Bivši milicajac hrvatskim braniteljima dijeli potvrde o domoljublju

NEDJELJA, 16. studenoga 2025

Tko daje Ranku Britviću pravo da Dijeli Lekcije O Hrvatskom Domoljublju?

Krenimo: Ranko Britvić, čelnik Udruge veterana antifašista, koristi dramatičan jezik o “neoustaštvu” i “crnim hordama”, ali u svojim apokaliptičnim vizijama propušta prepoznati širi kontekst i licemjerje vlastitog diskursa.

Nedavni istupi Ranka Britvića, predsjednika Udruge veterana Domovinskog rata i antifašista (VeDRA), izazvali su burne reakcije, posebno zbog njegove podrške zabrani koncerta Marka Perkovića Thompsona i dramatičnog ocjenjivanja hrvatskog društva. Bivši milicajac i gorljivi antifašist koristi snažan, no često pretjeran jezik, svodeći složene društvene probleme na binarnu podjelu “dobrih antifašista” i “zlih neoustaša”. Takav pristup, iako na prvi pogled moralno jasan, ignorira nijanse i zapravo produbljuje podjele koje navodno želi liječiti.

Britvićeva najteža optužba odnosi se na navodnu izdaju vrijednosti Domovinskog rata – slobode i jednakosti – ako se Srbi moraju “sakrivati” u studenom. Dok je svaka diskriminacija neprihvatljiva, dramatizacija o Srba kao “američkih crnaca za vrijeme Martina Luthera Kinga” je neumjesna i povijesno netočna. Hrvatska, za razliku od segregacijskih država, ima Ustavom zajamčena prava manjina i potpredsjednika Vlade iz redova srpske nacionalne manjine – činjenice koje Britvić, iako ih spominje, ne uspijeva integrirati u svoju “apokaliptičnu” sliku.

Pitanje za Britvića: Je li situacija srpske manjine u modernoj Hrvatskoj, s političkom zastupljenošću u Vladi, zaista usporediva s totalnom institucionalnom segregacijom Afroamerikanaca u Americi 1950-ih? Takva patetična usporedba devalvira stvarnu patnju žrtava segregacije.

Britvić ispravno naglašava potrebu komemoriranja svih nevinih žrtava u Vukovaru, uključujući i one srpske nacionalnosti ubijene prije Ovčare od strane snaga Tomislava Merčepa. Međutim, njegov poziv da se ta činjenica spomene svaki put, dok se istovremeno s gnušanjem odbija svaka polemika o Domovinskom ratu kao “svetinjama”, ukazuje na selektivnu primjenu kritičkih načela.

Ako je Domovinski rat, po njemu, podložan kritici, zašto se onda svaka obrana hrvatske nacionalne simbolike odmah etiketira kao “orjunaštvo” ili “neoustaštvo”? Jednako kao što je neprihvatljivo ignorirati Merčepove zločine, neprihvatljivo je i ignorirati tisuće nedužnih Hrvata koji su stradali u ratu kojeg je Britvićeva udruga nazvala pravednim i oslobodilačkim.

Thompson i Opasnost Monopoliziranja Domoljublja
Thompsonov pozdrav “Za dom spremni” i ustaška ikonografija su nesporno problematični i VeDRA-ina tužba ima pravnu osnovu, no Britvićev rječnik ide dalje. Njegova tvrdnja da se na Thompsonovim koncertima odvijaju “ustaške orgije” je jeftin diskurs demonizacije.

Velika većina publike Marka Perkovića Thompsona su Hrvati, branitelji i domoljubi koji se identificiraju s Domovinskim ratom. Odmah ih označiti kao sudionike “ustaških orgija” je pokušaj da se monopolizira pojam domoljublja i da se svi neistomišljenici, bez obzira na njihovu ulogu u ratu, smjeste u ladicu “crnih hordi zla”.

Zar zaista Britvić misli da je cijela generacija hrvatskih domoljuba postala nositelj neoustaštva samo zato što slušaju kontroverznog pjevača? Takva generalizacija je neodgovorna i služi samo produbljivanju ideološkog rova.

Najteže Britvićeve riječi upućene su Katoličkoj crkvi koju naziva “generatorom i nositeljem hrvatskog revizionizma i fašizacije”. Premda je kritika povijesnog revizionizma opravdana, ovakvo izravno stavljanje cijele crkvene administracije u ravan s fašizmom prešutno izjednačava vjersku slobodu i tradiciju s ideologijom, što je opasna retorika.

Britvić, na kraju, postavlja sebe i VeDRA-u kao jedine legitimne čuvare ustavnih tekovina i pravih vrijednosti Domovinskog rata. U tom kontekstu, svaki građanin koji se usudi propitati njegovo viđenje postaje “neprijatelj, orjunaš i Jugoslaven.” Ironično, to je upravo onaj tip netolerancije na kritiku koju Britvić prigovara desnici.

Hrvatskom društvu treba otvoren dijalog i stvarna kultura sjećanja, a ne dramatično etiketiranje i moralni apsolutizam s bilo koje strane političkog spektra.

Piše: Marko Radić

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com