Križančevo selo i Buhine kuće, odnosno proučavanje tog masakra nad Hrvatima, novi je tekst povjesničara Hrvoja Mandića pisan za portal Bild.ba.
Kad je riječ o vojnom rasporedu triju zaraćenih snaga, Armije Republike Bosne i Hercegovine, Vojske Republike Srpske i Hrvatskog vijeća obrane u jesen 1993., nužno je istaknuti da se rat u Lašvanskoj dolini vodio u dvostrukom okruženju.
Snage HVO-a bile su u okruženju ARBiH, dok je potonja bila u okruženju VRS i HVO-a.
Zauzimanjem Travnika i Bugojna ARBiH okružila je HVO u Lašvansko-Lepeničkoj dolini na području oko Busovače, Viteza i dijela Novog Travnika tako da je HVO počeo život u okruženju s oko 6.000 vojnika okruženih višestruko brojnijim muslimanskim snagama.
Snage Armije RBiH čitavo su razdoblje muslimansko-hrvatskog rata bile u ofenzivi i stalnim su napadnim akcijama pokušavale usitniti taj prostor na više malih enklava.
Dakle, na tom prostoru karakteristično je bilo pozicijsko ratovanje, gdje su se postrojbe HVO-a branile u kompaktnom prostoru širine 3-10 km i dubine 10-12 km što je mogućnost manevra svodilo na nisku razinu, dok su snage Armije RBiH išle na presjecanje tog prostora.
Upravo su se u takvim pokušajima i činili zločini. Na području općine Vitez u ljeto 1993. godine Operativna grupa Bosanska Krajina (OZ BK) Armije BiH angažirala je snage 17. krajiške, 303., 325., a kasnije 306. i 314. motorizirane brigade.
S druge strane u općini Vitez HVO je bio znatno ‘tanji’, a obranu je preuzela Viteška brigada HVO-a koja je brojala 2.210 pripadnika.
NAPADNE OPERACIJE ARBiH u SREDIŠNJOJ BOSNI U LJETO I JESEN 1993.
Nakon ovladavanja Bugojnom i Travnikom, vojni i politički vrh naredio je Komandi OG BK 7. kolovoza 1993. da pokrenu napadnu operaciju na grad Vitez i okolicu pod kodnim imenom ‘Oprez’ čiji je cilj bio razbiti HVO na širem području Viteza i Novog Travnika i zauzeti tvornice ‘Vitezit’ u Vitezu i ‘Bratstvo’ u Novom Travniku.
U borbama u kolovozu, rujnu i listopadu snage ARBiH uz pomoć oklopa nisu uspjele ovladati prostorom Viteza i Novog Travnika.
HVO je izvodio nekoliko protuudara kojima je uspio odbaciti ABiH na početne postave. To je imalo za posljedicu da su se postrojbe HVO-a iscrpljivale i trošile i onako skromnu zalihu streljiva. Slijedilo je jedno dugo razdoblje u kojem Armija BiH nije napadala jer se prestrojavala i pripremala za novu napadnu operaciju i potpuno uništenje HVO-a u dolini Lašve.
Od sredine studenog 1993. godine 3. korpus ABiH pripremao je izvesti operaciju ‘Prozor’ koja je za cilj imala spajanje s okruženim snagama Armije BiH u Starom Vitezu.
Prema zapovijedi komande 3. korpusa od 16. prosinca 1993. zadatak je bio “razbiti ustaške snage na pravcima napada, deblokirati Stari Vitez i tvornicu SPS Vitez, što je uključivalo i potpuno blokiranje svih prometnica između Busovače, Viteza i Novog Travnika, a u gotovosti za izvršenje narednog zadatka potpuno razbijanje ustaških snaga u navedenim rejonima i oslobađanje okupiranih gradova”.
Navedeni korpus ARBiH angažirao je postrojbe OG BK, Taktičku grupu Alfa i postrojbe 314. brdske brigade ARBiH.
Upravo su postrojbe OG Bosnske Krajine imale zadatak uništiti HVO u području Novog Travnika, Nove Bile i Viteza.
UBOJSTVO HRVATSKIH CIVILA I VOJNIKA U KRIŽANČEVU SELU I BUHINIM KUĆAMA
Operacija pod imenom Prozor 93 počela je ujutro 22. prosinca 1993. a Taktička grupa ‘Sjever’ u sastavu OG BK Armije BiH istog dana probila je crtu obrane HVO-a u području Križančeva sela i likvidirala je 64 hrvatska civila i pripadnika HVO-a.
Postrojbe ABiH iskoristila su ujutro 9. siječnja 1994. gustu maglu i u napadu iz Sivirinog Sela probile crtu obrane Viteške brigade HVO-a u Buhinim kućama i presjekle prometnicu Vitez – Busovača.
Na prostoru Buhinih kuća HVO je izgubio prostor 150 x 100 na kojem je bilo trideset kuća. Tog dana pripadnici ARBiH pobili su u Buhinim Kućama 27 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a.
Isti dan HVO je u protunapadu do 19 sati uspio vratiti 11 kuća. Na južnom dijelu viteškog bojišta ARBiH je zauzela četiri rova na području Sofe i crtu širine 100 metara i odbila nekoliko pokušaja HVO-a da vrati izgubljeno područje.
Snage ARBiH snažnom topničkom vatrom tukli su po crti obrane HVO-a i gradskom središtu Viteza gdje je do 20 sati palo više od stotinu projektila.
Tijekom noći 9./10. siječnja HVO se prestrojio i sutradan u protunapadu vratio pet objekata u Buhinim kućama čime je omeo planirani napad OG BK na Vitez.
Viteška brigada HVO-a je do 14. siječnja u području Sofe vratila i dio ranije izgubljenog prostora.
OG BK ARBiH nije bila u stanju za nastavak napada, a to potvrđuje masovno dezertiranje muslimanskih vojnika 15. siječnja s crte bojišta.
Napadne operacije ARBiH na području Središnje Bosne nastavljene su do travnja 1994. godine, odnosno do potpisivanja Washingtonskog sporazuma.
Uz čitav niz zločina nad hrvatskim civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a, posljedica tih operacija je etničko čišćenje Hrvata iz Središnje Bosne od strane ARBiH.