeva hrvatska politika“ imati dvostruke kriterije prema simbolima prošlosti?
Njegova je kuća lutajuća… Za Beograd – spreman!
Otkud poplava toliko lijevih piskarala u RH koji blate sve hrvatske vrednote?