Studeni nam je najteži misec
Nareda se jada za deset života
Preko žrtve Škabrnje
Do smrti našega
Generala Praljka
Sad je studeni i misec odlaska našeg
Tomislava Merčepa
Ljude volin
Studeni mrzin
Još od ditinjstva
Mi smo po selu klali gudine
Lagano korita, brener, zvona
Gledala bi kako se krv sliva asfalton
Nizbrdo
Od Bilića kuće prema Ćemeru
Izbijala bi na glavnu cestu
U lokvi
Zeble bi mi zanoktice
A magistralon se vukla pruga koja je stajala
Kod Gire
Pa na Kažiputu
Dicu se silom primalo u pionire
Svaki koji je drža do sebe onu njiovu kapu s petokrakom i maramu gleda je što prije zavijucit u šporet na drva
Da planjca
Ae
Nismo mi baš fleksibilni bili k’o rećemo danas ekipa koja priko noći prihvati za svoj simbol žuti trokut su žutin zvizdama
Nema majci to se priko noći emotivno veže za sve i svašta
A di ne bi
Šta je izmišljenoj naciji
Izmišljenoga jezika
Vezat se i uz izmišljeni barjak
Da bi nam onda dan kasnije drugom otvorilo prosinac
I jedna i druga Juga
Samo su teror bile poštenome Hrvatu
Samo na privaru banda je uspila Drinu prići čak dva puta
Dosta bilo našim manitašima i izdajnicima uvalit priču o tri plemena istoga naroda
Istoga naroda?
U drugoj su nas oslobodili tako da su nam u srcu Zagreba skinili naš barjak, a podigli onaj svoj
Oslobodilo nas?
Od koga? Od čega? Od naših simbola?
Kad te oslobode i osjećaš se slobodan
U obe Juge Hrvat je zarobljen bio
Zarobljen
Okupiran
I uguron Hitlera mišaju u tu našu priču
Takve samo upitan znaju li kako je prije druge bila i prva Juga
Kako niti ustaše nisu nastale iz ničega
Velikim praskom
Bile su tek odgovor
Na silni teror
Iste bande
Istoga plemena
Kažu kako smo mi Hrvati imali čak i Predsjednika čiji je ćaća najvolio ujahat na konju u crkvu
Dao i on ruke u oslobađanju
A partizan oslobađa tako da na konju ujaše u crkvu
Privrne sve redom
Opljačka i pod rukom ti kalež iz crkve odnese
A onda takav ode u grad
Zapasat tuđi stan
Dosta mu bilo nać dva svidoka koja će mu pomoć gazdu stana maknit s puta metkon u zatiok
Nu
Opravdano je ubit svakoga ustašu nakon rata
Pa uselit u njegovo
Nasljedno pravo niti ne postoji tamo
Di prava vlasništva nema
Jerbo logično je kako partizanija ne prizna pravo vlasništva
Njima je stanarsko pravo daleko iznad toga
Vadi mejaše, sve je naše
Vikali su kvazi osloboditelji
Najveći lopovi koje je ovaj kraj ikada vidio
Oslobađali nas viškova osloboditelji
Naša Vlada čini mi se, uzadnje nam podvaljuje neke fore Jugo sistema
U borbi protiv kovida korak po korak nekako se svađa sa zdravom pameću, a Hrvatima samo nameće neka manita pravila iz dana u dan
Svanilo svakome introvertu
A ukopalo po temelju svakoga koji se rođa i sa svojin devetin kolinom
Opet na površinu isplivale one dvi Hrvatske
Jedna, kojoj se sin ženi s deset svata ili nikako, jerbo je brak takima često
Tek list papira
Isplivala i ona druga Hrvatska di vinčanje slave tri, četri kolina, s obe strane, kumovi, prijatelji
Kako god okrenio to se zbit ispod sto, dvista ne more
Jerbo ima i mlada ujca i strica
Tete s obe strane
A ima i mladoženja
Primitivni kakvi jesu trevi im se i više od jednog, dva diteta
Što uopće nije simpatično
Simpatične su životinjice kad ih je više
Dica su simpatična i slatka samo ako ih je u kući do dvoje
Pa takva polusvijet mlada znade imat i braće i sestara
