ZABORAVLJENE ŽRTVE: Zašto mediji u Hrvatskoj još uvijek šute o zločinima tzv. Armije BiH nad Hrvatima u Domovinskom ratu?

utorak, 30.rujna 2025

Dok HRT-ova emisija “Nedjeljom u 2” s Acom Stankovićem ugošćuje Alena Muhića, muslimana iz BiH rođenog iz ratnog silovanja od strane Srba, i tako emotivno osvjetljava jednu stranu patnje, tisuće hrvatskih žrtava zločina Armije BiH ostaje u mraku.

Već 25 godina nema intervjua s Ivanom Garićem, Sarafinom Lauš, Anicom Jurić, Katjom Kesten ili Gretom Filipović – ženama i muškarcima čije su priče jednako jezive, ali sistematski zanemarene. Ova pristranost nije slučajnost: ona odražava duboku medijsku i političku cenzuru koja guši istinu o etničkom čišćenju Hrvata u BiH. Zašto u našem hrvatskom društvu tek rijetki znaju za ove zločine? Jer su prešućeni, procesuirani samo u 10% slučajeva, a javni servis poput HRT-a bira samo one narative koji ne uznemiravaju “pomirenje” na štetu hrvatske pravde.

Emisija koja dira – ali samo jednu stranu

U nedjelju, 28. rujna, Alen Muhić sjeo je u naslonjač “Nedjeljom u 2” i podijelio svoju traumu: rođen iz silovanja u Goraždu 1993., nazivan “četničkim kopiletom”, potražio je oca koji ga je začeo u zločinu. Stanković je vodio razgovor s empatijom, naglašavajući oproštaj i humanost. Emisija je brzo postala viralna, s tisućama pregleda, jer je dirnula srca – ali samo ona koja optužuje Srbe. Gdje su hrvatske žrtve? Greta Filipović, silovana od četiri pripadnika Armije BiH u Varešu 1994., čiji silovatelji djelomično ostaju slobodni, nije ni na horizontu HRT-ovog programa. Anica Jurić, kojoj su pred očima ubili supruga i trojicu sinova u Kaknju 1993., nije dobila minutu vremena. Ova nejednakost nije samo pristranost voditelja – to je uređivačka politika javnog servisa koji favorizira narative o “žrtvama drugih” na račun hrvatskih patnji.

Zločini Armije BiH: Brojke koje vrište, ali se ne čuju

Tijekom Domovinskog rata, Armija BiH (tzv. Armija Republike BiH) počinila je sustavne zločine nad Hrvatima u BiH: etničko čišćenje, logore, silovanja, masakre. Prema Hrvatskom dokumentacijskom centru Domovinskog rata, ukupno je izbjeglo i protjerano 152.950 Hrvata, ubijena je 1051 civilna osoba, od toga 121 dijete, a ubijeno je 644 zarobljenih vojnika HVO čime dolazimo 1695 ubijenih hrvatskih civila i zarobljenih vojnika prema dostupnoj historiografskoj dokumentaciji. U 331 logoru Armije BiH zatočeno je blizu 15.000 Hrvata, gdje je ubijeno 623, mučeno tisuće.

Ovi zločini nisu bili izolirani – dio su organiziranog etničkog čišćenja ali u hrvatskim školama, medijima i javnom diskursu? Tiho kao grob.

Zašto rijetki znaju? Medijska cenzura i političko “pomirenje” na koljenima

U hrvatskom društvu, zločini Srba nad Muslimanima (Srebrenica, Foča) dobijaju dokumentarce, knjige, muzeje. Zločini HVO-a nad Bošnjacima (Ahmići, Stupni Do) osuđeni su u Haagu, s medijskom pompom. Ali zločini Armije BiH? Prešućeni su jer su mediji o njima “mnogo manje izvještavali”, kako kaže Hrvatska udruga Benedikt. Razlozi su duboki i bolni.

“Konjic: 365 dana” – Film koji viče istinu, ali ga mediji guše

Najnoviji dokaz medijske cenzure je dokumentarni film “Konjic: 365 dana”, premijerno prikazan 15. veljače 2025. u Zagrebu na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti, a zatim i u Mostaru 27. rujna. U režiji Matije Ricova, dio projekta udruge “Nanovo rođeni”, film donosi svjedočanstva preživjelih u Konjicu te o godinu dana opsade male hrvatske enklave u Konjicu (Zabrđe, Zaslivlje, Turija i Gornja Orahovica), gdje je Armija BiH ubila oko 160 Hrvata, uključujući civile i djecu, a prognala 10.000 od prijeratnih 11.500. Stratišta poput Trusine (22 žrtve), Orlišta, Vrci i Gostovića prikazana su kroz autentične priče branitelja i svećenika – film jasno pobija tezu da su zločini Armije BiH bili “sporadični”.

Predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara nazočila je premijeri i poručila: “Ovaj film donosi istinu koju dugujemo prošlim i budućim generacijama – da se sjećamo, da prenosimo, da ne dopustimo da žrtve ostanu prešućene.”

Ipak, unatoč velikom interesu publike i porukama o “kriku protiv memoricida”, film je potpuno ignoriran u glavnim medijima. Pretrage na HRT-ovim stranicama ne daju ni jedan rezultat – ni emisija, ni vijest, ni spomen. Isto važi za Večernji list, 24sata i Novi list: ni riječi o premijeri, ni o svjedočanstvima, ni o herojstvu u konjičkoj enklavi. Spominje se samo u specijaliziranim portalima poput narod.hr, rtv-hb.com i našeg portala, gdje Ricov ističe: “Jako malo toga je zabilježeno i jako malo toga se zna.”

Ovaj film, snimljen više od godinu dana intenzivnog rada, trebao bi biti most generacija – ali umjesto toga, postaje još jedna žrtva medijske amnezije, baš kao i žrtve iz Konjica.

Zar redatelj Matija Ricov ne zaslužuje jedno gostovanje na HRT-u?

HRT i Aco Stanković imaju priliku: ugostite Matiju Ricova, Ivana Garića, Sarafinu Lauš, Gretu Filipović i sve one čije su priče krvave, ali istinite. Hrvatsko društvo mora zahtijevati ravnotežu – ne iz osvete, već iz pravde. Knjige poput “Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u BiH” (HMDCDR) postoje, ali treba ih u svakoj školi, na svakom portalu.

Tek tada ćemo imati pravo pomirenje: ne zaborav, već sjećanje na sve žrtve. Inače, ovi zločini ostaju nekažnjeni, a Hrvati – dvostruko žrtvovani.

Crodex.net

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com