SRIJEDA, 19. studenoga 2025.

Dok ostatci nekada moćnog komunističkog agitpropa plaču nad u požaru izgorjelim “Vjesnikovim neboderom” na križanju Savske ceste i Zagrebačke avenije, bijah osjetio sreću kada u popodnevnim satima 18. studenog 2025. saznah za požar koji je obuhvatio čitavu zgradu u kojoj su komunisti nakon sloma Hrvatskog proljeća širili Jasenovački mit i druge laži o nama Hrvatima.

Osjećaji trepere, sjetih se i kako sam bio pobijedio na natječaju za glavnog urednika nekoć partizanske novine “VJESNIK”, kada su između 15 kandidata njih trojica mene izabrali, (nakon što je u dnevniku HTV1 pročitano moje ime kao jedno od 15 kandidata s pravovaljanom dokumentacijom, a dok sam čekao kod tajnice za razgovor, obavijestila me, da su mene izabrali za novog glavnog urednika), na što sam začuđeno pitao, ne sumnjajući u moje stručne kvalitete – jesu li sigurni, s obzirom da sam u Paraginoj stranci HSP 1861., što je i pisalo u mojoj preporuci koju sam dobio u pravaškom glasilu Hrvatsko pravo, na što mi je rečeno, da sve znaju o meni, ali da sam ja i stručan i neutralan koji će napraviti reda u Vjesniku, jednoj novini na izdisaju u kojoj se svi svađaju – kako mi je naglašeno – i da vjeruju u mene da ću reformirati Vjesnik u jedan demokratski medij i dići mu nakladu.

Dođoh kući, ispričah svojima, svi bijasmo u šoku. Prošlo je nekoliko tjedana, te 2000. godine, i na dnevniku HTV čuh vijest, da je komunist Slavko Linić, ministar u Račanovoj vladi, poništio javni natječaj za izbor glavnog urednika Vjesnika, prvi i posljednji takav javni natječaj u povijesti tog lista, koji je nakon toga dobio oktroiranog glavnog urednika, i propao, tako da su ga sami komunisti “riješili”, otvorili stečaj i pustili ga niz vodu. (U zgradu Vjesnika se poslije uselio Jutarnji list, dakle, učenici komunističkog ideologa, njihovog mentora Stipe Šuvara.)

Molim da me se shvati na pravi način, jer srce mi ne kuca radosno zbog izgorjele zgrade nego zbog izgorjelog simbola totalitarnog i revolucionarnog socijalizma, iz koje je desetljećima siktao otrov cenzure i kleveta, i nakon prvih demokratskih promjena 1990. godine, kada je vuk u janjećoj koži preuzeo vlast od vuka. Kako reče jedna Hrvatica koja se zapitala: “Nije li ovaj požar u Vjesnikovoj zgradi u Zagrebu, baš u ove dane sjećanja na patnju hrvatskog naroda, znakovit? Ništa se pod kapOm nebeskom ne događa slučajno.” Sada možda neki budu shvatili, da je i te kako moguće, da Gospod s licem u prašinu baci njuške komunista u Zagrebu, pred noge hrvatskog naroda, kako i piše u Svetom pismu, sve će se tako i ostvariti!

Vidimo da ljevičari huškaju u svete dane za Hrvate studenog mjeseca, kada se sjećamo patnje i ubojstvo našeg hrvatskog naroda u Vukovaru po njegovu herojskoj obrani i padu zbog izdaje, a ne zbog premoći neprijatelja u liku velikosrpske zvijeri, i šire laž o “ustašizaciji Hrvatske”. Bilo bi divno kada bi nakon komunizacije došla ustašizacija Hrvatske, to bi značilo da je Hrvatska opet nezavisna država, neovisna od titoista, udbaša, velikosrba ili naci-četnika, i Europske unije, ali još je dug put do toga stanja, jer slijedi hod po užarenoj žeravici, kajanje i praštanje, duhovna obnova je u toku.

Naravno, kada komunisti govore o “ustašizaciji”, misle na masovno klanje Srba, ali to je velika laž dok je istina suprotna. Nama Hrvatima zaista ne trebaju “Dani srpske kulture” u Hrvatskoj, već 100 godina Srbi masovno kolju Hrvate, nekada uz pomoć partizanskih komunista, a nekada masona, odnosno globalista kao što je zorni primjer Vukovar kada su u studenom 1991. godine JNA i četnici ubili 3000 Hrvata, nakon pada grada-heroja.

Mogao bih klevetati Srbe i lagati da su ubili 30 tisuća Hrvata ili 300 tisuća, kao što oni o nama lažu, ali mi nismo oni, mi smo Hrvati koji vole istinu, jer ona je ljubav, ljubav jest Gospodin Bog koji šalje znakove, imali smo zagrebački potres i potres u Petrinji, poplave, veliki požar koji je skoro progutao Split, itd. Gospođa je u pravu, izgorjela zgrada Vjesnika je znakovita, i znakovito je da nije bilo ljudskih žrtava, što mi je također jako drago, da nisu vatrogasci ili civili poginuli u požaru. Gospod je velik, Gospod je milosrdan. Hvala Ti Gospodine na svemu!
Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatima!

Vaš profesor Goran Jurišić / Facebook

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com