ČETVRTAK, 11 lipnja 2026
Zanimljiv post je na svom facebooku objavila novinarka Dženana Karup Druško.U njenom tekstu se nalaze mnoge informacije koje bacaju sasvim drugačije svijetlo na sukob dr.Dragana Čovića i Zdenka Lučića, od kojih su mnoge informacije zacijelo nepoznate širem krugu ljudi.
Isto tako u njenom tekstu se nalaze i neke informacije s kojima se Hrvati ne bi mogli složiti a tiču se uloge političkog i vojnog rukovodstva RH u Domovinskom ratu u BiH jer o takvim tumačenjima mogu govoriti samo oni koji su u to vrijeme bili direktni sudionici borbenih djelovanja na području RH i BiH a ne neki koji se baziraju na informacije koje je utvrdio ispolitizirani sud u Haagu koji je u mnogim svojim presudama dokazao i pokazao kakio je za njega pravda selektivan pojam, koji će se protekom određenog vremena morati preispitati a poglavito u presudama protiv generala HVO-a.
Ipak mi ćemo post Dženane Karup Draško objaviti u cijelosti a čitatelji neka sami presude vjerodostojnost njenih riječi.
„Kandidatura Zdenke Lučića razbila je jedinstvo HNS-a i dovela u pitanje “legitimnog“ predstavnika Hrvata u Predsjedništvu BiH što je bio glavni argument Dragana Čovića koji je onda za sve optužio – političko Sarajevo. Osim što su sarajevski mediji širom otvorili vrata Luciću da priča što hoće i predstavlja sebe kao spasiitelja, a bez ikakvih iole ozbiljnih pitanja o njemu i njegovom političkom angažmanu, teško da Sarajevo ima išta s kandidaturom Lučića.
Svima koji bar malo prate politička zbivanja jasno da je Lučić projekt koji je došao iz Zagreba gdje Lučići žive već godinama. A klan Lučića još od devedesetih jedan je od najjačih i u Hercegovini i u Zagrebu i njihov ulazak u političku arenu BiH može biti samo početak ili bar najava obračuna s Čovićem.
U sukobu koji traje očito je da i Čoviću i Lučićima treba podrška Sarajeva (dok Zagreb “mudro“ šuti) odnosno glasovi Bošnjaka, koliko god oni to negirali. Jer, matematika je ozbiljna nauka: u BiH živi preko 50 posto Bošnjaka i nešto više od 15 posto Hrvata zbog čega su za iole ozbiljnu partiju šaha u politici Bošnjaci itekako važni.
Ako nije tako čemu glasine o dogovoru Izetbegović-Čović, dolazak Čovića s Darjanom kod reisa na sastanak na kome je bio i Bičakčić i u još nekoliko organizacija s prefiksom bošnjačke? Zašto Lucić svoju kampanju vodi preko sarajevskih medija i zašto mu je važno slati poruke baš u Sarajevu ako su njegova ciljana publika, odnosno eventualni glasači Hrvati s nekadašnjeg područja tzv. Herceg-Bosne koju on i dalje zagovara? Čemu izjava Lučića da će odustati od kandidature ako ga podrže Bošnjaci, dok se istovremeno na TV Face, koju gledaju najviše Bošnjaci, dodvorava Bošnjacima koji su nakon tog njegovog nastupa bili oduševljeni tim “normalnim čovjekom“?
Nekadašnji ministar unutarnjih poslova Hrvatske Vlaho Orepić, kako piše zagrebački Nacional, ovako je komentirao: “Ako bivši SIS-ovac i HIS-ovac iz ratnih dana, naravno i HDZ-ovac, tvrdi da se u HDZ-u BiH ne poštuju demokratske procedure, slobodno se može postaviti pitanje ima li Dragan Čović legalitet, a kamoli legitimitet, predstavljati HDZ BiH, a pogotovo Hrvate u Bosni i Hercegovini. Pored navedenog, gosp. Zdenko Lučić doveo je u pitanje i hrvatsku putovnicu Dragana Čovića.
Posebno uznemirava njegova tvrdnja da su “Čovićevi” zrakoplovi 1991. sudjelovali u napadima na Šibenik, Vukovar i druge gradove. Da ne spominjem spomenute milijunske Čovićeve malverzacije s lokalnom mesnom industrijom i ostale sporne aktivnosti i izjave, poput one: “Čuvajte Republiku Srpsku… Da ne govorim kako ni jedan od njih ne problematizira prava Hrvata iz RS-a koji nemaju mogućnost birati ni legalnog a kamoli legitimnog člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Da stvar bude gora, to im je prihvatljivo, što potvrđuju “strateškom” suradnjom sa sljedbenicima velikosrpske politike.“
Prvo, ja Lučiće nikad ne bih podcijenila. Drugo, nesumnjivo da iza Lučićeve kandidature stoji ozbiljna mašinerija (koja očito djeluje i u Sarajevu) s jasnim ciljevima a da je jedna od meta Čović. Negdje sam na hrvatskim mrežama pročitala da je Hercegovina nakon Gojka Šuška ostala bez svog gubernatora i da na to mjesto pretendira Ivo Lučić koji je nesumnjivo siva eminencija u Zagrebu i jedan od, ako ne i najutjecajniji Hercegovac u Zagrebu, blizak i sa Plenkovićem (bio njegov kandidat), zbog čega Čović itekako ima razloga za zabrinutost. Ali se ne usuđuje kritizirati Zagreb nego optužuje Sarajevo i pojačava pritisak na Bošnjake, a i njemu i Lučiću glavna meta su Komšić i Kovačević što je posebno zanimljivo iako je jasno zašto.
