MEDIJI SVJEDOČE: Tko je prekrižio bosanske Hrvate

 

Svi imaju nekakve interese. Svi misle da su u pravu. I nitko ne želi popustiti. Mogu i jedni i drugi i treći ovako još godinama. Možda se nekima žuri. Možda se žuri svima, jer vrijeme ne radi za njih. Jedini koji više nigdje ne žure su bosanski Hrvati. Njihovo vrijeme je isteklo.

Priča o dobrim i lošim Hrvatima bila je česta u ovih zadnji tridesetak godina. Onaj tko bi u javnom diskursu otvorio temu o očitoj podjeli Hrvata na one koji se uzimaju u obzir i na one koje je netko iz nekog razloga prekrižio uvijek je bio napadnut kako razjedinjuje hrvatsko nacionalno tkivo ili bi bio proglašen teoretičarem zavjere.

 

Interesna struktura koja bezobzirno zatire očitu diskriminaciju unutar same nacionalne zajednice Hrvata zna što radi i svojski se trudi da zatomi svaku priču o ovoj svojevrsnoj nacionalnoj izdaji koja je bez presedana.

Medijska kontrola

Čak što više u zadnje vrijeme više i ne pokušavaju skrivati svoje opskurne ideje koje proklamiraju kao hrvatski nacionalni interes. Sukladnu tomu žele sasjeći u korijenu svako propitivanje ispravnosti svojih stavova, jer onaj tko se usudi javno ih prozvati orkestrirano biva medijski linčovan i prokazan kao izdajnik hrvatskog naroda.

Mnogi hrvatski intelektualci su se povukli i više se ne eksponiraju po ovom pitanju, jer su shvatili da imaju posla s rogatima. Momci imaju ozbiljne namjere i nije zgodno stati im na put. Nekolicina se ipak drzne i ponešto napiše ili javno kaže u kameru. Možda neki od njih malo i pretjeraju, ali nevažno, svi odreda bivaju demonizirani i oprani u medijima pod kontrolom HDZ BiH. A Čović se već odavno potrudio da pod svoju kontrolu stavi većinu medija koje Hrvati u BiH prate. Svaki njegov kritičar nakon upućene mu kritike dobije po prstima u svim medijima koje Čović kontrolira.

Podjela nije od jučer

Kada se tiče Bosne i Hercegovine već dugi niz godina hrvatski narod na svojoj koži osjeća kako se percipira unutar vlastitog nacionalnog korpusa. Očito je da su jedni vrjedniji od drugih. Između ostalih i to je jedan od razloga zašto Hrvati iseljavaju iz BiH. Međutim, ovdje nećemo širiti temu i u tom pravcu, nego ćemo akcent dati na jednu drugu podjelu koja razara hrvatsko nacionalno tkivo u BiH.

Pamtimo još ratna vremena i odnos Republike Hrvatske prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, a napose odnos političkog rukovodstva bosanskohercegovačkih Hrvata prema pripadnicima svog naroda. Dok su jedni bili privilegirani drugi su bili zapostavljani. Dok je jedne branila HV, drugima HV nije smjela pomagati. Ali to se tada skrivalo. Sve je bilo uvijeno u celofan i nikada se nije htjelo priznati da jedni Hrvati u BiH mogu dobiti sve, a drugi malo ili ništa. Nastranu humanitarna pomoć i slični vidovi podrške koji nisu nedostajali nikomu. U prvom planu treba se osvrnuti na pozadinu skrivene politike i dvostrukih aršina čije posljedice vidimo ili ćemo tek vidjeti.

BiH Hrvati su prošli kroz nacionalno sito

Netko je ipak prosijao hrvatsko nacionalno biće i odredio koji će Hrvati imati svu pažnju, a koji će biti proglašeni, javno ili potajice, personama non grata. Ovdje naravno ne mislimo na Željka Komšića, jer je Željko Komšić priča za sebe. Mislimo, prvenstveno na bosanske Hrvate. Oni su cijelo vrijeme služili kao moneta za potkusurivanje. Koristilo ih se samo kada je trebalo stvoriti svehrvatski politički legitimitet. Kada je trebalo lokalnu interesnu politiku podvesti pod, opću, nacionalnu. Kada je trebalo stavove određene interesne zajednice predstaviti kao interese svih Hrvata u BiH. Takvo nacionalno laganje vlastitog naroda bilo je u praksi godinama. Vješto se prodavao rog za svijeću. Jer znali su da čine nečasne stvari i veleizdaju. A nisu imali hrabrosti biti muškarci kao recimo Dodik i odmah se odrediti i zauzeti gard koji im leži na srcu.

