D. Dijanović: Spušta se digitalna željezna zavjesa – koje nam opasnosti donosi digitalni vrli novi svijet?

Homo sapiens na putu da postane Homo deus

Kad su pisali svoja znamenita antidistopijska književna ostvarenja ni George Orwell ni Aldous Huxley teško su mogli anticipirati sve moguće opasnosti koje donosi današnji digitalni vrli novi svijet. Možda i najveći profetski dar glede tehnizacije ljudskih života imao je veliki ruski filozof Nikolaj Berdjajev. U omanjoj studiji Čovjek i stroj on je davnih godina, prognozirajući posljedice uvođenja tehnike i stroja u život čovjeka, napisao da mu se ponekad priviđa strašna utopija: „Nastat će doba, kada će postojati savršeni strojevi, kojima bi čovjek mogao upravljati svijetom, no čovjeka više neće biti. Strojevi će sami raditi savršeno i postizavati najveće učinke“.

Ovakve prognoze i iz današnje perspektive čine se pretjeranima, no napredak robotike, pojava kiborga i sve snažnija afirmacija ideologije transhumanizma potvrđuju profetsku snagu Berdjajevljeve filozofske misli. Znanost i tehnika napreduju, ali na žalost taj napredak nije praćen proporcionalnim etičkim napretkom. Štoviše, ponekad se čini da iako čovjek na tehnološkome planu napreduje ogromnim koracima, na moralno-etičkome planu doživljava regresiju. Teško je drugačije objasniti apologetske pristupe, primjerice, eutanaziji i abortusu koji su sve dominantniji u tzv. mainstreamu.

Umjetna inteligencija – najbolja ili najgora stvar za čovječanstvo?

Pokojni engleski fizičar Stephen Hawking, koji je, da ne bi bilo zabune, upravo pripadao znanstvenom mainstreamu, smatrao je da bi umjetna inteligencija mogla marginalizirati i uništiti svoje ljudske kreatore ako inženjerima ne uspije ugraditi etiku u to područje. Smatrao je da bi umjetna inteligencija mogla biti od goleme pomoći u smanjenju siromaštva, bolesti i obnavljanju prirodnog okoliša, ali je nemoguće predvidjeti što možemo postići ako je naše razmišljanje pod utjecajem umjetne inteligencije.

„Umjetna inteligencija može biti najgori izum u povijesti naše civilizacije, ona donosi opasnosti kao moćno autonomno oružje ili novi način za pojedince da ugnjetavaju mnoge. Umjetna inteligencija može razviti svoju volju koja može biti u konfliktu s našom i koja nas može razoriti. Ukratko, rast moćne umjetne inteligencije bit će ili najbolja ili najgora stvar za čovječanstvo“. Hawking je upozorio na jednu veliku opasnost, a ta je da bi se umjetna inteligencija mogla osamostaliti i redizajnirati na još višoj razini i da bi stvaranje umjetne inteligencije moglo značiti kraj ljudske civilizacije.

Istraživač robotike Hans Moravec u svome poznatom djelu The Future of Robot and Human Intelligence prije više od trideset godina najavio je razdoblje posthumanizma: „Što nam predstoji jest budućnost koja bi se s našega sadašnjeg gledišta najbolje mogla opisati riječima postbiološka ili čak natprirodna. To je svijet u kojem će ljudska vrsta biti pogođena kulturnom promjenom pod-činjenom umjetnoj sudbini (…) U sljedećem stoljeću strojevi će mutirati u entitete toliko složene kao što smo i mi sami i možda u nešto što nadilazi sve što smo dosad znali…“.

Francuski mislilac Jacques Ellul ističe da tehnokratska civilizacija rađa novu supercivilizaciju strojeva, a da ti strojevi, za razliku od prethodnih, raspolažu „superiornom“ inteligencijom koja daleko nadmašuje ljudsku. U svijetu definiranu savršenstvom strojeva, upozorava Ellul, čovjek je već postao smetnja njihovoj „perfekciji“.

Spomenuti Berdjajev u odnosu strojeva i njihovih kreatora uočio je ponavljanje prvotne pobune stvora protiv Stvoritelja: „… Tragedija je u tom, da tvorevina ustaje protiv svog tvorca, da mu se više ne pokorava. Tajna istočnog grijeha – u pobuni je stvora protiv Stvoritelja. Ona se ponavlja u povijesti čovječanstva. Prometejski duh čovjeka nije u stanju zavladati po njemu sazdanom tehnikom…“.