No, ne može se ne primijetiti kako kampanja protiv Komšića ide paralelno s više strana, pa čak i od pojedinaca iz sarajevske trojke koja kritizira SDA zbog dogovora s HDZ s kojom je trojka u vlasti, ali to je već sarajevski bosanski lonac… Iz njihovih komentara proizlazi da DF je najgrađanskija i najdržavotvornija stranka, što je zaista vrlo “opasna” kritika. Uostalom i Komšić i Kovačević su bili pripadnici ARBiH.
Još u vrijeme dok je Čović bio niko i ništa za Hrvate u BiH Lučići su bili ozbiljan klan koji je imao veliku ulogu u osnivanju i HDZ-a i HVO-a i Herceg Bosne i tu je Zdenko u pravu kad iznosi informacije o Čoviću s početka devedesetih – on jeste bio u JNA u vrijeme kad su se oni ozbiljno angažirali. A Zdenko je učestvovao u odbrani Hrvatske, kasnije bio i u bitkama za Kupres, dok je Čović bio u JNA.
Činjenica je i da su Lučići podržali neovisnost Republike Bosne i Hercegovine o čemu sam jednom razgovarala s Ivom Lučićem i da su bili svjesni opasnosti od JNA i Srbije i puno prije sarajevskih krugova, jer su se oni pripremali za borbe na Kupresu dok se u Sarajevu i dalje pokušavalo podržati bratstvo i jedinstvo.
Ali, Lučići su sve to dobro naplatili. Političkom, sigurnosnim i ekonomskom moći što im je omogućila i bliskost s Tuđmanom. Kada je prije nekoliko godina ušao u sukob s Ivom Lučićem Ante Glibota, koji je 1972. godine, kako sam piše, “utamničen zajedno s mojim prijateljima Markom Veselicom, Franjom Tuđmanom, Vladom Gotovcom, Šimom Đodanom, Vlatkom Pavletićem, Jozom Ivičevićem, Hrvojem Šošićem, Zvonimirom Komaricom i Antom Bačićem“, odgovorio je Lučiću pozivajući se na brojne dokumente.
zmeđu ostalog u jednom tekstu iz 2020. godine Glibota navodi: “Ivo Lučić sigurno vrlo dobro poznaje udbaške spletke, jer u izvješću iz kabineta Ministarstva obrane RH, na str. br. 6. se spominje pretvorba “Euroherca” i uloga njegove obitelji u tome te nerazjašnjena ubojstva obitelji Osmić i Grbavac iz Ljubuškog, koje su bile među većim dioničarima “Euroherca”.
O širini sudjelovanja klana Lučić u grabeži imovine navedeno je i sljedeće: „O poslovnim vezama, makinacijama i malverzacijama Lučića…moglo bi se napisati nekoliko stotina stranica (pranje novca preko otvaranja velikog broja malih poduzeća za fiktivno prikazivanje poslova,…) U posljednje dvije godine za eliminaciju svojih potencijalnih protivnika koriste se svim sredstvima. Za eliminaciju ‘protivnika’ išlo se do te mjere da su vršene i ‘prljave radnje’ uz unaprijed pripremljen scenarij prevaljivanja na već ranije medijski pripremljene i eksponirane počinitelje, što je posebno došlo do izražaja u slučaju Tuta”, (izvješće str. 6-7).
Na str. 7 izvješća govori se o skandaloznu trgovini koja se tijekom cijelog rata događala sa muslimanskim profiterskim klanom Alije Delimustafića, transportima konvoja roba koje je po nalozima Lučića pratila Vojna policija HVO, te razlogom sukoba sa Valentinom Ćorićom, koji je iste zabranio. Delimustafić je 1991. bio ministar BiH milicije i nadređen I. Lučiću koji je tada bio šef zloglasnog mostarskog Centra Službe državne „bezbednosti“, tj. kolokvijalno zvane Udbe. Osim toga, u izvješću (str. 7) se naglašava da je Delimustafić, prema izjavama Ace Vasiljevića i Sefera Halilovića, pripadao KOS-u.
