D. Pejčinović: Godina raspleta?

Schmidtov udarac u Neumu

Govor Dragana Čovića u „Narodnoj skupštini Republike Srpske“ izazvao je brojne kritike, pri čemu se nisu štedile teške riječi i optužbe na račun čelnika Hrvata u Bosni i Hercegovini. Mnogi kao da su zaboravili kontekst u kojemu se sve to događa, neuspješne pregovore u Neumu o reformi izbornog zakonodavstva, približavanje presudnih listopadskih izbora, zaoštrene međunacionalne odnose…

Čović je doista pretjerao s pozivom Srbima da čuvaju svoj entitet, no, to nije prvi puta da u javnost dolaze neprimjerene izjave s njegove strane. Sjetimo se da je nedavno glavnog muslimanskog pregovarača nazvao „moj brat Bakir“, što je za mnoge Hrvate uvredljivo, tim prije što je upravo Bakirov otac Alija najodgovornija osoba za nesretni muslimansko-hrvatski rat. Zašto se nitko u Zagrebu (poput, primjerice, Bujanca i Hasanbegovića) nije ni počešao na takve izljeve „bratstva i jedinstva“? Osim toga, moguće je da Čović, suočen s nepopustljivim stavovima sarajevskih ekstremista, približavanjem srpskoj strani pokušava primorati Muslimane na popuštanje i kompromisno rješavanje političkih sporova. Ako je doista tako, treba mu odati priznanje na lukavosti!

Njemački turist u Sarajevu

„Postoji važeći izborni zakon koji precizno uređuje izbore. U slučaju da ne bude izmjena izbornog zakona, izbori će biti održani na jesen 2022. u skladu s odredbama postojećeg zakona. O tome nema pregovora.“ (C. Schmidt)

Najveći udarac hrvatsko-muslimanskim pregovorima u Neumu zadao je tzv. „Visoki predstavnik za BiH“ Christian Schmidt, koji je izjavio da se izbori u listopadu mogu održati i po sadašnjem izbornom zakonu, neovisno o ishodu pregovora o izbornoj reformi. Schmidt se time jasno svrstao na stranu Muslimana-Bošnjaka, što, uzmemo li u obzir da je riječ o predstavniku ljigave njemačke politike, nije nikakvo iznenađenje. Ako i Amerikanci podrže takav pristup, hrvatska strana mogla bi se naći u vrlo teškom položaju. U tom slučaju jedini izlaz je traženje saveznika ondje gdje ih se može naći – u Banja Luci, Parizu, Višegradskoj skupini…

Hrvatski Narodni Sabor (HNS) trenutno ima na raspolaganju nekoliko opcija za listopad 2022. Najlošija je bojkot izbora, nakon čega bi uslijedila uspostava vlasti bez legalnih i legitimnih hrvatskih predstavnika, što se već nekoliko puta dogodilo. Muslimani-Bošnjaci i njima naklonjen dio međunarodne zajednice takvu bi odluku oduševljeno pozdravili! Druga opcija, blokada izbora, pruža Hrvatima daleko više mogućnosti za zaštitu nacionalnih interesa. Blokadu je još uvijek moguće provesti neizglasavanjem proračuna i opstrukcijom zajedničkih tijela vlasti, što Srbi uspješno provode još od Inzkovog odlaska prošlog ljeta.

Ne uspije li blokada, ostaje još jedna mogućnost o kojoj zasada nitko ne raspravlja, a to je samostalna organizacija izbora u hrvatskoj „režiji“, na području “hrvatske izborne jedinice“. Ako bi se tom projektu pridružili i Srbi, te ako bi Hrvatska i Srbija priznale tako izabranu vlast kao legalnu, Muslimani i njihov dio međunarodne zajednice bili bi dovedeni pred svršen čin i prisiljeni na pregovore u potpuno novoj „konstelaciji“. (Možemo samo zamisliti kako bi taj cirkus izgledao: dva Predsjedništva, dva Vijeća ministara, dvije federalne vlade, pa čak i dva glavna grada!) Što je najbolje, ovaj scenarij gotovo je nemoguće spriječiti. Svaki pokušaj nasilnog ometanja hrvatsko-srpskih izbora brzo bi doveo do kaosa i etničkih sukoba, a odatle do raspada „Jugoslavije u malom“ samo je mali korak. Imaju li Muslimani za to hrabrosti?

Neovisno o svemu navedenom, Schmidtu treba jasno poručiti da će, nastavi li ignorirati odluku Ustavnog suda BiH i otvoreno raditi protiv hrvatskih interesa, izgubiti i ono malo legitimiteta kojega još ima, pogotovo uzme li se u obzir da ga ni Vijeće sigurnosti UN-a nije potvrdilo. „Visoki predstavnik“ možda može preživjeti srpski bojkot, ali, ako se tome pridruže i Hrvati, s njegovim je mandatom svršeno!

Dinko Pejčinović

hb.hteam.org