Antikršćanski svijet

Temelj europske vrijednosne strukture stoljećima je bilo kršćanstvo koje podrazumijeva vjeru u Bogočovjeka. U današnjem postkršćanskom, pa i antikršćanskom svijetu, promiče se nova sekularna psueodreligija transhumanizma. Scijentistički zeloti smatraju da će se ljudi uzdići na razinu bogova. Od teocentrične vizije svijeta okrećemo se prema lažnome humanizmu: prema antropocentričnoj viziji svijeta. Živimo u vremenu u kojemu je čovjek uzdignut na prijestolje u kojemu se je „odvojio od neba kako bi osvojio zemlju“ (René Guénon). A ako nema Boga sve je dopušteno (F. Dostojevski).

„Za novi vijek“ – pisao je još 1956. u knjizi Konac novoga vijeka talijanski filozof i teolog Romano Guardini – „čovjek više nije odasvuda izložen oku Boga koji obujmljuje svijet, nego je autonoman, odriješenih ruku i vlastita koraka – on više nije središte stvaranja, već postaje bilo koji dio svijeta. S jedne strane, novovjeko shvaćanje uzdiže čovjeka nauuštrb Boga, protiv Boga; s druge strane, on posjeduje herostratsku želju da od njega napravi dio prirode, koji se načelno ne razlikuje od biljke i životinje. Jedno i drugo spada zajedno i stoji u tijesnoj vezi s mijenom slike svijeta“.

Posljedica lažnoga humanizma takve su da je – odlično primjećuje Douglas Murray u knjizi Čudna smrt Europe – kršćanska Europa „izgubila vjeru ne samo u svojega Boga nego i u svoje ljude. U Europi je uništena svaka vjera koju je čovjek imao u drugoga čovjeka. Od razdoblja europskoga prosvjetiteljstva pa nadalje, kako su vjerovanje i povjerenje u Boga slabjeli, djelomice su ih zamijenili vjerovanje i povjerenje u čovjeka. Vjerovanje u autonomnoga čovjeka ubrzalo se nakon prosvjetiteljstva koje je isticalo potencijalnu mudrost ljudske rase. A sad su oni koji su dopustili razumu da im bude vodič izgledali jednako smiješno kao i svi ostali. ‘Razum’ i ‘racionalnost’ potaknuli su ih da čine neizmjerno nerazumne i neracionalne stvari. Bio je to samo još jedan sustav koji su ljudi iskoristili kako bi nadzirali druge ljude. Ljudi su uništili vjerovanje u autonomiju čovjeka.“

Homo deus

Ipak, i nakon svih iskustava 20. st. u kojemu se sve totalitarne ideologije željele modelirati „novoga čovjeka“, što je završilo u morima krvi, i današnji prvosvećenici scijentizma ne odustaju od toga pothvata. Izraelski povjesničar i filozof Yuval Noah Harari, kao svojevrsni glasnogovornik planova globalističkih elita, predviđa da će uspon umjetne inteligencije i biotehnike u 21. stoljeću promijeniti svijet: ljudi će se uzdići na razinu bogova, naučit će kako proizvesti životinje i biljke, ali i ljude prema svojim željama. Koristit će se genetski inženjering kako bi se stvorile nove vrste organskih bića, a izravna povezanost mozga i računala kako bi se stvorili kiborzi. Do 2040. zbog robota i sustava umjetne inteligencije većina poslova koje danas poznajemo će nestati, što će rezultirati stvaranjem nove masovne klase „beskorisnih“ odnosno nezapošljivih ljudi.

U knjizi Homo deus: kratka povijest sutrašnjice Harari predviđa sljedeće: „Uspjeh rađa pregalaštvo, a naša nedavna postignuća tjeraju čovječanstvo na postavljanje još izazovnijih ciljeva. Sada, kad smo osigurali dosad neviđene razine prosperiteta, zdravlja i sklada te s obzirom na vlastitu prošlost i trenutačne vrijednosti, sljedeći ciljevi čovječanstva vjerojatno će biti besmrtnost, sreća i božanskost. Sada kad smo smanjili mortalitet od gladi, bolesti i nasilja, željet ćemo pobijediti starost, čak i samu smrt. Sada, kad smo spasili ljude od teške bijede, naš će cilj biti učiniti ih dosta sretnima. I sada, kad smo uzdignuli čovječanstvo iznad zvjerske razine napora za preživljavanje, cilj će nam biti promaknuti ljude u bogove te učiniti da Homo sapiens postane Homo deus“.