Izvješće govori i o “upitnoj prošlosti Ive Lučića sa službama sigurnosti bivše države (posebno UDBE-a) iz razloga što Ivo Lučić cijelo vrijeme preferira kao sebi najodanije djelatnike bivše UDBE-e Ivana Bandića, Miru Musića, Slobodana Božića” (izvješće str. 7). Konačno izvješće Predsjedniku Tuđmanu kaže da “postoje informacije kako je Ivo Lučić bio u suradničkom odnosu sa ‘UDB-om’ pod pseudonnimom ‘Kliker’, a da ga je jedno vrijeme na vezi držao djelatnik ‘UDB-e’ po imenu Vujačić” (izvješće str. .
Iz svega proizlazi da je sasvim logično i nije nikakvo iznenađenje što je „u svibnju 1991. mladi I. Lučić postao načelnik zloglasnog Centra Službe državne sigurnosti Mostar, Ministarstva unutarnjih poslova Socijalističke Republike BiH. U srpnju 1992. premješten je u vojni sektor u kojem je ustrojio i vodio Sigurnosno informativnu službu (SIS) Hrvatskog vijeća obrane“ kako to navodi prof. dr. Josip Jurčević (7dnevno, 26. kolovoza 2016., str.29.).
Buduća istraživanja sigurno će otkriti koliko su udbaški položaji I. Lučića poslužili da se dobiju povlaštene informacije, da se zastrašivanjima eliminiraju konkurenti kako bi se osiguralo nevjerojatno veliko ratno bogaćenje obitelji Lučić. Radi se o tzv. privatizaciji velikih komunističkih poslovnih sustava: Hermes, Energopromet, Dubrovačka banka u Mostaru, osiguranje Croatia, naftna tvrtka Zovko iz Žepče, lanac kladionica Horizont, Amfora u Makarskoj, uljare, benzinske postaje i bezbroj drugih tvrtki koje je obitelj Lučići uspjela na taj način ‘osvojiti’, a čija se vrijednost procjenjuje na više milijardi maraka.
Radi raspoređivanja članova klana Lučić na najvažnije položaje vlasti, Ivo Lučić je pohlepno, drsko i bez srama tražio od Predsjednika Tuđmana da mu brat Zdenko Lučić postane član Predsjedništva HDZ-a BiH (Zapisnik razgovora PR Franje Tuđmana i Ive Lučića od 12. svibnja 1998., str.11.).“
Prema pisanju Hercegovina.info 2015. godine Milan Lucić “sa 24 godine, 1989. postao direktor trgovačke tvrtke Hermes na čijem je čelu do danas. Preko nje je ulagao kapital u razne djelatnosti.
Za vrijeme rata u BiH, Hermes je bio jedan od opskrbljivača Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Neki će reći da je imao poseban status, i to zahvaljujući starijem Lučićevom bratu Ivici (53) koji je bio utemeljitelj i šef Sigurnosno informativne službe (SIS) HVO-a.
Stariji Lučić aktivno je sudjelovao u ratu iz kojeg je izišao s činovima stožernog brigadira Hrvatske vojske i general bojnika HVO-a. Na bojišnici je bio i Zdenko Lučić (48), najmlađi od braće, koji je stekao čin brigadnog generala. On danas živi u Makarskoj i aktivan je u HSP-u dr. Ante Starčević.“
Iz haške presude Naletiliću i Martinoviću: “Vijeće je uvjereno da je Republika Hrvatska financirala i „obezbjeđivala“ vojnu opremu za HVO tokom njegovog sukoba s ABiH. Dokazi pokazuju da je pomoć u smislu osiguravanja vojne opreme bila znatna. Zaista, u mnogo navrata je uočeno prisustvo velikog broja vozila i naoružanja HV-a, što je dokaz de facto logističke podrške iz Republike Hrvatske. Ministar odbrane Republike Hrvatske Gojko Šušak je izjavio: ‘Ako preračunamo bez ičega drugoga, samo naoružanje, da brojka 100 milijuna dolara je mala brojka što smo mi na te teritorije dostavili’… Vijeće je nadalje uvjereno da je Republika Hrvatska sudjelovala u organizaciji, planiranju ili koordinaciji vojnih operacija vođenih u kontekstu sukoba između HVO-a i ABiH.
Nema sumnje da su Republika Hrvatska i HZ-HB imale isti krajnji cilj, a to je priključenje hrvatskih provincija Bosne i Hercegovine jedinstvenoj hrvatskoj državi. U tom smislu Vijeće podsjeća na riječi samog predsjednika Tuđmana na sastanku održanom 22. listopada 1993: ’Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava – rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica Hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane tada, oni položaji, koji su, onaj teritorij, koji je HVO tamo držao’.“
Dženana Karup Druško /
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
DARKO JUKA: (FOTO)(VIDEO) O MUSLIMANSKO-HRVATSKOM SUKOBU U BIH Bošnjaci Mostara ’92.: ‘Ovo su naši, borci HVO-a! Izbavljeni smo iz pakla’
Željko Glasnović: Masakr koji ne smije biti zaboravljen: 33 godine od ubojstva osmero hrvatske djece u Podgradini
PODRŠKA HRVATSKE STRANKE PRAVA HITNOM RJEŠENJU HRVATSKOG PITANJA U BiH