OŠTRO PERO MARCELA HOLJEVCA/‘Nema većeg Srbina od lijevog Hrvata’

Otok Barbarinac nikad neće postati ostrvo Bre-barinac. Na to se svodi pobuna braniteljske populacije Zadra i okolice, ali i lokalnog DP-a, protiv nastupa ocvale cajke, koja na fotografijama snimljenima na nedavnom zagrebačkom koncertu u klubu Mint izgleda kao križanac izvanzemaljca iz “Zvjezdanih staza” i određene domaće životinje koja se povezuje sa salom i čvarcima u tri broja premalom grudnjaku i tangicama i trakicama iz sex-shopa na kolodvoru. Ako niste dobili PTSP u ratu, od tih prizora zacijelo hoćete.

Koncert je, naravno, trebalo spriječiti, kao što s koncertima cajki neovisno o njihovoj nacionalnosti i zemlji porijekla inače treba raditi, prvo na temelju estetskih kriterija, i zbog slike i zbog tona, jer Hrvatska ipak teži postati premium turistička destinacija, a takve celulitne strahote praćene zavijanjem rastjeruju iole pristojne goste i kvare imidž Hrvatske. A potom i radi očuvanja okoliša jer dotična pevaljka na sebi ima toliko plastike da joj se komotno može zabraniti ulazak u zemlju na ekološkoj osnovi. Organizator kaže da će kupcima ulaznica vratiti novac. Ja bih im još udario i globu jer to idu gledati i slušati. Inače je patetično kad se žene na pragu pedesetih, poput Severine, Madonne ili, u ovom slučaju, Jelene Karleuše, furaju na soft porn scenski imidž, vulgarnost i uličnu modu s ugla Gajeve ili iz Đardina, to može proći onima kojima je 19 i žele biti zvijezde, a ne znaju pjevati pa se moraju furati na “skandal”, iako danas golotinja na sceni malo koga skandalizira, tek prodaje novine, a  striptiz je loša zamjena za pjevački talent.

Cajka se odmah pobunila, rekla da je to samo zato što je Srpkinja. Nije, ja recimo nemam nešto bolje mišljenje o Severini nego o njoj. Imam mišljenje o cajkarenju kao takvom, koje je književnica Maja Hrgović ispravno nazvala fekalijama od muzike, a Austrijanci “muzikom za idiote”. I nije riječ samo o fekalijama od muzike, riječ je o kulturnom fenomenu koji je bio glazbena podloga srpske agresije devedestih, koji je podloga kulturocida kojem svjedočimo u Srbiji (a dijelom i u Hrvatskoj), koji razara sve što je iznad elementarnih i najprimitivnijih nagona, koji je uz jednako vulgarne realityje i podloga za vladavinu Ace Vučića: takva ultrakič antikultura uvijek je u temelju svakog totalitarizma, sredstvo moždanog i emocionalnog eutanaziranja nacije.

VUČIĆEV “BOT”: Dženosajd nad Karleušom

Karleuša pak poručuje fanovima: “Ovakve stvari u 21. stoljeću? Primitivizam. Rasizam, šovinizam, fašizam, kretenizam, idiotizam. Pozdrav za sve moje fanove u Hrvatskoj koji su masovno kupili karte uz poruku širite mir, ljubav, toleranciju i ne dopustite mržnji da truje zajedničku budućnost svih nas dobrih ljudi. Neka nas glazba spaja. Volim vas.”

Cajke ne šire ljubav i toleranciju, nego sve suprotno od toga, a većina epiteta koje je dodijelila onima koji su spriječili (ne zabranili, nitko nije zabranio koncert, sami su odustali zbog pritiska, i to je dobro, pritisak na takve treba vršiti i javno ih sramotiti!) u puno se većoj mjeri može primijeniti na nju i njezino pjevanje i scenski izričaj. Jasno mi je da će malo tko na ljetnim festivalima slušati Bacha, osim možda postarijih dama i gospode u Dubrovniku na Ljetnim igrama, ali što je previše, previše je.

No posebno je zanimljivo pogledati reakcije Srba na društvenim mrežama: dok režimski mediji kmeče o ustašluku, većina najpopularnijih i najviše lajkanih komentara je u stilu, “trebali smo i mi to učiniti, zabraniti joj nastupe”, citiram neke.

“Spasli su ih muka”, “Jao, kad bi joj i kod nas udarili zabranu, bilo bi top, bar što se slikanja i golotinje tiče…, iskače nam iz frižidera…, a neka peva pod tušem slobodno”, “Hrvate možeš da ne voliš, ali drže do sebe”, “Pametniji od nas”.

Dalje: “Pa ko još gleda uživo tu matorku? Da nije foto šopa celulit bi preplavio njene društvene mreže! A to da je niko ne sluša zbog kreštanja, poznato je još od kraja prošlog veka”, “ISPRAVNA ODLUKA, a drugo dotična nije nikakva zvezda, a sa pop muzikom nikakve veze. To što ona izvodi je striptiz šund i cirkus. Ljudi imaju pravo da odbiju cirkus u svom mestu. Ja lično PODRŽAVAM”, “Nemojmo da se skrivamo iza njene nacionalnosti i da guramo pod tepih činjenicu da niko normalan ne želi da gleda vulgarno obučenu ženu čijim godinama to nikako ne priliči i koja je široj javnosti poznata po skandalima koji je učestalo prate”, “Treš folk zvezda prvo. A drugo ne bi smela ni u Srbiji nastupati da se ja pitam”. I najjači komentar, doduše s hrvatskih mreža: “Da je Tesla znao da će ona pjevati, nikad ne bi izumio struju”.

