PONEDJELJAK, 8. prosinca 2025.
Kad me je u devetom mjesecu ove godine nazvao jedan prijatelj iz Tomislavgrada i rekao mi: Vlado, zove nas Niko Marušić na otvaranje nove Marinadine tvornice za preradu rajčice u Kruševu kod Mostara, odgovorio sam mu: prijatelju, di mene zoveš među te HDZ-ove tajkune. Ti znaš da sam se ja sam borio u političkoj areni protiv njih na izborima za gradonačelnika Š. Brijega. Prijatelj mi je odgovorio: Vlado, pusti to, ovo je više od politike i Niko nije onakav čovjek i političar kakvim ga ti zamišljaš. Ti si stvorio svoju sliku o njemu iz medija. Dođi ti ispred Braniteljskog portala.ba i pozovi Milog Marušića iz Otpor media. Ipak je to vaš prezimenjak, a nikad ga niste ni vidjeli. Upoznajte čovjeka, vidite novu tvornicu i onda sudite na temelju činjenica, a ne na temelju medijskih natpisa.
Ajde dobro, odgovorio sam, ali uvjet je da Milom morate dopustit da slobodno snima sve. Kad je došao dan otvaranja tvornice, ja i Mili smo krenuli nešto ranije kako bi on mogao snimati prije nego nastane gužva, jer smo znali da će na otvaranje doći silan narod. Sad nakon svega razmišljam s kakvim sam predrasudama išao prema Kruševu. Sjetio sam se one izjave Hitlerovog ministra propagande Josepha Goebbelsa: “Lako je narod uvjeriti u neku glupost, ali teško ga je poslije razuvjeriti da to nije istina.”
Moje upoznavanje s Nikom Marušićem
Pošto nisam poznavao kako Niko Marušić fizički izgleda, ja sam čak iz medija podsvjesno stvorio svoju sliku o njemu. Zamišljao sam ga kao tipičnog hercegovačkog tajkuna koji vozi skupocijenog Mercedesa ili najmanje nekakvog velikog Audija. Nakratko ošišanog, na njemu tijesna košulja, tijesna zbog prevelikog trbuha, a taj veliki trbuh govori sam za sebe dok mnogi hercegovački tajkuni ovako govore:”ja, kad se dobro najedem, mogu pojesti još dva kila janjetine”.
Prvi šok: iz starog Renaulta izlazi mršav čovjek pedesetih godina, krhkog izgleda, sa blaženim osmijehom, pruža ruku i govori: drago mi je da ste došli, ja sam Niko Marušić. Brzo sam se snašao i okrenuo naše upoznavanje na šalu, i rekoh mu: ja od tebe mislio da je fratar došao blagosloviti tvornicu, al opet rekoh nisu u nas fratri spali na renolke.
Drugi šok: kad su nas Nikini ljudi uveli u tvornicu, pa kad sam vidio one silne strojeve, pusti inox, kazani, cijevi, punionice, sušare za voće i povrće, sve novo, sve se pali i gasi na dodir i sad mi nije jasno kako ono ljudi mogu projektirati, a kamoli napraviti. Tu bi inženjeri strojarstva i elektrotehnike guštali do bola, a ja kao laik sam ostao zbunjen u nevjerici da takva tvornica postoji u mojoj Hercegovini.
Ogroman potencijal tvornice Marinada u Kruševu
Dok nas Stanko Kvesić Cana i agronom Antonijo Ćorić vode kroz pogon i objašnjavaju kako što funkcionira, moram priznati da puno toga ne shvaćam, ali u jednom trenu agronom Antonijo govori: dnevni kapacitet prerade je tristo tona.
Treći šok: stani, stani gospodine Ćoriću, jeste li vi upravo rekli da dnevno možete preraditi tristo tisuća kila rajčice? Odgovara mi: pa da, uopće ne palimo pogon ako nemamo osiguranu sirovinu. Pogon radi u tri smjene i uopće se ne gasi dok god u Hercegovini ima rajčice.
Četvrti, meni najdraži pozitivni šok: pitam ga pa ko će dati toliku rajčicu u Hercegovini. Naši kooperanti, odgovara mi. Imamo puno kooperanata u Š. Brijegu, Ljubuškom, Mostaru, Čapljini, Stocu. Uglavnom su to nezbrinuti branitelji i njihove obitelji. Sa ovom zadnjom rečenicom o braniteljima kooperantim su me kupili u potpunosti.
Mnogi Branitelji i članovi njihovih obitelji su kooperanti Marinade
Barem što se mene tiče, ona Goebbelsova izjava o pranju mozga pada u vodu. Još su mi pričali kako je bivši pripadnik specijalne policije HR-HB Kristijan Čović postao vrhunski uzgajivač rajčice koji proizvodi sto pedeset tona po hektaru, zatim o svojim drugim kooperantima, o nekom Merdži iz Čapljine, o Vinku iz Ljubuškog.
O kvaliteti proizvoda bi se mogla knjiga napisat. Naime, u EU su dozvoljeni tragovi pesticida od 0,5 posto, a u hercegovačkoj rajčici su tragovi pesticida od tri nule, onda tamo neki broj, što znači desetke puta manje nego u EU.