Brojit i po četri ujca, dva strica
A samo jedna teta znade imat i petero dice
Strašno
A Vlada sve pozbila na dvajestipet
Ne znan oklen toga broja
Biće Plenković tako zaokružio poradi našega Božića
Moguće
Ne znan samo kako je to uspio pored Pupovca provuć
Ove mjere vrvo su manitošćine
Narod se već danima ruga
A di ne bi
Zatvaraš u Došašću kafiće i restorane
A širom ti otvoreni trgovački centri
Dica trenirat ne mogu
Al’ zato mogu čekat u redu sa stotinama drugi ljudi za novu jaketu
Sve inekako
Al’ sprovode zbit na tliko malo ljudi
To mi nikako ne iđe u glavu
Pa to znači kako nam ni svi ukućani na sprovod doći ne mogu
Meni ove mjere k’o da su ji krojili oni kojima je obitelj
Moj dečko, maca, ribice u akvariju i ja
Naš Plenković oduševio novim mjerama svu progresivnu misao u Hrvata
Beskrajna radost obuzela naše agnostike i ateiste
Da im se peseki ne boje petarda
Garant bi i puškarali od radosti
Jako su sretni što je naš Božić ponovno postao tih i dostojanstven
Ni Titi ovako nešto nije pošlo za rukom
A nije da se nije trudio zbit nas u naša četri zida
Progresiva sretna s našim Došašćem
Sve je u četri zida i u crkvama
Raduje ih što više nije komercijalano, nego je baš sve opet isključivo u našim srcima
Nitko na svijetu ne brine za nas katolike i za stanje našega duha više od naših ateista i agnostika
I prava je sreća što gospodin Plenković sa svojim Stožerom zna adekvatno popratiti i realizirati sve njihove altruističke težnje
Polarizirala nam se Hrvatska kao nikad
Jedni bez problema provode baš svaku odluku Stožera
Silno se ljute na svaku kritiku mjera
Pljušte blokovi
Realni i virtualni
Stožer postao svojevrsna Kongregacija za nauk vjere
Pretvorio se dijelom i u Ministarstvo ljubavi
Njegove bespogovorne pristaše
Plješću na najavu kažnjavanja za svako nepridržavanje mjera
Maštaju kako osobno uhode i prijavljuju
Nepoćudne
Predlažu kazne zatvora za neposluh
Upiru prstom i mjerkaju maske
Omiljena riječ takvima postala je
Neodgovornost
Postalo neodgovorno sinonim za nedomoljubno
Svaki koji se zarazi kovidom
neodgovoran je
Iznimku prave tek po pitanju gospon Beroša i gospon Plenkovića
Kod njih zaraza kovidom nije posljedica neodgovornosti
Nego im je valjda kovid podvaljen
U juhi
Svojevrsni je pokušaj atentata na te dvije veličine
Druga ekipa se opire
Ruga
Argumentira promašenost mjera
Odbija sudjelovati u ovoj, po njima režiranoj, globalnoj predstavi
I ismijava bez pause najavljena cjepiva
U ludilu jedne i druge krajnosti
Uspio se istaknuti Mario Valentić
I njegov sudrug na konju
Njih dva u partizanskoj maniri ujahala na spravama u crkvu
Pa umisto privrćanja, pljačke i kaleža pod rukom
Omogućili javnosti sklekove između klupa jedne katoličke crkve
Naravski
Svima komentar bio što se nisu tako rastezali po nekoj džamiji kad su tolike face
A ta dva drugara jednoroga stala pričat kako su na redu i džamije i kafić u Saboru RH
Mislin se
Svega će izumrit
Svega
Samo će zauvik ostat na životu
Mozak partizanina
Koje ne razlikuju kafić od sakralnoga objekta
I to vam je ona osnovna, civilizacijska razlika
Nikad ekipa zvana
Pravo vlasništva
Neće izgradit pomirbu s ekipom zvanom
Stanarsko pravo
Nikad
Onaj opančar koji ujaše u crkvu preodgojit se niti ne može
Tek se triba sačekat da mu konj crkne
Onako kako mu je crkla
Jedna
Pa i druga
Juga