Trebaju li Hrvati nakon jučerašnjih tzv“Trnjanskih kresova“ u Zagrebu opet uzeti puške u ruke?

PONEDJELJAK, 11. svibnja 2026.

Jučerašnji prizori iz Zagreba još jednom su pokazali koliko je hrvatsko društvo duboko podijeljeno oko vlastite prošlosti, identiteta i vrijednosti na kojima želi graditi budućnost.

S jedne strane tisuće ljudi, mladih obitelji, djece i branitelja u mirnom i dostojanstvenom Hodu za život poslali su poruku kako vjeruju u svetost života, obitelji, vjere i nade. U njihovim pjesmama, molitvama i zajedništvu osjećala se želja za očuvanjem onih vrijednosti na kojima je stoljećima opstajao hrvatski narod , vjere u Boga, ljubavi prema domovini i poštovanja prema životu.

Istodobno, na drugoj strani grada održavali su se Trnjanski krijesovi, manifestacija koju dio građana vidi kao antifašističku tradiciju, kao dan „oslobođenja“ grada Zagreba gdje je bivši saborski zastupnik SDP Joško Klisović izjavio kako samo mala neformalna grupacija hrvatskih građana govori kako je zapravo Zagreb na dan 08.svibnja 1945.godine okupiran što nje svjesno manipuliranje i izvrtanje činjenica jer je upravo suprotno, odnosno to je slavljenje jednog totalitarnog sustava pod čijom su krvavom zvijezdom petokrakom mnogi Hrvati nakon završetka Drugoga svjetskog rata izgubili život bez suda i prava na obranu, i gdje se i dan danas otkrivaju mnoge masovne grobnice pobijenih Hrvata, pa čak i na mjestu gdje se pale ti tzv“Trnjanski kresovi.“. Upravo zato te slike kod mnogih bude bol, gorčinu i osjećaj nepravde koji ni desetljećima kasnije nije nestao gledajući jučerašnji bal povampirenih direktnih slugu sotone na tim tzv“Trnjanskim kresovima .“

Mnogi se danas pitaju: kako je moguće da u glavnom gradu hrvatske države još uvijek postoje tako duboki prijepori oko temeljnih povijesnih istina i nacionalnog identiteta? Gdje je nestalo zajedništvo koje je krasilo hrvatski narod u najtežim trenucima Domovinskog rata? Gdje je onaj duh zajedništva kada su branitelji, obični ljudi i mladi stajali zajedno u obrani slobode i dostojanstva hrvatskog naroda upravo protiv pravnih, ideoloških pa čak i bioloških prednika onih koji su počinili te grozomorne zločine nad hrvatskim narodom a danas ti neki, ne znam kako bih ih više nazvao slave te zločine?

Odgovor možda leži upravo u ravnodušnosti. U šutnji dobrog dijela naroda. U odustajanju od sudjelovanja u demokratskim procesima. Jer kada ljudi prestanu izlaziti na izbore, prestanu govoriti i braniti svoje vrijednosti argumentima, tada prostor preuzimaju oni koji imaju jasnu ideologiju i cilj. Demokracija ne trpi prazninu a prazninu u Hrvata su popunili oni koji su se u vrijeme Domovinskog rata ušutjeli jer im je prijetila direktna pogibelj od onih s puškama, a kada je ta opasnost prošla svojim dobro poznatim komunističko-udbaškim metodama su se infiltrirali u sve spore društva hrvatskog naroda i sad nad nama vladaju unatoč tome što su ogromna manjina.

Ali koliko god emocije bile snažne, rješenje ne može biti mržnja, sukob ili nasilje. Hrvatska je previše propatila da bi ponovno krenula putem podjela i obračuna. Oni koji su ginuli za slobodu Hrvatske nisu sanjali novu mržnju među Hrvatima, nego državu u kojoj će narod imati pravo slobodno živjeti svoju vjeru, identitet i domoljublje bez straha i nametanja a trenutačno je u Hrvatskoj na dijelu duboka polarizacija u kojoj ogromna manjina koja vlada nad većinom na temelju laži, manipulacija i izvrtanja činjenica uz obilatu pomoć tajnih stranih centara moći i uz njihovu obilatu novčanu pomoć u podčinjenosti drži sve one koji misle i govore drugačije jer imaju novac, a tko ima novac ima i moć, medije represivni i pravosudni sustav.

Može li odgovor ove ogromne terorizirane skupine hrvatskih građana opet biti puška kako bi se spasila i sačuvala istina? Može li osveta biti starija od ustrajnosti? Ili će pak mržnja biti jača od snažne borbe riječju, kulturom, odgojem, vjerom i demokratskim djelovanjem? Narod koji vjeruje u svoje vrijednosti ne mora pozivati na uništenje drugih da bi opstao. Dovoljno je da samo ostane vjeran sebi.

Hrvatska će opstati onoliko koliko bude imala ljudi spremnih živjeti za nju , žrtvovati se za nju ,pošteno raditi, odgajati djecu u ljubavi prema domovini, čuvati uspomenu na žrtvu branitelja i braniti svoje stavove dostojanstveno i hrabro. Jer prava snaga jednog naroda ne pokazuje se u mržnji prema drugima, nego u sposobnosti da unatoč svim podjelama ne izgubi vlastitu dušu koja se hrvatskom narodu ubija od II svjetskog rata pa evo i do dana današnjega.

Ipak, iako ubijana, proganjana, podčinjavana, ranjavana, ismijavana, umanjivana, bačena u stranu hrvatska duša nije na prodaju niti može nestati a to je jasno pokazao jučer hrvatski narod na veličanstvenom Hodu za život u svojevrsnoj koloni sjećanja koja živi i živjet će dok je ijedan Hrvat živ i koji diše za nju ovaj čisti nevini hrvatski zrak oslobođen okova laži spletenih u mrežu laži oko tzv“Trnjanskih kresova.“

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com