Ivan Marić – DESET  DOKAZA ZA HRVATSTVO BOSNE

1. Kraj XIII ili pocetak XIV st. – Supetarski kartular uključuje banove Bosne u broj hrvatskih narodnih vladara:

“U prošlim vremenima u kraljevstvu Hrvata bio je ovakav običaj: bilo je sedam banova, koji su birali kralja u Hrvatskoj, kada bi kralj umro bez djece, naime ban Hrvatske prvi, ban bosanski drugi, ban Slavonije treći, ban Posige četvrti, ban Podravije peti, ban Albanije šesti, ban Sremi sedmi…” – (Archivio capitolare di Spalato: tratto dall` I.R. Archivio Secreto di Casa di Corte e di Stato. 1844. Str. 67.)

2. 1347 g. – Bosanski ban Stjepan Kotromanić u svom pismu traži i dobiva mnoga prava za franjevce u Bosni, pa tako i to da mogu sebi uzimati pomoćnike:

“IN FIDEI DOCTRINA PERITOS ET LINGUAE CROATICAE NON IGNAROS”

ili

‘Iskusne u nauku vjere i ne bez znanja Hrvatskoga jezika’.
(S. Ljubic. Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske na podučavanje mladeži. 1864. Str. 225)

3. 1450 g. – Flavius Blondus, kancelar pape Eugena IV (do 1447 g.), srednjovjekovni talijanski humanist i povijesnicar, pise u svom djelu “Historiarum ab Inclinatione Romanorum Imperii” da Bosna je kraj Hrvatske:

“Rassiaque et Bosna pro regni Chroatiae regionibus habentur” / “…Raška i Bosna se smatraju krajevima kraljevstva Hrvatske”. (BLONDUS 115r (177).

4. 1526 g. – Antonio Burgio, papinski poslanik na dvoru ugarskog kralja Ljudevita II pise Jakovu Sadoleto, tajniku pape Klementa VII u Rim, kaze da Bosna pripada Hrvatskoj:

” U pismu od 15. (o. mj.) pisao sam, da se Hrvati misle predati vojvodi Ferdinandu i da grof Krsto (Frankopan) misli postati gospodar Bosne. Nakon toga sam saznao bolje. Neka zna Vaše prečasno gospodstvo, da su pregovori istiniti, i kažu da vojvoda Ferdinad to rado sluša, da bi se mogao proglasiti kraljem Bosne, jer Bosna pripada Hrvatskoj” (MVH I 324)

5. 1589 g. – Hodaverdi, caus Bosanskog pase Sofi Mehmeda, pise u Zadar mletackom generalnom providuru Dalmacije i Arbanije (Boke Kotorske ili Albanije Venete – Hrv. Pov.) Fedrinu Naniju na Turskom i Hrvatskom jeziku. Na kraju pisma veli ovo:

“Zato mi, receni Hodavendi caus, hotismo uciniti viru od toga posla i dvoje knjige pisati Turske, a dvoje Horvatske, rukom Ali cehaja, ko ce na skali Zadarskoj, koji ce na tome bil poslu skupa u Zadru, na deset dana zilkade misaca”. (Starine Jugosl. Akademije, X, 14-15.)

6. Oko 1592-1598 g. – Turski autor Gelibolulu Mustafa Âlî bin Ahmed bin Abdülmevlâ Çelebi pise u svom djelu “Künhü’l-Ahbâr” da stanovnici Bosne su Hrvati:

“Sto se tice plemena Hrvata, koji se pripisuje rijeci Bosni, njihov se znacaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekucoj rijeci prozvati. Dusa im je cista, a lice svijetlo; vecinom su stasiti i prostodusni; njihovi likovi kao znacajevi naginju pravednosti. Golobradi mladici i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naocitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi. Uzrok je ovo, sto je Bog – koji se uzvisuje i uzdize – u osmanlijskoj drzavi podigao vrijednost tomu hvaljenom narodu dostojanstvom i cast njihove srece uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dusu, jer se medju njima nasilnika malo nalazi. Vecina onih, koji su dosli do visokih polozaja (u drzavi) odlikuje se velikodusjem to jest cascu i ponosom; malo ih je, koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrasivi su u boju i na mejdanu, a u drustvu, gdje se uziva i pije, prostodusni. Obicno su prijazni, dobrocudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ovo odlicno pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom… Bez sumnje Bosnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i poboznosti, kao age i zapovjednici obrazovanoscu i vrlinom; ako dodu do casti velikih vezira u upravi su dobrocudni, ponosni i pravedni, da ih velikasi hvale i odlicni umnici slave” (Tarihi Aali, sv. IV., knj. I., str. 12; prijevod Dr. Safetbega Basagica u Gl. Zem. Muzeja 1912., 6-7.).

7.1626 g. – Ivan Tomko Mrnavić Bosnjanin, bosanski biskup, podrijetlom iz izbjegle fojnicke obitelji, u svom djelu “Život Magdalene Budrišića” piše:

 “Biše roda svoga zator jur vidila,

Puka Harvatskoga razutje slišala,

Pod Turci Bosnu svu biše oplakala, …

Hercega daržavu zgubljenu jadala;

Kralja bosanskoga sime zatarveno,

Ime gospodskoga plemena zgubljeno”.

(Arkiv za povjestnicu Jugoslavensku, Knjiga 9, 1868. Str. 249.)

8.1637 g. – Sarajlija Augustin Vlastelinovic ispjevao je u cast Varesanina fra Jeronima Lucica-Bogoslavica pjesmu, koja se nalazi u djelu “Pisanka”.

Odlomak pjesme Vlastelinovica:

“Još odkad Banovo pomanjka kraljevstvo,

Razsu se Stipanovo herceško gospodstvo.

Moguće vladarstvo kralja bosanskoga

Zatr se hrabrenstvo puka harvatskoga”

(F.Sisic. Herceg-Bosna prigodom aneksije. 1908. Str. 22).

 9.Prva polovica XVIII st. – Fra Nikola Lasvanin iz Fojnickog samostana u svom “Ljetopisu” zove Bosnu gornjom hrvatskom zemljom:

“Bela, drugi toga imena kralj ugarski, Slip(i) imenovan, sin Alme hercega, komu je stric njegov Koloman ucinio oci izvaditi, sveto i pravedno vlada.On i zadobi Ramu u gornjoj harvatskoj zemlji,koja se sada Bosna imenuje, i zato svi njegovi namisnici zovu se kralji Rame to jest Bosne” (Jelenic, Kultura i bos.franjevci I, str. 72.)

10.Fra Marijan Šunjić (1798-1860), biskup, bosanski franjevac iz Travnickog kraja, prema Dominiku Mandicu je navodni autor ovih redova iz nepotpisanog dopisa iz Bosne od 23.svibnja 1848 g. u Novinama dalm.-hrvat.-slavonskim:

“četiri tmasta i puna tuge i čemera minuše veka, od kako … bratja slavjanska bosansko-hervatska u okovih divljih azijatskih okrutnika pište i jadikuju”

Ivan Marić

 

hb.hteam.org

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala HB.hteam.org