Harari detektira i opasnosti za ona društva koje se ne će dovoljno brzo prilagođavati tehnološkim promjenama: „Na početku dvadeset prvog stoljeća vlak napretka ponovno polazi s kolodvora – i vjerojatno će biti posljednji vlak koji će ikad napustiti postaju zvanu Homo sapiens. Oni koji ga propuste nažalost neće dobiti novu priliku. Kako biste osigurali mjesto u tom vlaku, morate dobro razumjeti tehnologiju dvadeset prvog stoljeća, posebice moć biotehnologije i računalnih algoritama. Te su sile mnogo moćnije od pare i telegrafa i neće se upotrebljavati samo za proizvodnju hrane, tkanina, vozila i oružja. Glavni proizvodi u dvadeset prvom stoljeću bit će tijela, mozgovi i umovi, a jaz između onih kojih znaju projektirati tijela i mozgove te onih koji to ne znaju bit će mnogo veći od jaza između Dickensonove Britanije i Mahdijeva Sudana. Zapravo će biti veći jaz nego između sapiensa i neandertalaca. U dvadeset prvom stoljeću oni koji se ukrcaju na vlak napretka steći će božanske sposobnosti stvaranja i razaranja, a oni koji će ostati iza suočit će se s izumiranjem“.

Sukladno navedenim promjenama, Harari predviđa porast društvenih nejednakosti kao posljedicu monopola na informacije. Jer, oni kojima će biti dostupne tehnologije i izumi koji jamče poboljšane tjelesne i duhovne sposobnosti bit će „jednakiji“ od onih koji neće imati te mogućnosti, što bi moglo dovesti do radikalnih društvenih lomova.

Društvene mreže

Posvemašnja digitalizacija, kao posljedica razvoja visokih tehnologija i umjetne inteligencije, već danas pokazuje ne samo svoje brojne korisne i dobre strane, nego i one koje nose velike opasnosti. O kineskome sustavu društvenog kredita, kao oblika mjerenja društveno-političke podobnosti, koji se provodi putem sustava umjetne inteligencije već smo pisali na stranicama Hrvatskog tjednika. Sustavi umjetne inteligencije omogućavaju do sada neviđene mogućnosti digitalnog nadzora ljudi, posebno u tzv. pametnim gradovima koji, istina, smanjuju brojne troškove i dižu kvalitetu života, ali i skrivaju bigbrotherovske perspektive.

Danas već de facto živimo u digitalnome dobu. Ako nisi online, ako nisi na društvenim mrežama, to je kao da ne postojiš. A društvene mreže nisu samo oblici razonode i zabave, nego su postale najvažnija sredstva informiranja, mjesta poslovnih aktivnosti i business intelligencea, ali i klasičnoga obavještajnog djelovanja i geopolitičkih sukoba.

Stotine milijuna ljudi diljem svijeta svakodnevno koriste društvene mreže i aplikacije kao što su Facebook, Twitter, Instagram, LinkedIn, WhatsApp, Skype, YouTube, TikTok itd. Snažan porast korištenja društvenih mreža dovodi do smanjenja međuljudske interakcije in vivo, stvaraju se ovisnici o društvenim mrežama, a javljaju se i poremećaji kao što je digitalni narcizam. Problemi vezani uz društvene mreže su i sigurnosne prirode, a odnose se na zaštitu osobnih podataka.

Britanski The Independent pred nekoliko je mjeseci pisao o tome kako je tvrtka koja prodaje podatke s društvenih mreža oglašivačima javno izložila informacije s 235 milijuna profila s YouTubea, TikToka i Instagrama. Social Data, kompanija koja prodaje podatke o tzv. influencerima marketinškim tvrtkama, navodno je upravljala bazom podataka koja nije bila osigurana nikakvom lozinkom ili ovjeravanjem autentičnosti. Podaci uključuju imena, informacije o kontaktu, osobne informacije te slike i statistike vezane za broj pratitelja.

Nekoliko kompanija koje su vlasnici najvećih društvenih mreža danas su de facto monopolizirale svijet digitalije.

Deutsche Welle nedavno je pisao kako kritika premoći koje imaju Google, Facebook, Amazon i Apple nije više samo sporadična, nego polako pretvara u glasnu sirenu za uzbunjivanje. Više američkih država je tužilo Google da nedopuštenim postupcima pokušava obraniti svoj monopol. Američki Nacionalni odbor za radne odnose nedavno je optužio Google za „ometanje, obuzdavanje i prisilu zaposlenika“ koji su pokušali poboljšati uvjete na radnom mjestu. Prema NLRB-u, Google je ilegalno špijunirao zaposlenike koji su se pokušali sindikalizirati, u konačnici otpustivši nekoliko njih. Tvrtka je također spriječila osoblje da dijeli pritužbe povezane s poslom na Googleovu internom komunikacijskom alatu. Ako je to istina, optužbe bi predstavljale ozbiljno kršenje saveznog zakona o radu.

