SRIJEDA, 18. ožujka 2026.
Dok se prašina s pozornice novosadskog SPENS-a polako sleže, u zraku ostaje visiti teško, mučno pitanje koje nadilazi okvire estradne vijesti: vrijedi li bljesak reflektora i trenutna slava više od nacionalnog ponosa, dostojanstva i pijeteta prema žrtvama Domovinskog rata? Je li sjaj materijalne koristi doista toliko zasljepljujući da briše tragove krvi i suza onih koji su u toj istoj dvorani, nakon pada Vukovara, prolazili kroz nezamislive torture?
Mladi hrvatski pjevač Jakov Jozinović oglasio se na društvenim mrežama nakon što je održao koncert u dvorani koja za mnoge preživjele logoraše i branitelje predstavlja mjesto patnje i poniženja.
“Dragi moji, dosad najveći koncert u sklopu ove turneje! Hvala na gostoprimstvu, ljubavi i najvećoj potvrdi zašto ovo radim!”, naglasio je Jozinović, potpuno ignorirajući vapaje udruga branitelja i stradalnika koji su ga preklinjali da odustane od nastupa na mjestu koje pamti jauke vukovarskih heroja.
“Hvala i mom Saši Kovačeviću na odazivu, podršci i što je uljepšao večer svojim pjesmama! Novi Sade, vidjet ćemo se opet!”, napisao je 20-godišnji Slavonac, čiji su se “ljubav i muzika” pokazali imunima na povijesne činjenice.
Gdje je nestala glazbena vertikala?
Postavlja se pitanje: koja je to moralna i glazbena vertikala dvadesetogodišnjaka kojem, nažalost, patrijarhalne i nacionalne vrijednosti još nisu doprle do uma? U dobi kada bi trebao biti svjestan cijene slobode koju uživa, Jozinović bira put materijalno-estradnog egoizma. Njegov stariji kolega, Tony Cetinski, pokazao je što znači imati obraz – potresen svjedočanstvima ljudi kojima SPENS nosi teške uspomene, otkazao je svoj nastup. Jozinović je, pak, odlučio da je “potvrda zašto ovo radi” bitnija od dostojanstva naroda iz kojeg potječe.
Njegov “let” na krilima estradnog samoljublja možda je trenutačno visoko, ali postavlja se pitanje koliko će on zapravo imati daha? Kako će se ovaj mladić osjećati sutra hodajući ulicama Hrvatske, prolazeći pored ljudi koji su stvarali ovu zemlju i kojima su rane ponovno otvorene njegovim ignoriranjem žrtve? Neki se grijesi, u ime karijere i “širenja ljubavi”, zasigurno ne opraštaju tako lako.
Podsjetimo, udruge hrvatskih branitelja i logoraša jasno su upozorile da je SPENS 1991. godine služio kao logor za mučenje hrvatskih civila i branitelja. Dok su se tamo nekada čuli krici, Jozinović je odlučio pustiti glas, poručivši: “Dobri ljudi, hvala vam što ste uz mene. Svoj dar prenosim glasom… Nastavljamo širiti ljubav”.
Ljubav je, čini se, u ovom slučaju postala tek paravan za egoizam koji ne poznaje granice, pa ni one moralne.
Nacionalnoplus
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Milanović: Ne mogu zabraniti ministru obrane da negdje ide, ali se neću suzdržati od komentara kada vidim da je nešto štetno i nemoralno
JAKOVE, PRODAJEŠ LI OBRAZ ZA ŠAKU DINARA?
Povijest – i tragedija i farsa Gdje je (bio) muslimanski grob, bošnjačka je zemlja?!