Vratio sam se iz Kruševa sa potpuno drugačijim mišljenjem i o Marinadi i o Niki Marušiću nego o njemu pojedini mediji pišu.
Kako i ne bi. Zamislite, to za Marinadu proizvode sirovinu braniteljske obitelji, sto pedeset tisuća kila po hektaru vrhunskog proizvoda. Ma nismo još ni svjesni šta to može značiti za Hercegovinu.
Nakon posjete tvornici Marinada sam stvorio potpunu drugačiju sliku o Niki Marušiću
Pošto sam na licu mjesta formirao novo mišljenje o Nikinim projektima, zbog tog sam poslije dolazio u verbalni sukob sa nekim svojim prijateljima, objašnjavajući im što bi nova tvornica mogla značiti za sve nas. Neke od njih sam uspio uvjeriti u kvalitetu ovog projekta, a neki su ostali zarobljeni u Goebbelsovoj teoriji o težini promjene mišljenja.
Iskreno, nisam se previše trudio jer Niko je ipak HDZ-ovac, a ja sam u protivničkom taboru. Tako je bilo sve dok prije par dana nisam pročito na Hercegovina.infu ponovno pranje mozga o Nikinim projektima, i o I-stupanjskoj presudi Općinskog suda u Mostaru kojom se poništava kupoprodajni ugovor između Nike Marušića i i Ministarstva gospodarstva HNŽ iz 2006.godine o kupnji zemljišta na području Kruševa,Pijeska i Gubavice, i što se direktno tiče tvornice za preradu rajčice Marinada u Kruševu, premda sam zahvaljujući izvorima unutar Marinade dobio na uvid cjelokupnu dokumentaciju o kupoprodajnom ugovoru iz 2006.godine nakon čega sam se osobno uvjetrio kakao je taj ugovor zadovoljio sve zakonske forme, i dobio sva potrebita mišljenja od najviših pravosudnih, zakonodavnih i izvršnih tijela HNŽ i države BiH koja dokumentacija će uskoro biti prezentirana cjelokupnoj javnosti na uvid.
Hercegovina info i drugi ljevičarski mediji se takmiče u blaćenju razvojih projekata Hrvata u Hercegovini pa i Marinade
No ,od svega je najvažnije napomenuti kako su portal Hercegovina info i drugi mediji plaćeni finanancisjkim sredstvima izvana za što imamo isto valjane dokaze požurili odmah objaviti I-stupanjsku presudu Općinskog suda u Mostaru kako bi izvršili neviđeni pristisak na II stupanjski Županijski sud u Mostaru ali i na cjelokupnu javnost kako bi stvorili krivu i izokrenutu percepciju o Niki Marušiću kao “tajkunu bliskom Čoviću i HDZ BiH”iako on nema apsolutno nikakve sveze s takvim prljavim rabotama koje mu se tovare na leđa, imajući u vidu čistu dokumentaciju koja je bila uvjet za zaključenje navedenog kupoprodajnog ugovora između njega i Ministarstva gospodatszva HNŽ iz 2006.godine, i što će konačno potvrditi i Županijski sud u Mostaru u što ne sumanjamo nimalo ni ja a ni odvjetnički tim koji zastupa Niku Marušića u ovom politički režiranom i montiranom pravosudnom procesu protiv njega ali i protiv Hrvata u Hercegovini.
Isto tako previše je očito kako se taj medij, Hercegovina info specijalizirao za Nikine projekte, kao da im sam Marušić dostavlja informacije da pišu protiv njega. Često objavljuju neke informacije prije nego gradske i županijske vlasti donesu neku odluku.
Odmah sam kontaktirao neke ljude koji su Nikini bliski suradnici. Rekli su mi: ma pusti Hercegovina.info. Marušić ima sve moguće dozvole i sve je radio po zakonu. Oni sad nagovještavaju da mu se oduzme zemlja koju je povoljno kupio na kojoj je tvornica. Ne zanima njih zemlja, znaju oni dobro da na toj zemlji ne mogu preživjeti dvije koze. Oni žele da se tvornica dovede pod upitnik. Al nema im od tog ništa.
Nakon njihovih izjava ostao sam u potpunom čudu, pomalo ljut. Čuj to, neko onakvu tvornicu želi staviti pod upitnik.
Moj razgovor s prijateljem ekonomistom iz Zagreba o razvojnim projektima u Hercegovini
Nakon toga sam odmah nazvao svog dobrog prijatelja ekonomistu iz Posušja koji živi u Zagrebu. Pošto mi ekonomija nije baš bliska, kad god pišem nešto što ima doticaja sa ekonomijom, obavezno zovem njega jer čovjek je vrhunski stručnjak za gospodarstvo. Kao što neko u novinama čita samo sportsku rubriku, netko samo crnu kroniku, tako on prati sve što se piše o ekonomiji. Bio sam siguran da je on iz medija dobro upoznat sa Marušića projektima.