Cenzurira se i američki predsjednik

Veliki tehnološki divovi iz Silicijske doline su već duže vremena izravno angažirani u političkoj i ideološkoj areni, pa se primjerice po političkom kriteriju brišu komentari na socijalnim mrežama, ili se na tražilicama pojedini internetski izvori penaliziraju kako se ne bi našli na vrhu pretrage. Tehnološki divovi organizirali su posebne odbore za cenzuru po cijelom svijetu, pa svako malo možemo pročitati da je nečiji članak maknut s Facebooka ili s neke druge platforme za socijalne grupe. I u Hrvatskoj postoje njihove ekspoziture pa je tzv. Faktograf postao glavni čuvar istine u javnome prostoru. Svi se sjećamo što se događalo na Facebooku nakon tragičnog svršetka generala Slobodana Praljka. Facebook algoritam automatski je micao sve njegove fotografije

Strukture koje stoje iza društvenih mreža toliko su se osilile da cenzuriraju i američkog predsjednika Donalda Trumpa. Kad je New York Post prije izbora pisao o koruptivno-kriminalnim pothvatima sina Joe Bidena Twitter je blokirao taj članak. Dakako, sve se to čini u ime liberalne demokracije, slobode govora, napretka, humanizma itd.

Društvene mreže, kako smo spomenuli, koriste se i u geopolitičkim nadmetanjima. Javna je tajna bliskost zapadnih društvenih mreža i tajnih službi. Na društvenim mrežama mi de facto dragovoljno dajemo svoje osobne podatke što omogućuje kreiranje iznimno velike baze informacija.

Kina je još 1999., nakon korištenja Interneta za organizaciju protesta ekstremističke skupine Falun Gong, krenula s kontrolom internetske mreže, a SAD optužuje i Huawei za bliskost s kineskim obavještajnim službama. U posljednje vrijeme Donald Trump najavljuje zabranu društvene mreže TikTok, kao prve ne-zapadne (kineske) aplikacije za dijeljenje kratkih video-snimaka koja je stekla globalnu popularnost. Wall Street Journal je nedavno pisao o tome da je TikTok cenzurirao video snimke protesta u Hong Kongu, a iz kompanije Bytedance koja drži TikTok demantirane su ove optužbe.

Digitalni feudi

U pred nekoliko mjeseci objavljenoj knjizi Tehno-feudalizam Cedric Durand, ekonomist sa Sorbonne, ističe kako digitalne platforme postaju feudi jer žive i profitiraju od svojih ogromnih „digitalnih teritorija“ nastanjenih podatcima, zaključanim na pozicijama moći jer pružaju usluge koje se smatraju nezamjenjivim. Kao i u pravome feudalizmu, feudi dominiraju pomoću sluga. Gospodari profitiraju od društvene moći koja proistječe iz eksploatacije njihovih domena, što implicira neograničenu moć nad robovima.

Uspon kapitala podataka studija je MIT-a iz 2016. godine, izrađena u partnerstvu s Oracle Corporation, pokazala je kako digitalne mreže otvaraju pristup novom, netaknutom podzemlju bremenitom resursima: „Oni koji stignu prvi i uspostave kontrolu, stječu resurse koje traže“ – u obliku podataka. Sve od video-nadzora i elektronskog bankarstva, preko DNK uzoraka do vaučera za supermarkete implicira neku vrstu teritorijalne aproprijacije. Tu možemo vidjeti, u svoj njenoj slavi, ekstraktivističku ugrađenu u razvoj velikih podataka (Big Data). Durand ističe primjer Androida kako bi tu ekstraktivističku logiku pokazao u praksi. Google je učinio Android besplatnim za sve smartphone kako bi dobio stratešku poziciju na tržištu, pobjeđujući Aplleov ekosustav i tako se pretvarajući u početnu točku prema internetu za praktično cijeli planet, čime se de facto gradi nezamislivo vrijedan internet imperij.