Eskaliranjem zadnje velike krize u BiH i „Hrvati“ mijenjaju svoj narativ. Tiho, ali nesumnjivo mijenjaju strategiju. Otvoreno daju do znanja da Hrvate Bosna ne zanima. Samo što ima fali malo više petlje da to otvorenije kažu, ali se više ne libe javno djelovati ne skrivajući svoje istinske namjere.

Onaj tko to želi vidjeti taj i vidi. A tko ne želi taj se i dalje pravi ćoškast. Jer teško se odreći sinekura i beriva koje kao politički namjesnici uživaju godinama služeći tuđim interesima zapostavljajući interese lokalne zajednice.

Najgore u cijeloj ovoj priči je crna spoznaja da oni koji su izdani najviše vjeruju svojim krvnicima. Jer primjerice ono što Čović ne može u svojoj Hercegovini bez problema može u Posavini.

Slamka spasa koja Hrvate vuče na dno

Da, bosanski Hrvati su nehomogenizirani i kao takvi teško se mogu organizirati i biti politički subjekt koji može raditi na ostvarivanu svojih interesa. Zato se slijepo drže HDZ BiH u nadi da im je HDZ slamka spasa bez koje bi bili utopljeni u moru većinskih Srba i Bošnjaka. To je praktično istina, ali samo pod uvjetom da HDZ BiH jeste ono za čim se izdavao svih ovih godina. Međutim, HDZ BiH to nije. Otišlo bi se daleko kada bi ušli u priču udbaškog preotimanja stranke i jasnog skretanja sa svenacionalnog puta kako bi stranka služila određenim političkim krugovima i interesima. Za takvu tvrdnju postoje brojni argumenti. No o njima možda nekom drugom zgodom.

Vratimo se priči o očitoj podjeli Hrvata u BiH, na one koji zavrjeđuju pozornost HDZ-a BiH i Zagreba i onih koji definitivno odlaze u zapećak hrvatske nacionalne priče.

Kud Čović tud i Zagreb

Nema sumnje da se politika Zagreba otvoreno svrstala na stranu politike Dragana Čovića. Lako misleni će reći da Zagreb intervenira samo zbog slučaja Komšić. Da, Komšić je povod i izvanredno, plodno, tlo za političko djelovanje, ali uzroci takve politike leže negdje drugdje.

Koketiranje Zagreba s Miloradom Dodikom nedvojbeno potvrđuje ovu tezu. Milorad Dodik kao promotor velikosrpske politike niti pod razno ne može biti prijatelj Zagreba i prijatelj Hrvata. Nesuglasje sa Bošnjacima najmanji je razlog da se u Zagrebu ugošćuje Dodik i da mu se daje toliko pažnje. Čak su ga počeli ugošćavati na nacionalnoj televiziji što je nonsens.

Ali se zato lako može izvući zaključak da Srbi i Hrvati u BiH imaju zajedničke interese, pa sukladno tomu i zajedničku politiku. Je li to ispravna hrvatska politika? Teško da bi se s tim složila većina Hrvata. Rezultat takve politike je eklatantno narušavanje odnosa sa Bošnjacima. Nije sporno ni da bošnjačka strana ima viziju Bosne i Hercegovine u kojoj na Hrvate gleda ispod oka. Međutim, politika HDZ BiH i potpora Zagreba takvoj politici uvelike je doprinijela zategnutosti međusobnih odnosa između Hrvata i Bošnjaka.

Rezultat takve politike je taj da se pola milijuna bosanskih Hrvata našlo na vjetrometini. Na svojevrsnoj streljani. Odbačeni i nezaštićeni. Zbog toga su mnogi doživjeli ratne traume, stradanja i prognanstva. Nakon rata kada se činilo da je HDZ BiH odustao od politike po ugledu na Srbe bila je pružena nada da će Hrvati u Bosni ponovo doći na svoje. To je ipak bila lažna nada. Da je tako govori slijed događaja, a pogotovo politika HDZ BiH u zadnje dvije godine.

