Udarna tema koja jučer,a i danas “iskače” na naslovnicama diljem svijeta,svakako je situacija oko Novaka Đokovića i spektakularnog australskog turnira.
Obznanjena je tortura koju je ova sportska,ali i ljudska veličina proživjela u zračnoj luci prilokom slijetanja u Melburnu.
Još uvijek je neizvjesno hoće li Novak Đoković biti deportiran u svoju zemlju i kada.
Bitno je kazati kako je Đoković prebolio korona virus i da je trenutno posve zdrav čovjek u svakom pogledu,a posjeduje i testove koji se koriste kao dokaz da osoba nije zaražena.
No,njemu je onemugućeno da kao slobodan čovjek i sportska veličina uđe u zemlju.
Zapravo,nije mogao ući jer nije cijepljen,a ne zbog tog što je bolestan i što je opasnost bilo komu.
S druge strane ,Nadal je dan prije njega slobodno ušao u Australiju,bez obzira što je pozitivan na korona virus.
Međutim,on je cijepljen i za njega ne važi pravilo brige za druge .
Što nam to govori?
Možeš biti bolestan,širiti virus do mile volje,ako si cijepljen.
Isto tako možeš biti posve zdrav,ako nisi cijepljen nemaš pravo na slobodno kretanje.
Gdje je tu pravda na koju se pozivaju pravednici?
Pa da se zaista bori za zdravlje,onda bi valjda zdravi mogli neometano putovati,a bolesni bolovati.
Obzirom da to nije br.1 već cjepivo,onda su zasigurno u velikoj zabludi svi oni koji se pozivaju na “jednak zakon za sve”.
Ujedno ću kazati kako se “nova čudna pravila” primjenjuju “gdje se stigne”.
Jučer sam vraćena sa HR granice jer nisam imala test,a naravno nisam ni cijepljena.
Sa mnom u autu su bile još 2 osobe koje su mogle ući bez problema na 12 sati,neovisno što nemaju isti taj test i što nisu cijepljene.
Razlika je samo u adresu prebivališta,a državljanstvo je isto.
Pa koja mi to “pametna glava” može pojasniti,kako sam ja “opasna” bez testa,a druge dvije osobe nisu kojima je razlika samo druga adresa
Sve to odavno nema ama baš nikakve veze sa zdravim razumom,a još manje s borbom za zdravlje.
Vratimo se još malo na Novaka Đokovića koji “zbog pravila” proživljava neopisivu torturu.
Njegovu situaciju bih mogla uporediti s jednom poučnom pričom o mravu koji je s kapljicom krenuo gasiti požar koji plamti.
Priča nosi naziv “Na strani dobra”,a glasi ovako :
U šumi je buktao veliki požar koji se širio nekontroliranom brzinom.
Jedan mrav je uzeo kapljicu vode i krenuo ka brdi da gasi požar.
Svi koji su ga putem susretali počeše mu se ismijavati,podrugivati i omalovažavati ga.
Jedan ga sa zajedljivim osmijehom upita :
“Pa nije valjda da misliš da ćeš tom kapljicom ugasiti požar koji guta sve pred sobom”.
Mrav na to reče :”Znam da neću ugasiti požar,ali nek se zna da sam na strani dobra”
Đokoviću veliki sportašu,humanisto i ljudska veličino,istina da ni ti nećeš “ugasiti požar”,ali si dokazao da si na strani dobra
Moja podrška Tebi jer sam na strani dobra
Izvor:Daniela Škegro
More Stories
Povlaštene mirovine sve veći teret za proračun: Vojnici, policajci i razminirači danas primaju i više od 1000 eura
Ponosni Senj slavi Dan državnosti: Od jutarnjeg pijeteta do velike večernje fešte na Pavlinskom trgu
Pravo lice sodomitskog aktivista: osuđen za trgovinu ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja