subota, 10.rujna 2025
Na putu prema statusu kadeta Hrvatske vojske postoji trenutak koji svatko pamti a to je pripremni kadetski kamp, na kojem počinje oblikovanje budućeg časnika Hrvatske vojske. Kamp traje tri tjedna i obuhvaća sve ono što čini temelj vojničkog poziva: jutarnju tjelovježbu, usvajanje temeljnih vojničkih vještina, ali i lekcije o vojnoj disciplini i kolegijalnosti. Dnevni raspored strogo je određen, a izazovi namjerno postavljeni kako bi kandidati testirali vlastite granice.
Ekipa Hrvatskog vojnika posjetila je buduće kadete tri dana nakon početka kampa kako bi vidjeli kako izgleda taj presudan trenutak ulaska u vojnički život. Riječ je o procesu u kojem pojedinac napušta dotadašnji, poznati ritam svakodnevice i ulazi u svijet u kojem se traži disciplina, odgovornost i spremnost na žrtvu. To nije samo promjena profesije, već i temeljna preobrazba načina razmišljanja, navika i vrijednosti. U civilnom životu naglasak je često na osobnim ciljevima, slobodi izbora i individualnim navikama, dok u vojsci dolazi do izražaja kolektiv, timski rad i bezuvjetna povezanost s drugima. Vojnički život od pojedinca traži da stavlja interese zajednice i sigurnost domovine ispred osobnih želja, da se prilagodi strogom rasporedu i pravilima te da razvije čvrstu mentalnu i fizičku otpornost.
Svakodnevne rutine, od buđenja u ranim jutarnjim satima, zajedničkih obroka i vježbi do različitih oblika obuke, grade karakter i jačaju osjećaj pripadnosti. No, prelazak u vojnički život nije samo odricanje, već i dobitak. Vojnici razvijaju snažna prijateljstva i osjećaj zajedništva koji se rijetko može pronaći u civilnom životu. Uče vještine koje su primjenjive i izvan vojske, od upravljanja vremenom i stresom do vođenja i odlučivanja u kriznim situacijama. U konačnici, prelazak iz civilnog načina života u vojnički znači prihvaćanje poziva koji nadilazi osobne granice. To je odabir puta na kojem pojedinac postaje dio većeg cilja, obrane i sigurnosti domovine. Iako put nije lak on izgrađuje osobu koja zna što znače disciplina, čast i služenje zajednici.
Prvi korak prema vojnoj karijeri
Pripremni kamp nije samo provjera fizičke snage. On je i ispit karaktera i motivacije. Upravo ovdje kandidati prvi put uče što znači osloniti se na kolegu, dijeliti odgovornost i donositi odluke u uvjetima stresa. Timski rad i povjerenje jednako su važni kao i kondicija ili znanje. Selektivna priroda kampa osigurava da samo oni koji pokažu spremnost, odlučnost i privrženost vojničkim vrijednostima zakorače dalje. Za njih kamp završava svečanom prisegom i početak je puta na Hrvatskom vojnom učilištu gdje će se nastaviti njihovo oblikovanje u časnike i vođe.
“Ovaj pripremni kamp prilagođava sve kandidate vojničkom načinu života, uči ih redu, radu i disciplini i uči ih temeljnim vojničkim vještinama koje su potrebne u daljnjem kadetskom školovanju. U tri tjedna koliko kamp traje fokus je na podizanju psihofizičke spreme na višu razinu, na razvoj discipline. Od buđenja preko namještanja kreveta do spremanja sobe. Sve što sam naučila zadnjih deset godina rada unutar sustava, moram prenijeti kandidatima za kadete. To podrazumijeva sve, od pozdravljanja rukom, kako se nosi odora, kako se obraća zapovjednicima i općenito kako vojska funkcionira”, objašnjava nam natporučnica Mihaela Živković, zapovjednica Kadetske satnije.
No, kamp nije samo tjelesna provjera. To je i škola karaktera. Kandidati se uče osloniti jedni na druge, graditi međusobno povjerenje i donositi brze odluke u zahtjevnim uvjetima. Upravo u tim trenucima vidi se tko je spreman za vojnički poziv. Potvrđuje nam to i zapovjednica Satnije: “Veliki fokus stavlja se na razvoj osjećaja pripadnosti i na jačanju kolektiva, a to se postiže tako da sve što budući kadeti rade, rade zajedno. Instruktori i generacijski voditelji uče polaznike da se međusobno dobro upoznaju jer sve počinje od dobrog poznavanja svojeg binoma s kojim ujedno i dijele sobu ovdje na Učilištu”. Na prvi pogled, riječ je o organizacijskoj mjeri, ali zapravo je riječ o iskustvu koje oblikuje karakter, međuljudske odnose i profesionalni identitet budućeg časnika Hrvatske vojske.
Poznavanje i razumijevanje binoma iznimno je važno jer je to prva razina stvaranja povjerenja i timskog duha. U vojsci nijedan vojnik ne djeluje sam, uspjeh i sigurnost proizlaze iz međusobne povezanosti, potpore i suradnje. Dijeljenje prostora s binomom uči buduće časnike strpljenju, toleranciji i uvažavanju različitosti. To je prilika da se nauči kako uskladiti vlastite potrebe s potrebama druge osobe, što je ključna vještina i u vođenju vojnika. Kroz svakodnevni suživot s binomom stvara se i snažan osjećaj odgovornosti. Ako jedan popusti ili pokaže slabost, drugi je tu da ga ohrabri, podsjeti na ciljeve i pomogne mu da nastavi dalje. Takva povezanost gradi mentalnu otpornost i sigurnost da nikad nisi sam, vrijednost koja se kasnije prenosi u sve razine zapovijedanja i vođenja postrojbi.
