Turgenjev kao pripovjedač zauzima posebno mjesto u ruskom književnom stvaralaštvu.
Iz mnogo je razloga bio sustavno prešućivan i osporavan, a to možemo zahvaliti upravo činjenici da je bio prozapadno tretiran od protivnika, posebno ruskih slavista.
Možda je ipak u liku i djelu Ivana Sergejeviča Turgenjeva ruska civilizacija dobila potpuni književni eros u očima Zapadne Europe. Ivan Sergejevič Turgenjev bio je slavni ruski romanopisac, pjesnik, prevoditelj i njegovatelj ruske književnosti, a rodio se na današnji dan, 9. studenoga davne 1818. godine u ruskom Orelu, naselju nedaleko od grada Mcenska.
Zasluge Turgenjeva počivale su na prevoditeljskom polju, prvenstveno na vrsnom prijevodu Don Quijota na ruski. Zanimljiv je i odnos snaga samoga Turgenjeva i Dostojevskog koji se ogledao u izljevima mržnje i neslaganja do simpatije nakon piščeve smrti o kojoj je Dostojevski napisao sjajan i dojmljiv nekrolog.
Prije toga bili su zakleti neprijatelji i mnogo su puta upadali u tučnjave i razmirice.
Turgenjevljevo prvo veće književno priznanje došlo je nakon izlaska zbirke pripovijetki Lovčevi zapisi i nekoliko godina poslije toga objavom romana Očevi i djeca koji smatramo prvoklasnim djelom prve polovine 19. stoljeća. Sam je Turgenjev bio plemićkoga podrijetla, a nakon putovanja Europom bio je opčinjen germanskom kulturom i zapadnjačkom tradicijom, te je smatrao da ruska civilizacija jedino može napredovati prihvaćanjem zapadnih ideja što, ruku na srce, nije godilo mnogim ruskim žiteljima, a pogotovo ne ruskoj javnosti.
Turgenjev, iako neženja, imao je brojne ljubavne veze i skandale, a jedna od njih bila je plodonosna za književno stvaralaštvo ovoga Rusa, i to od ruku slavne španjolske operne pjevačice Pauline Viardot koja mu je bila bolja umjetnička polovica. Od mnogobrojnih ljubavnih izleta slavnoga književnika imali smo prpošnu vanbračnu kćer Paulinet koja je bila književnikova mezimica.
Turgenjev je većinu života proveo putujući i skupljajući iskustva, a to je mogao zahvaliti dobro plaćenom poslu državnoga službenika u Ministarstvu vanjskih poslova.
Zbirka pripovijetki Lovčevi zapisi značajna je zbog ukidanja kmetstva, opisa seljačkoga života i živopisne prirode u njemu. Upravo je ukidanje kmetstva u Rusiji bio događaj koji je nastao posredstvom Turgenjeva i književnoga baštinjenja koje se odrazilo pripovijetkama o propasti plemstva i feudalnoga sustava u Rusiji koji je zadesio zemlju najkasnije od svih europskih država.
Turgenjevljevi su opisi prirode nenadmašni u svjetskoj književnosti tim više što slikovitim opisom prirode u svojim djelima propagira ideal očuvanja prirodnih resursa kojih Rusija ima napretek.
Turgenjev je bio politički progonjen najviše nakon što je napisao nekrolog svom profesoru i književniku Nikolaju Gogolju. Carska Rusija obrušila se na lik i djelo slavnoga pisca, a govor je cenzuriran od vlasti, te je Turgenjev proveo ukupno mjesec dana u zatvoru.
Turgenjevljevo najveće ostvarenje, roman Očevi i djeca dobilo je pozitivne kritike od suvremenika za objektivnost u ocrtavanja karaktera kroz sukob mladog i starog naraštaja.
Najbolje o tome svjedoči njegova misao: Istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora je od laži ili ona još bolja: Riječ sutra izmišljena je za neodlučne ljude i djecu.