Drugi pišu: SCHMIDTOV ZADNJI ZADATAK: REFORMIRATI IZBORE I ZATVORITI OHR !

Kad zapne, zove se OHR. Kad institucije ne funkcioniraju, očekuje se da stranac “presiječe”.

Posebno je simptomatičan jedan gotovo bizaran politički običaj u BiH, odlazeći visoki predstavnici redovito su upravo pred kraj svojih mandata donosili odluke koje su duboko mijenjale politički i institucionalni sustav države.

Carlos Westendorp je odlazio uz nametanja o državnim simbolima i sustavu institucija. Njegov odlazak ostao je zapamćen po smjeni predsjednika RS Nikole Poplašena. Doslovno ispred zrakoplova, pred polazak, Wolfgang Petritsch je nametnuo izmjene Izbornog zakona. Dana 19. travnja 2002., dok je čekao let iz Sarajeva, Petritsch je nametnuo paket amandmana na ustave entiteta, čime je redefinirao Dom naroda FBiH i Vijeće naroda RSa. Paddy Ashdown je odlazio uz nove intervencije u izborni i sigurnosni sustav. Valentin Inzko je posljednjih dana svog mandata nametnuo izmjene Kaznenog zakona koje su detonirale novu političku krizu u BiH.

I svaki put ista priča. Odluke su se predstavljale kao “spašavanje države”, a zapravo su dodatno cementirale najgoru moguću političku naviku, da domaće institucije ne moraju preuzeti odgovornost ni za što. Zašto bi je preuzele? Lakše je blokirati, galamiti, glumiti žrtvu i čekati da stranac opet riješi problem.

Tako je BiH od države koja je trebala graditi demokraciju postala politički eksperiment permanentne međunarodne intervencije. Upravo zato odlazak Christiana Schmidta nije samo pitanje odlaska jednog čovjeka, nego možda i posljednji ozbiljan test političke punoljetnosti Bosne i Hercegovine.

Posljednjih mjeseci sve se češće otvara pitanje gašenja ili demontaže OHR-a. Dio međunarodnih krugova očito smatra kako je model upravljanja BiH putem stalnog vanjskog tutorstva politički iscrpljen. Paralelno s tim, domaće političke elite ponašaju se potpuno paradoksalno, jedni Schmidta nazivaju nelegalnim i osporavaju mu legitimitet (Dodik), ali su ipak s 36 500 KM platili svoju slobodu, čime su de facto, pognute glave priznali njegov legitimitet. Drugi (Bošnjaci) ga predstavljaju kao posljednju branu opstanku države, a pod „opstanak države“ vide dominaciju u Federaciji. Dominaciju koju nikada ne bi mogli ostvariti bez tutorstva i mentorstva OHR-a. Treći (Hrvati) „mudro“ nemaju stava, jer kada ne postoji nikakav cilj, samim tim ne može postojati nikakva ni strategija. Osim one kadrovske, naravno.

Sve ovo pokazuje jednu poraznu činjenicu, BiH ni nakon trideset godina nije izgradila sustav koji može funkcionirati bez međunarodnog političkog respiratora. Upravo zato možda prvi put u povijesti jedna posljednja odluka Visokog predstavnika može imati stvarnog smisla.

Christian Schmidt ne bi trebao otići kao još jedan visoki predstavnik koji je pred odlazak politički prekrajao Bosnu i Hercegovinu. Njegova zadnja odluka ne bi smjela biti novo nametanje političkih odnosa, nova redistribucija moći ili novo produbljivanje krize. Kad već odlazi, neka posljednja intervencija OHR-a bude tehnička, ograničena i depolitizirana, uvođenje modernih tehnologija u izborni proces.

Biometrijska identifikacija birača, skeniranje glasačkih listića, elektronička transmisija rezultata, drugim riječima, transparentnost izbornog procesa nisu nikakav napad na demokraciju, nego minimum demokracije. Upravo bi to trebala biti posljednja intervencija OHR-a, ne da bi protektorat opstao, nego da bi konačno mogao prestati postojati.

Zato ovo nije poziv Schmidtu na novi protektorat, nego upravo suprotno, poziv na posljednji rez protektorata. Neka njegova zadnja odluka bude ona koja će onemogućiti krađu glasova i političku manipulaciju izbornom voljom građana. Nakon toga neka OHR konačno zatvori vrata za sobom i prepusti Bosnu i Hercegovinu njezinim institucijama i narodima.

Pa da jednom vidimo istinu.

Je li BiH stvarno sposobna funkcionirati kao suverena država ili je cijeli sustav desetljećima održavan samo na aparatima međunarodnog protektorata? Jer ako ni nakon poštenih i tehnološki kontroliranih izbora domaće institucije ne budu sposobne same voditi državu, onda problem nikada nije bio u (ne)funkcioniranju države, nego u nepostojanju države. Možda i ne bi bilo loše, konačno, otvoriti to pitanje.

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com