Poznavanje binoma ne odnosi se samo na tehničko poznavanje njegovih navika, već i na razumijevanje njegove osobnosti, karaktera i načina razmišljanja. Što se bolje poznaješ s osobom koja ti je najbliža u procesu obrazovanja, to se brže razvija osjećaj međusobnog povjerenja i potpore. Upravo te male lekcije iz zajedničkog života kasnije prerastaju u širu vojničku kulturu, kulturu zajedništva, u kojoj je svatko spreman stati uz svojeg suborca i časnika. Na kraju, binom nije samo cimer ili kolega, on je prvi suputnik na putu prema časničkom statusu. Onaj koji te vidi u trenucima umora, sumnje i slabosti, ali i onaj koji s tobom dijeli napredak, uspjeh i ponos. Učenje kako poznavati, razumjeti i oslanjati se na binoma prvi je korak u izgradnji povjerenja koje kasnije čini srž odnosa između časnika i njegovih vojnika.
Životna prekretnica
Na naše pitanje postoji li razlika među generacijama kadeta natporučnica nam spremno daje odgovor kako nema velikih i značajnih razlika jer onaj tko želi biti ovdje i koji zna što sve sa sobom nosi vojnički poziv taj će tu ostati bez obzira na sve izazove s kojim se može susresti. Ova rođena Metkovka primjer je kako se časnik Hrvatske vojske treba odnositi prema svojim vojnicima. Stroga i odrješita u nekim trenucima, ali pravedna i puna razumijevanja i suosjećanja onda kad vidi da je potrebno. Inače, Mihaela je široj javnosti poznata kao časnica koja je tijekom nedavno održanog mimohoda predvodila kadete prilikom preuzimanja zastave od veterana Domovinskog rata. Trenutak koji je mnogima natjerao suze na oči. I sama skromna i odana državi, i sustavu u kojem radi već deset godina, istaknut će kako se na njezinu mjestu mogao naći bilo tko i kako ona nije tu važna koliko je važna simbolika predaje zastave starije generacije onoj mlađoj. Čin koji su inicirali upravo branitelji koji su nosili zastavu jer su htjeli naglasiti činjenicu kako predaju ono što su stvorili i obranili mlađim generacijama na čuvanje.
Jako sam motiviran jer volim svoju zemlju
“Dosta je informacija dolazilo do mene kako je ovaj kamp jednostavan i lagan i moram priznati da te informacije uopće nisu bile točne i meni je zbog toga jako drago jer ću s ponosom moći istaknuti činjenicu kako sam zasluženo postao kadet Hrvatske vojske. Uživam svaki dan u obuci, svi nadređeni od zapovjednika preko instruktora do generacijskih voditelja odlični su i vidi se da se trude maksimalno usmjeriti nas na pravi put”, rekao nam je Borna Bačić iz Korčule, jedan od polaznika kampa koji se nada da će postati kadet Hrvatske vojske. Ovom Korčulaninu, kojem su otac i djed branitelji i kojem se majčin ujak još uvijek vodi kao nestali branitelj, ne nedostaje motivacije za pristupanje Hrvatskoj vojsci.
Kako i sam ističe malo mu je lakše nego nekim drugim kandidatima jer je prije ovog kampa završio dragovoljno vojno osposobljavanje na kojem je dosta vještina već usvojio, ali bez obzira na to želi jednog dana postati časnik Zapovjedništva za specijalne snage ili Vojnoobavještajne pukovnije. “Jako sam motiviran, volim svoju zemlju i u kombinaciji s obiteljskim okolnostima sve to dovoljno mi je da mogu biti bilo gdje u Hrvatskoj i osjećati se kao kod kuće i nisam jedan od onih koji će plakati za svojim domom i morem jer se ja osjećam kod kuće bilo gdje u svojoj zemlji. Zbog toga bih ovim putem želio zahvaliti svojim roditeljima koji su me odgojili da volim svoju državu i iznimno sam ponosan na to kao i na činjenicu što sam na putu da postanem kadet”, naglašava nam ovaj mladić pred kojim je nesumnjivo blistava budućnost u Hrvatskoj vojsci. Za mlade ljude koji razmišljaju o vojnom pozivu, pripremni je kamp više od obuke, to je životna prekretnica. Svojevrsni filtar, ali i temelj. Oni koji ga prođu ne izlaze isti kao što su ušli. Tu se prvi put osjeti težina odore, snaga zajedništva i ponos služenja domovini. Oni koji prođu kamp ne pamte ga samo kao test, nego i kao trenutak kad su postali dio nečeg većeg od sebe. Postaju svjesni da vojnički poziv zahtijeva više od znanja i vještina. Da traži karakter, snagu volje i odanost kolektivu. Time pripremni kamp postaje ključni ispit zrelosti, nakon kojeg kandidat prestaje biti samo civil s ambicijom i postaje kadet Hrvatske vojske, dio zajednice koja nosi čast, odgovornost i povjerenje Republike Hrvatske.
Tekst: Tomislav Vidaković; Foto: Tomislav Brandt
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Bitka na Sutjesci ili grobnica Dalmacije
Nosite se, ne “falite nam nam!”
Holjevac: ‘U Benkovcu smo zamalo gledali nastavak balvan-revolucije. Sjećate se 91