Željko Glasnović: Masakr koji ne smije biti zaboravljen: 33 godine od ubojstva osmero hrvatske djece u Podgradini

[Zločin bez kazne]

Na današnji dan 1993. godine, u mjestu Podgradina pored Viteza, dogodio se monstruozan zločin u kojem je granatom ubijeno osmero djece hrvatske nacionalnosti. Tragedija se dogodila svega dan nakon što je potpisan sporazum o prestanku sukoba između HVO-a i Armije BiH, a za smrt djece do danas nitko nije odgovarao.

Oko 20 sati i 45 minuta, dok su se djeca igrala na igralištu, granata kalibra 120 milimetara pala je svega nekoliko metara od klupe na kojoj se nalazilo 14 djece. Prema navodima svjedoka i obitelji stradalih, djeca su se na tom mjestu svakodnevno okupljala i igrala, a tog dana među njima nije bilo njihovih uobičajenih muslimanskih vršnjaka.

U samo jednom trenutku igralište je pretvoreno u stratište. Petoro djece poginulo je na mjestu napada, dok je troje podleglo ozljedama u bolnici.

Život su izgubili:

• Sanja Garić (1975.)
• Milan Garić (1981.)
• Dragan Ramljak (1978.)
• Dražen Čečura (1978.)
• Boris Antičević (1983.)
• Sanja Križanović (1978.)
• Augustina Grebenar (1984.)
• Velimir Grebenar (1981.)

Šestero preživjele djece zadobilo je teške ozljede i trajni tjelesni invaliditet.

Prema svjedočanstvima preživjelih i mještana, prizori nakon eksplozije bili su stravični. Roditelji su u stanju šoka tragali za svojom djecom među razasutim dijelovima tijela i odjeće, pokušavajući prepoznati svoje najmilije. Taj događaj ostavio je duboke i trajne posljedice na cijelu zajednicu.

Iako je mjesto tragedije dokumentirano kamerama, a u Vitezu su u to vrijeme bili prisutni i strani novinari, zločin nikada nije dobio pravosudni epilog. Obitelji stradalih i danas upozoravaju da nitko nije optužen, procesuiran niti osuđen za smrt osmero djece.

Trideset i tri godine poslije, Podgradina i Vitez i dalje čuvaju sjećanje na nevine žrtve, dok pitanje odgovornosti za ovaj zločin ostaje bez odgovora. Neka im je vječna slava i hvala.