Medijska ekstrakcija bosanskih Hrvata

Dovoljno je pogledati hercegovačke internet portale ili kako se to žargonski često kaže Čovićeve portale. Na njima se vidi koliko su u zadnje vrijeme bosanski Hrvati dio Herceg-Bosne. Koliko su bosanski Hrvati dio interesne sfere HDZ BiH i Dragana Čovića, a samim time i Zagreba koji tjera vodu na Čovićev mlin. Ne, bosanskih Hrvata više nema u hercegovačkim medijima koji se još uvijek izdaju kao hrvatski mediji u BiH. Radi legitimiteta oni se i dalje predstavljaju kao beha glasila i postavljaju se kao glas naroda bosanskohercegovačkih Hrvata. Čović je i dalje hrvatski nacionalni lider iako njegova politika sa svehrvatstvom nema dodirnih točaka.

Medijsko izopćenje bosanskih Hrvata nije slučajno. Ne može biti. Jer Hrvata u Bosni ima još najmanje barem onoliko koliko i u Hercegovini. Međutim, svi društveni, kulturni, sportski, politički i svaki drugi događaji među bosanskim Hrvatima se zamračuju. Želi se stvoriti slika kako bosanskih Hrvata više nema i kako je Čoviću jedino ostala borba da spasi hercegovačke Hrvate. Želi se hrvatsko pitanje u BiH pretvoriti u hercegovačko pitanje. Zapravo to je već postignuto. O bosanskim Hrvatima se već sada može pričati kao o bivšim… To je rezultat politike HDZ BiH i interesne skupine koja istinski upravlja tom strankom 30 godina.

Kad se interesi moćnika isprepleću

Zbog svog položaja i razruđenosti Hrvatima u BiH je mogao samo biti interes cjelovita BiH s pravima na cijelom teritoriju države. Taj interes se poklapa sa interesima Bošnjaka. Sasvim slučajno. No, interes HDZ BiH je bliži interesima bosanskih Srba. A njihov interes nije nikakva Bosna i Hercegovina. Nego im je interes podijeliti BiH. Da bi imali kakvu takvu šansu Srbima je trebao partner i našli su ga u redovima HDZ-a BiH. Povijesna greška Hrvata, koja je nažalost podržana prvo u vrijeme Šuška i Tuđmana, a sada vidimo i u vrijeme Plenkovića i na veliko iznenađenje i Milanovića.

Na dobrom su putu da u svojim planovima i uspiju. Srbija ima potporu Rusije. Ne zato što Rusi vole Srbe, nego zato što Rusima odgovara zadirati u interesne sfere NATO-a i Zapada. Barem tamo gdje može, a preko Srba i te kako može. Zagreb snažno lobira kod EU, a ova opet kod SAD-a da se Čoviću omogući još jedan mandat u fotelji člana Predsjedništva BiH. Mada smo rekli da fotelja u Predsjedništvu BiH nije uzrok nego je povod politici HDZ BiH.

Tko je bez grijeha nek’ prvi baci kamen

Bošnjacima nije teško prepoznati takve politike. I sad se treba čuditi što se grčevito bore za ono što jedino imaju. Ipak svojim određenim politikama neodgovorno dolijevaju ulje na vatru i situaciju čine još težom. Na jednak način u svojim medijima stvaraju animozitet prema Hrvatima čime nas sve skupa vraćaju na stanje s potkraj 1992. godine. Ponekad se čini da i Bošnjaci svog konja za trku imaju kada je u pitanju podjela BiH. Neki od njih bi rado proglasili Islamsku republiku Bosnu. Samo čini se da im je avlija tijesna.

Za neke je već kasno

Svi imaju nekakve interese. Svi misle da su u pravu. I nitko ne želi popustiti. Mogu i jedni i drugi i treći ovako još godinama. Možda se nekima žuri. Možda se žuri svima, jer vrijeme ne radi za njih. Jedini koji više nigdje ne žure su bosanski Hrvati. Njihovo vrijeme je isteklo. Dobili su po leđima prvo od Srba, pa onda od Bošnjaka, a cijelo vrijeme mlati ih toljaga HDZ BiH. Može im se, jer očito nikakva odgovornost ne postoji kada je HDZ BiH u pitanju. Njihova briga nikada nisu bili bosanski Hrvati, osim jednog. A taj jedan se zove Željko Komšić. On nije autentični predstavnik Hrvata u Bosni, zato je i problem. Oni pak autentični i legitimni kako ih HDZ voli nazivati su šaptom pali. Sve poradi interesa onih koji stoluju u stožernom gradu Hrvata, u polovici grada Mostara. Eh da im je cijeli Mostar, gdje bi im bio kraj…

 

 

 

hb.hteam.org