Digitalna željezna zavjesa

Alastair Crooke u nedavno objavljenom članku na stranicama Strategic Culture Foundation govori o spuštanju digitalne željezne zavjese. Što je digitalna željezna zavjesa? „To je kada ‘velika digitala’ (Big Digital), kako profesor Michael Rectenwald naziva tehnološke golijate Zapada, postane ‘upravljaštvo’ (governmentalities), da upotrijebimo riječ koju je izvorno skovao Michel Foucalt kako bi opisao načine na koje se oni kojima se upravlja (npr. ‘mi, narod’) asimiliraju i prema vanjskom svijetu iskazuju mentalni stav koji elite priželjkuju“.

Željezna zavjesa se spušta kada se „navodno privatna poduzeća uzajamno isprepliću s državom, a onda je i zauzmu: Nakon toga više nije potrebno osiguravati s onima koji su skeptični pred ovom dolazećom metamorfozom – moguće je primorati ih da je prihvate. Regresivne vrijednosti vezane za identitet, rasu i rod brzo dobivaju etiketu hereze“.

Crooke nastavlja: „S nastupanjem neograničenog dometa ideologije Silicijske doline, diktat je moguće postići pretvaranjem ‘Istine’ u oružje pomoću umjetne inteligencije (AI), kako bi se postigla pravednost ‘učećih strojeva’ koji će reflektirati samo vrijednosti dolazeće revolucije – i pomoću ‘strojnog učenja’ suprotstaviti tu verziju binarne ‘istine’ ‘ne-istini’ . Do spomenutog preplitanja došlo je mješavinom ranih CIA start-up poduzeća i njihovih veza i ugovora s državnim agencijama, naročito onim vojnim, kao i potporom propagandnim kampanjama koje su služile ‘upravljačkim’ narativima. Ove američke tehnološke platforme već neko vrijeme su efektivno stopljene u ‘plavu državu’ – prije svega na polju sigurnosti i obrane – do točke u kojoj njihovi direktori više sebe ne vide kao partnere ili ugovorne suradnike države, nego kao nekakvu višu, rukovodeću elitu, koja precizno oblikuje i usmjerava budućnost Sjedinjenih Država. Njihov cilj, međutim, jest da napreduju izvan američke sfere, odnosno da ova elitna oligarhija na kraju usmjerava buduću ‘planetarnu vladu’. I to takvu koja bi njihove tehnološke alate umjetne inteligencije, analitike, robotike i strojeva koje uče koristila poput matematičkih i digitalnih skela oko strukture upravljanja planetom u svim njenim dimenzijama. Ne bi bilo politike – samo analitike. Flagrantni pokušaj velikih tehnoloških platformi i medija glavnog tijeka da napišu narativ za američke Facebook i Twitter izbore u 2020. godini, udružen s inzistiranjem da je svako neslaganje s njima upad neprijateljske propagande, ‘laž’ američkog predsjednika Donalda Trumpa ili jednostavno s*anje, predstavlja samo prvi korak u redefiniranju neslaganja kao sigurnosnog rizika i neprijatelja dobra. (…) Digitalna željezna zavjesa ne odnosi se samo na Ameriku. Američki algoritmi i društvene mreže prožimaju i Europu. A Europa ima svoje ‘populiste’ i države ‘otpadnike’ (trenutno Mađarsku i Poljsku), koje Bruxelles želi vidjeti iza digitalne zavjese, sotonizirane i politički ostracizirane“.

Digitalni svijet u budućnosti će još više predstavljati mjesto prijepora i sukoba, nadmetanja oko (geo)političke moći, ali i širenja utjecaja i kontrole. Cyber prostor već je odavno postao i mjesto izvođenja terorističkih napada. Zapovjednik Kibernetičkoga zapovjedništva američke vojske prognozira da će idući veći rat započeti upravo u kibernetičkom prostoru. Postavlja se i pitanje treba li na cyber udare odgovoriti vojnom (kinetičkom) silom.

Kao i o mnogim drugim važnim temama tako se i o ovima u hrvatskome medijskom prostoru ne govori gotovo ništa, posebno na desno-konzervativnom dijelu političkog spektra. Budućnost koja je pred nama prisilit će nas na promjenu takva stava. Nekada su postojali fizički, a danas se spremaju digitalni gulazi. Čuvari istine već danas određuju što se smije, a ne što ne smije objavljivati na digitalnim platformama, a bez digitalnih vještina i korištenja digitalnih platformi u budućnosti će se moći obavljati tek oko 7 posto svih poslova. A tko će čuvati čuvare?, pitao se je još rimski pjesnik Juvenal…

 

hb.hteam.org