Moj stričević Bože i moj brat Mijo (on je na plastu) i ja dijemo plast na njivi Kovčevini davne 1963. godine.
Dragi Isuse jučer je korona pokosila moga stričeviča Božu. Prije toga zaskočio je i odnijela mog ujčevića Ivana Martinovića – Đilića, a prije njega prokleta korona pokosila je mog tetkića Vesu Slišku.
(Bože Matić, 12. 8. 1938. – 5. 12. 2021.)
Sva trojica su bili meni dragi, a posebno sam volio stričevića Bože. Sva trojica su bili bauštelci. Hrmbali su na njemačkim bauštelom i sva trojica su odgojili svoju djecu i svaki je sagradio po dvije kuće; jednu u rodnom selu i drugu u Zagrebu i na obali hrvatskog mora.
Isuse, previše žalosti sručilo se na mene, pa ti se jadam dok oplakujem moga tetkića Vesu, moga daidžića Ivana i sada stričeviča Božu.
Znaš, Isuse, moj stričević Bože bio je dobar čovjek, radišan i pošten. Napatio se u životu. Kao dječak ostao je siroče s bratom Mijom. Stric je pogunuo u Rami, pa su onda Bože i Mijo prišli k nama i živili smo zajedno sve do nedavno. Rastao sam s mojim stričevićim Božom i Mijom i s mojim bratom Mijom i sestrama Ljubom, Marom i Kajom.
Isuse, moram ti reći, niko nije onako dobro i vješto siko drva u Vran planini kao moj stričević Bože. Dok živoka pada on je isprisica. Imao je zlatne ruke i dobro i veliko ljudsko srce. Što je god radio, radio je srčano, predano i svojski. Nazidao se zidova u Njemačkoj i nabaco gipsa…
Moram ti reć Isuse i to, da moj stričević Bože nije pio, nije pušio, nije psovo, kako to mnogi čine u našemu kraju i nije se niskim svađo. Bio je miran i radin čovik.
Malo je govorio i rijetko se se smijao. Bio je plahovit, vidovit i duhovit. Kad bi mekad nešto izvalio kao iz topa, smijali smo se do suza.
Sa šesnaest godina išao je na rad u Crnu Goru i kad je došo za Božić svakom je donio po nešto, a meni odjelo. Isuse, niko od mojih vršnjaka nije imao tada odjelo kao ja, pa na Božić u kolu na Momića gumnu svi su mi bili zavidni na odjelu i cipelom. Do tada nosio sam bate.Moj striević kupio je meni biciklo, spcijalku, pa sam u Duvno išao u školu na biciklu. Bilo je to prvo biciklo u našemu selu, a meni se čini i prvo biciklo u našoj župi. Kad se krenulo na bauštele u Švabiju na rađu, među prvima otišao je moj stričćevič Bože.
Isuse, zajedno smo kosili naše njive i livade, zajedno smo siklu drva u Vranu, Katunini, Krčevinom i Modruši, zajedno hrmbali na baušteli u Freiburgu, zajedno bili na svadbama, na derneckma, na sprovodima…
Isuse, moram ti reći i to, volio je mene moj stručević Bože, a ja njega više od ikoga od moje rodbine i zato sam ti, dobri moj Gospodine, netješan od kad je prokleta korona pokosila mog stričeviča Božu.
Iza njega ostala je žena Mara, kćer Ljuba i sinovi Pere i Mijo. Iza njega ostao je njegov brat Mijo. Isuse, bili su tako vezani i odani jedan drugumu i oni su jedina braća iz našega sela, koji se nisu podilili.
Danas smo ga sahranili ovdje u novom groblju kod Velike Gorice, gdje je prije njega pokopan rodijak Jozo Jurečev i gdje će po svoj prilici zauvijek otpočinuti moji rodijaci bauštelci, koji živu u ovom gradu.
Mir duši njegovj daj i spokoj vječni daruj mu dobri moj Gospodine Isuse Kriste.
Ante Matić
More Stories
Nagrađeni dokumentarni film „Tiha misa“ Karle Jelić je nastavak sustavnog progona molitelja po hrvatskim trgovima
SVETAC DANA “Sveti Eleuterije”
SVETAC DANA “Navještenje Gospodinovo: Blagovijest”