PONEDJELJAK, 17 kolovoza 2026
Zašto je 18. rujna 1991. u slučaju ostvarivanja braniteljskog dodatka zamijenjen datumom 8. travnja 1992.?
To nisu samo dva datuma na papiru. Između njih je gotovo sedam mjeseci života, borbe, straha, otpora i poginulih ljudi.
U Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji kao relevantno razdoblje navodi se vrijeme od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1996. I nije slučajno da je upravo 18. rujna 1991. određen kao početak tog razdoblja.
Toga dana započeo je napad na Ravno i hrvatski narod u Istočnoj Hercegovini već je tada branio svoje domove. Hrvatski branitelji, među kojima su najvećim dijelom bili pripadnici HVO-a, nisu čekali 1992. godinu da bi stali u obranu svojih obitelji i svojih ognjišta.
A onda dolazimo do nevjerojatne situacije.
Izmjenama Zakona i uvođenjem članka 50. b pravo na braniteljski dodatak počinje se računati tek od 8. travnja 1992.
Što to praktično znači?
Da čovjek koji je branio svoj dom od 18. rujna 1991. do 8. travnja 1992. može imati priznat svoj braniteljski status, ali mu se isto to razdoblje ne priznaje kada se računa pravo na braniteljski dodatak!
Kako to objasniti čovjeku koji je tada bio na prvoj crti?
Kako objasniti obitelji poginulog branitelja da je njegova žrtva pravno priznata – ali samo kada zakonodavcu to odgovara?
Posebno je važno pitanje zašto je upravo 18. rujna 1991. početak rata u jednom dijelu zakona, dok se za ostvarivanje određenog prava branitelja odjednom pojavljuje 8. travnja 1992.
Za takvu razliku mora postojati razumno i objektivno opravdanje.
Ako ga nema, onda se s pravom postavlja pitanje diskriminacije hrvatskih branitelja koji su među prvima branili Bosnu i Hercegovinu.
Ovdje ne govorim o podjeli branitelja po nacionalnoj osnovi. Upravo suprotno – svaki branitelj koji je branio ovu zemlju mora imati jednaka prava.
Ali jednakost znači da se ne smije prešutjeti činjenica da su hrvatski branitelji bili u obrani svojih domova i prije 8. travnja 1992.
Zato Parlament i Vlada Federacije BiH moraju odgovoriti:
Zašto je 8. travnja 1992. postao početak prava na braniteljski dodatak, kada isti zakon u članku 2. kao relevantno razdoblje navodi vrijeme od 18. rujna 1991.?
Zašto se čovjeku priznaje da je bio branitelj od 18. rujna 1991., ali mu se istodobno to vrijeme ne priznaje kada se obračunava njegovo pravo?
To nije samo pravno pitanje. To je pitanje poštovanja prema ljudima koji su prvi stali u obranu svojih domova.
Hrvatski branitelji HVO-a ne traže privilegiju.
Traže samo ono što bi trebalo biti temelj svakog demokratskog društva – jednakost pred zakonom.
Datum 18. rujna 1991. ne smije biti izbrisan datumom 8. travnja 1992.
Jer između ta dva datuma nisu stajali mjeseci praznog vremena.
Stajali su ljudi. Branitelji. Njihove obitelji. Njihovi domovi. Njihova žrtva.
I zato ovaj slučaj zaslužuje odgovor Vlade Federacije BiH, Parlamenta Federacije BiH, pravne struke, a ako odgovora ne bude i nadležnih sudskih institucija.
Branitelji nisu tražili da im se nešto pokloni. Traže da im se prizna ono što su već dali
Tihomir Šarac – glasnogovornik HSP BiH
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Video – Kreće novi sudski zbog ubojstva Blaža Kraljevića: “Pobijeni su od onih koji drže ruku na srcu”
Ljubuški Snažna poruka s obljetnice “Ludviga Pavlovića”: Hrvati moraju biti jedinstveni
HVO je dijelio oružje i liječio ranjenike Armije BiH – i onda su isti ti Hrvati proglašeni agresorima. Tko briše taj dio priče?