Rekao sam mu: prijatelju imam za tebe nekih pitanja, al molim te objasni mi to laičkim rječnikom, nemoj mi ko zadnji put makro ekonomija, mikro ekonomija. Haha, samo pitaj rekao je.
Reko sam mu da mi ima puno nelogičnosti što Hercegovina.info i još neki portali pišu protiv projekata Nike Marušića. Umjesto odgovora samo smijeh.
Šta je toliko smiješno? rekao sam i ja kroz smijeh.
Nelogično? Dobar si, dobar. Drago mi je da si među deset posto , odgovorio je. Samo desetak posto ljudi vidi nelogičnosti. Samo je deset posto Židova izišlo iz Egipatskog ropstva sa Mojsijem. Preostalih devedeset posto su zbog kore kruha ostali u ropstvu.
Reću ti sad svoje mišljenje, al ostavi me opet anonimna da ne bih i ja završio u ropstvu, ponovno smijeh.
Nastavlja: pusti ti mostarske ljevičare koji se nazivaju novinarima. Svi ljevičari na svijetu su isti, oni nemaju vanjskih neprijatelja, može ih okupirat ko hoće, al to za njih nisu neprijatelji. Za njih su neprijatelji samo u njihovom narodu. Ajde ovdje možemo reći u njihovoj regiji, pošto uz Hrvate tu žive još i Muslimani i Srbi.
Prati, Vlado, samo što pišu o bilo kojem razvojnom projektu u Hercegovini. Sve što bi donijelo napredak regije njima smeta. Ne smetaju im silni hercegovački lopovi, ne smetaju im loši zakoni, ne smetaju im loše politike. Zato im naravno smetaju suvremene tvornice. Smetaju im solarne elektrane, smetaju im i vjetroparkovi jer oni navodno puštaju ulje i mikroplastiku sa elipsa.
A ja ti tvrdim da više popiješ mikroplastike u jednoj plastičnoj bocici vode ili soka nego da cijeli život živiš pokraj vjetroparka. Više ulja u zemlju ispusti svaki auto-otpad u Hercegovini gdje im curi ulje iz razbijenih kartera nego što će svi vjetroparkovi u regiji ispustit tokom cijelog svog postojanja.
Kad ti nadrinovinari budu pisali o tom da lokalna zajednica treba dobivati više od obnovljivih izvora energije, kad budu pisali da Marušića kooperanti tribaju dobit više po kilogramu ili litru nečega, onda budi siguran da žele dobro svome narodu. Dok oni ovako laju isključivo na razvojne projekte, treba se svatko normalan zamisliti.
Koliko je Marušića projekt vizionarski, može se usporediti sa dva slična njemu. Pod jedan bih ti naveo posljednji veliki kapitalni projekt koji je radila bivša država, a to je Petrokemija u Kutini. Taj projekt je značajno unaprijedio cjelokupnu poljoprivrednu proizvodnju u bivšoj Jugoslaviji.
Evo za drugi projekt ne moramo ići dalje iz naše Hercegovine. To je mostarski HEPOK kojega je Osman Pirija također vizionarski razvijao jer je znao da svijetu treba proizvoda koje može dati niska Hercegovina zbog svoje specifične klime. Tu određenu vrstu proizvoda ne može dati ni Slavonija ni Njemačka. Takvi proizvodi se traže sve više i više. Kako poljoprivredni, tako i zelena energija iz sunca i vjetra.
Zamisli da Arapi nisu iskoristili svoje naftne resurse još uvijek bi proizvodili samo datulje i koziji sir, i to samo za svoje potrebe. Naftni resursi se smanjuju, nestaju, a sunce, vjetar i to malo plodne hercegovačke zemlje ne može nestati.
Budućnost Hercegovine je u mediteranskoj proizvodnji i u obnovljivim izvorima energije
Budućnost Hercegovine je jedino u mediteranskoj poljoprivredi, u vjetru i suncu. U protivnom, idite u Njemačku ili u Zagreb kao ja. Opet smijeh.
Pričao mi je prijatelj još o makroekonomiji, o mikroekonomiji iako je obećao da neće. Za kraj ukratko: nakon puno razmišljanja i analize koju sam napravio uz pomoć dobrih i pametnih ljudi, javno poručujem Niki Marušiću da ima moju punu podršku u razvoju poljoprivrede u Hercegovini.
Također ima punu podršku Udruge razvojačenih branitelja HVO-a ŽZH čiji sam ja predsjednik. Ovim putem poručujem: ako bilo tko na bilo koji način odluči ugroziti postojanje ove suvremene tvornice, suočit će se sa snažnim prosvjedom i blokadama članova gore navedene udruge.
Niko, unatoč tome što si HDZ-ovac, još jednom moja velika podrška, iako vam neću zaboraviti što ste mi pokrali glasove na izborima za gradonačelnika Š. Briga.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
D. Dijanović: Proturječnosti unutar liberalnog poretka – između LGBT prava i migrantskih neliberalnih stavova
Jure Vujić: Dubai, kraj iluzije plutajućeg grada
Danko David Slović: Da li su Hrvatska i Ukrajina zaista prijateljske zemlje?