Čak i on je, doduše, za Karleušu ustvrdio kako “unatoč miroljubivim objavama na društvenim mrežama” (u što valjda spadaju i one u kojima je Oluju proglasila praktički genocidom nad Srbima) “ostaje činjenica da obilazi skupove SNS-a, gostuje na režimskoj Pink televiziji i fotografira se s bivšim dogradonačelnikom Beograda Goranom Vesićem“. Ali smatra da se “protiv Karleuše ima smisla pobuniti, ali ne radi očuvanja ‘osjećaja branitelja’, nego radi općenitih ljudskih standarda”. A ti standardi su to što je ona bliska Vučiću i četničiji u Srbiji, koji se njemu ne sviđaju. Dakle: ako onima kojima su najdraži ubijani i pogubljivani uz zvuke cajki, onima koji su u logorima premlaćivani uz zvuke cajki, to smeta, ne treba im smetati, neka budu tolerantni i ne bune se. Ako nekom Indexovu škrabalu smeta to što ona podržava Vučića, e to je općeljudski problem. A i u čemu je zapravo razlika?

Ukratko, nema većeg Srbina od lijevog Hrvata. Da, Karleuša je Vučićev “bot”, ali to – i činjenica da je izvođačica iz države koja je izvršila agresiju na Hrvatsku – neraskidivo je povezano. Kao što su cajke i agresija na Hrvatsku neraskidivo povezane, čak i ako zanemarimo sve ostale aspekte te “supkulture”. Je li to tako teško razumjeti?

GLAVNI GRAD TURSKE: Školski primjer ignorancije

Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja javno se izblamirao. Riječ je o 44. zadatku u kojem su maturanti morali zaokružiti slovo ispred jedne od četiriju rečenica koje su napisane u skladu s pravilima o pisanju velikoga i maloga početnog slova. Od svih ponuđenih malo i veliko slovo korišteno je ispravno samo u rečenici “Prijestolnica Istočnoga Rimskog Carstva bio je Carigrad, grad koji se danas zove Istanbul i glavni je grad Turske”. Istanbul, očito, nije glavni grad Turske. Bio je, ali više nije.

Blamaža je i sama činjenica da je to uletjelo u maturu – istina, profesori hrvatskog, koji sastavljaju zadatke, ne moraju nužno biti stručni za zemljopis. Ali je zato netko morao recenzirati zadatke i to primijetiti. Zapravo, nekoliko ljudi, stručnjaka iz raznih područja ih je moralo recenzirati. No greške se događaju, mogu i promaknuti. Nije toliko problem u tome, sve bi ostalo na razini kurioziteta i ismijavanja da nije obrazloženja NCVVO-a: umjesto da se pospu pepelom, upute ispriku i obećaju da će malo više paziti, oni su se išli vaditi na to da činjenice nisu bitne, već je tu riječ o malom i velikom slovu. I da se nitko nije bunio na to pitanje.

“Ispit iz Hrvatskoga jezika u cjelini Čitanje, književnost i hrvatski jezik sadrži jezični zadatak čiji ishod provjerava poštivanje norme o pisanju velikoga i maloga početnoga slova. Zadatak glasi: Koja je od sljedećih rečenica napisana u skladu s pravilima o pisanju velikoga i maloga početnoga slova? U takvim se zadacima ne ispituje sadržaj te je posve jasno da je to jezično pitanje i koji je odgovor sa stajališta jezične norme točan. Dakle, u ovome zadatku sadržaj ne može utjecati na pravopisnu točnost, tj. sadržaj je sa stajališta jezične norme irelevantan”, odgovor je NCVVO-a.
Ako organizacija zadužena za provjeru znanja znanje kao takvo ne uzima naročito ozbiljno, kakvu poruku time šalju maturantima? U neka pametnija vremena školu se shvaćalo ozbiljnije i škola je samu sebe shvaćala ozbiljnije. Škola je tu da djeci predstavi točne i provjerene činjenice i tu mora postojati neki integritet. Ignorancija u bilo kojem obliku ne spada u školu, a reći “nije važno koji je glavni grad Turske, to vas nismo pitali, pitali smo za malo i veliko slovo” ne samo da je školski primjer ignorancije nego i vrlo bijedan izgovor.

“Indolentni mužek”, rekao bi kumordinar Žorž iz “U registraturi”. Riječ je o nemaru koji je nedopustiv. I naravno da onda imate roditelje koji kmeče jer im sin nije ispoštovao formu na maturi, napisavši esej velikim pisanim slovima, pa je automatski – s razlogom – pao na maturi. S razlogom, jer su upute jasno otisnute na testu, a on ih svjesno i namjerno nije slijedio, što ga automatski diskvalificira, osim ako ne mislimo imati posve neozbiljan obrazovni sustav gdje “sve prolazi”. “Prestrogo su ga kaznili.” Kako im onda objasniti da se u bilo kojem uređenom obrazovnom sustavu, i ne samo obrazovnom, forma mora poštovati kao preduvjet da bi se uopće ocjenjivao sadržaj, kad se sama škola ne drži osnovnih postulata obrazovanja? Da se, ako forma nije zadovoljena, sadržaj niti ne provjerava?
Nažalost, danas se škole više bave usađivanjem djeci raznih “vrijednosti” i ideologijom nego činjenicama kao takvima pa to sve skupa i nije toliko čudno.

Izvor: dnevno.hr

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

hb.hteam.org
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️