SUBOTA, 10 listopada 2026
Je li posjet pape Lava XIV. Francuskoj bio trenutak milosti prije vremena kušnje? To se pitanje nameće kada se promotri dramatičan prijelaz od „čuda“ Papina posjeta od 25. do 28. rujna do prizora poput noćne more – sukoba policije i mladih izgrednika diljem zemlje samo nekoliko dana poslije.
Francuska koja se pokazala tijekom Papina izvanrednog boravka – s golemim mnoštvima, u ozračju sklada, nade i nacionalnog jedinstva – bila je Francuska za koju su mnogi dugo vjerovali da je nestala. Ipak, ta gotovo čarobna epizoda nije izbrisala duboke podjele u zemlji. Ako išta, pružila je tek kratak predah od njih i vratila nešto hrabrosti stanovništvu koje se sve više navikava gledati kako pukotine u društvu izlaze na površinu.
Takvih podsjetnika posljednjih godina nije nedostajalo: od urbanih nereda u ljeto 2023., kada su se diljem zemlje odvijali prizori gotovo pobunjeničkih razmjera, do dubokih društvenih podjela oko unošenja tzv. prava na pobačaj u Ustav i, nedavno, široko praćene legalizacije eutanazije.
Bogohulna ceremonija otvaranja Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine posebno je snažno istaknula te prijepore. Parodija Posljednje večere s drag izvođačima nije samo osramotila Francusku na međunarodnoj pozornici, nego je prije svega pokazala sve vidljiviju borbu oko nacionalnog identiteta zemlje i vrste civilizacije koju Francuska namjerava očuvati i predati budućim naraštajima.
Na toj uznemirujućoj pozadini slike s posjeta Lava XIV. dobile su posebno značenje.
Doista, činilo se da su mnogi izbori povezani s Papinim događajima gotovo sustavno odgovarali na uvrjede nanesene francuskim katolicima i na udare na svetost ljudskoga života posljednjih godina.
Papa Lav podsjetio je predsjednika Emmanuela Macrona na njegovu odgovornost prema katolicima u svojoj zemlji, više je puta ponovno naglasio nepovrjedivo dostojanstvo i vrijednost svakoga ljudskog života te je osobama s Downovim sindromom dao počasno mjesto među onima koji su posluživali na njegovoj misi 26. rujna.
Simbolika je ponekad išla i dalje, jer se činilo kao da papinski događaji ponovno evangeliziraju upravo one spomenike koji su poslužili kao kulisa bogohulnoj ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara – u jednom od onih obrata koje može prirediti samo Providnost.
Dok je olimpijska ceremonija parodirala smaknuće kraljice Marije Antoanete, pogubljene na prostoru današnjeg Trga sloge, upravo je taj trg Papa izabrao za misu pred oko 800 000 ljudi.
Lav XIV. odao je počast i svećenicima i redovnicima mučenima tijekom Francuske revolucije.
Nigdje, međutim, taj obrat nije bio toliko upečatljiv kao na Stade de Franceu navečer 25. rujna.
Bdjenje je pružilo sliku novoga naraštaja koji više nije spreman nijekati svoj kršćanski identitet – i, u zemlji sve podijeljenijoj na suprotstavljene kulturne i ideološke blokove, sliku 80 000 mladih okupljenih oko zajedničke baštine.
Središnji dio večeri, koji je režirao Jean-Baptiste Darantière, okupio je katolike vrlo različitih duhovnih senzibiliteta i društvenih sredina oko zajedničke povijesti svetosti.
Ta se slavna povijest odvijala pred okupljenima razdoblje po razdoblje, pri čemu je svako razdoblje predstavljao jedan svetac i krjepost koja ga je najbolje obilježavala – od poniznosti do milosrđa, od početaka vjere do misionarskog žara koji živi i danas.
Na vrhuncu događaja prema Papi je krenula „vojska svetaca“, dok je stadionom odjekivao Jubilate Deo, a nebo obasjavao vatromet.
Kaotični prizori koji su uslijedili nakon njegova odlaska dali su novo značenje riječima Lava XIV., koji se, vidljivo dirnut, odmaknuo od pripremljenoga govora i uzviknuo okupljenima: „Vi ste svetci Francuske!“
Sveti Otac, koji je itekako svjestan procesa koji se odvijaju u toj zemlji, nije tim mladim ljudima jednostavno poručio da crpe nadahnuće iz mnoštva svetaca koji su oblikovali Francusku u dalekoj prošlosti.
Bio je to poziv da se uzdignu pred iznimnim izazovima našega vremena i da i sami postanu svetci svoje domovine.
Vjerojatno nije slučajno ni to što je Papa prije odlaska iz Metza blagoslovio neovisnu katoličku školu koja djeluje bez ikakva ugovora s državom i bez državnog financiranja – upravo onu vrstu ustanove koju bi vodeća francuska masonska organizacija, Grand Orient de France, željela ukloniti iz nacionalnoga krajolika.
U Francuskoj koja se ponovno suočava sa svojim starim demonima Papine riječi izrečene na Stade de Franceu sada zvuče gotovo proročanski.
Povijest nudi uznemirujuću usporedbu. Godine 1938. Međunarodni euharistijski kongres u Budimpešti okupio je stotine tisuća ljudi u izvanrednom trenutku kršćanskoga jedinstva i nade, upravo u vrijeme kada je duboko podijeljena Europa klizila prema ratu.
Oni koji su to proživjeli poslije su se toga događaja sjećali kao providnosne utjehe prije kušnji koje su uslijedile. Francuska je možda doživjela nešto slično. Čarobna je epizoda možda završila, ali poslanje povjereno mladima okupljenima na Stade de Franceu tek je započelo.
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Ulaznice za koncert Marka Perkovića Thompsona u Porsche-Areni Stuttgart, 7. studenoga 2026., RASPRODANE!
Osuđen na smrt Evo kako je Priština reagirala na presudu
Dujmović emotivno o Oluji: “Ovo je pobjeda svih pobjeda i slom velikosrpskog mita!”