HB.hteam.org

Portal hrvata HB

SENZACIONALNO OTKRIĆE: Otkriven novi planet u zoni pogodnoj za život

Otkriven je novi planet koji se nalazi u tzv. zoni pogodnoj za život. To bi valjda trebalo značiti da je planet potencijalno pogodan za kolonizaciju i da bi mi Zemljani trebali živjeti u nadi da imamo alternativni planet za novi početak ako će naša Zemlja biti toliko zagađena da više neće biti pogodna za život. Da li je baš tako?

Naši, a i oni „belosvetski“ mediji su puni senzacionalističkih vijesti o nekakvim važnim otkrićima koja će promijeniti ljudsku budućnost. Kada uđem u suštinu jedne takve vijesti često pomislim koliko čovjek treba biti glup da bi takvu vijest akceptirao kao neku korisnu znanstvenu spoznaju koja će nam u nekoj razumnoj budućnosti donijeti nekakve civilizacijske benefite. A onda pomislim kako je baš zabavno. Što da ne. Zašto ne bi objavljivali te budalaste vijesti. Neka se narod malo zabavlja, pogotovo u ova teška vremena dobro je malo pustiti mozak na pašu.

 

Jednu takvu medijsku vijest ćemo u nastavku proanalizirati i dokazati koliko je besmislena. Bez obzira na tu činjenicu većina internet portala takve vijesti objavljuje u svojim redovitim rubrikama i uveseljavaju brojne čitatelje koji takve vijesti doživljava kao nekakvu znanstvenu spoznaju koja se tiče njih samih.

Zato me i ne čudi što se ovoliki broj ljudi cijepio od korone, jer je cjepivo znanstveni produkt koji predstavljen kao jedino rješenje za spas čovječanstva. Ipak ovo nije tekst o koroni, nego koronu onako usput spominjem. Ne može se povući paralela, ali ima nekakvih zajedničkih poveznica s načinom razmišljanja ljudi. Govori o ljudskoj lakomislenosti. Dešifrira ljudski psihološki profil.

Po pravilu sve te senzacionalističke znanstvene vijesti dolaze iz dva tabora, iz dvije države koje su sebi nekim čudom uzele primat zemalja iz kojih nam dolaze gotovo sva znanstvena otkrića. Barem ovakva koja vrijeđaju ljudsku inteligenciju. Te dvije države su, pogađate, SAD i Engleska (Velika Britanija)

U primjeru koji ćemo ovdje proanalizirati vijest nam dolazi iz Kraljevskog astronomskog društva Velike Britanije. A medij koji se postarao da vijest obiđe svijet je BBC.

O čemu se radi? Pa o tomu da je Kraljevsko astronomsko društvo objavilo studiju u kojoj obznanjuju da su otkrili novi planet na kojem bi se mogao razviti život poput ovoga na zemlji. Kažu na njemu nije ni prevruće ni prehladno. Premda je neimenovani planet 60 puta bliži svom suncu nego naša Zemlja našem Suncu?! Naša Zemlja samo da je par stotina kilometara bliža Suncu na njoj bi sve izgorjelo od velikih vrućina. Ali eto znanstvenici tvrde da je moguć život i na planetu koji je bliži svom suncu i do 60 puta.

U čemu je tajna mogućeg života na tom planetu? Studija objašnjava da je ova udaljena zvijezda, oko koje se vrti naš glavni junak, puno manja od našeg Sunca i da je potrošila svoju prvotnu energiju pa stoga isijava puno manje topline od našeg Sunca.

Uglavnom, BBC prenosi da je planet u zoni pogodnoj za život, što je u biti i glavna vijest. Nije vijest otkriće planeta ili zvijezde od kojih nemamo ništa. Vijest je kada se otkrije planet koji je pogodan za život, jer takva informacija za nas zemljane je vrlo važna.

Na kraju se još napominje da je potencijalno nastanjivi planet od naše Zemlje udaljen samo 117 svjetlosnih godina.

E sad se postavlja pitanja što da je taj planet uistinu nastanjiv. Da ima idealnu klimu i idealne uvjete za život. Po logici stvari bio bi i idealan za koloniziranje od strane ljudi sa prenapučenog planeta zvanog Zemlja.

U naredni par rečenica objašnjavamo koliko je sve to besmisleno i u krajnjem slučaju nebitno. Taman da je sve na tom planetu idealno.

Problem je u onih 117 svjetlonosnih godina koliko nas dijeli od tog planeta. Svi znamo da je 117 svjetlosnih godina velika razdaljina, a koliko nas uopće uzima u obzira da baš ta razdaljina ovu vijest čini besmislenom.

Tih 117 svjetlosnih godina ni manje ni više čini 1.107.671.760.000.000 ovozemaljskih kilometara.

Većina nas nije u stanju pročitati ovaj broj. A šta toliko kilometara znači za naša tehnološka dostignuća, jer treba nam tehnologija s kojom bi došli do tog planeta?

Najbrža letjelica koju su ljudi ikada napravili je američki zrakoplov R-71 Blackbird ili Crna Ptica. On je uspijevao postići brzinu od 3.500 km/h. Troškovi za jedan sat leta tog zrakoplova iznosili su 200.000 US dolara. I to nije bio krajnji iznos koštanja sata leta tog zrakoplova. Logistička podrška, troškovi održavanja, točenje goriva u letu dodatno su utjecali na Američke zračne snage da ovaj zrakoplov povuku iz uporabe.  S obzirom na tako visoke troškove koji su i za Ameriku previsoki rješenje je nađeno u trajnom prizemljivanju te skupe „igračke“. R-71 Blackbird ne leti od 1990. godine. Osim što je NASA tri letjelice tog zrakoplova koristila u znanstvene svrhe do 1999. godine od kada oni trajno bivaju prizemljeni i sada ih se samo može vidjeti u muzeju.

Sad pretpostavimo da naša civilizacija ima na raspolaganju tu najbržu letjelicu napravljenu ikad postavlja se pitanje koliko bi njoj trebalo da stigne do gore navedenog novootkrivenog planeta koji je, kako je rečeno, potencijalno nastanjiv? Ne možemo zanemariti sustav opskrbe gorivom kojeg je za tako velike razdaljine nemoguće riješiti. Ali recimo da imamo rješenje za taj problem.

U tim idealnim i zamišljenim uvjetima letjelici poput R-71 Blackbird trebalo bi do tog planeta ni manje ni više nego 36.127 ovozemaljskih godina. Točka označava razdiobu tisućica, a ne decimalni zarez. Dakle najbržoj letjelici koju su ljudi ikad napravili treba više od 36 tisuća godina. A vidjeli smo koliko je takva letjelici neodrživa da bi ju koristila najmoćnija ekonomija svijeta na Zemlji.

Neki će reći da će tehnologija na Zemlji napredovati i da ćemo imati puno brže letjelice. Tu činjenicu svakako treba uzeti u obzir.

Zapravo NASA već ima svemirsku sondu koju je lansirala prema našem Suncu još 2018. godine. Ta sonda premda veličine automobila postiže brzine do 690.000 km/h. Impresivno. Ali za kolonizaciju udaljenih planeta i dalje beskorisno. Prvo može prenijeti vrlo malo tereta, a drugo i dalje ne može riješiti pitanje pogonskog goriva na velike daljine. Ali, ponovo zanemarimo te činjenice i izračunajmo koliko je ovoj NASA sondi potrebno da pređe put dug 117 svjetlosnih godina. Pa potrebno joj je nešto više od 183,3 godine. U jednom pravcu. Što nije nimalo nevažno. Jer onaj tko kolonizira druge planete uvijek treba imati opciju da se može vratiti natrag na Zemlju.

Dakle vidimo da je putovanje na ovako udaljene planete čista iluzija. Čista je besmislica uopće govoriti o mogućem životu na tako udaljenim planetima. A valjda znanstvenike zbog toga i zanima mogućnost života na drugim sferama. Nije kolonizacija Marsa u programu zbog „malih zelenih“ nego zbog naseljavanja te planete ljudima sa Zemlje. Zato bi logično bilo da se i o svim drugim naseljivim planetima razmišlja slično.

Nije sporno da će se tehnologije i dalje razvijati. Moguće je da se jednog dana otkrije nekakav warp pogon ili prolazi kroz crvotočine. Možda nekakvo putovanje kroz vrijeme. Za sada su sve te neslućene brzine stvar SF-a ili po naški znanstvena fantastika. Proći će još nekoliko tisuća godina dok ne razvijemo takve tehnologije s kojima ćemo moći putovati na udaljenosti od nekoliko svjetlosnih godina.

Danas, kada imamo nekakvu teoriju, koja uzgred rečeno u praksi ne može funkcionirati ni pod razno, da nam svemirski moduli razvijaju brzine do 700.000 km/h, što je impresivno, vrijeme od 183 tisuće godina koje treba za prevaliti put do sljedećeg nastanjivog planeta (koji to možda nije) čini se kao prava fikcija.

Zato čudi kako mediji ovakvim vijestima daju toliko značaja. I kako se takvim vijestima prilazi ozbiljno, jer znanost je to…

Da je otkriven zlatni planet on nam ništa ne znači, jer doći do njega prosto je nezamislivo. Ili možda nije?! Kako sad to? Pa jednostavno. Svedimo omjere na razinu virusa koji je u promjeru jedva stotinjak mikrona. Ako virus veličine 100 mikrona iz Kine za deset dana može stići u svaki zabačeni kraj svijeta onda ništa nije nemoguće. Virusu iz Kine put do Portugala izgleda jednako daleko kao nama do planeta udaljenog 117 svjetlosnih godina. Čuda se ipak događaju. Znanost je to.

P.S.

Ogromna većina vas koji ovo čitate vidjeli ste da je na slici montaža zamišljenog dijela svemira koji na ilustrativan način pokušava dočarati kako bi izgledao jedan takav novootkriveni planet o kojem se u tekstu govori. Jer logično je ne postoji fotografija tog planeta. Barem ne u ovakvoj razlučivosti. Međutim, koliko će vas priznati da na slici nije prepoznalo običnu jabuku. Da planet na slici je isječak jedne obične jabuke koji nije uopće photoshopiran niti editiran s bilo kojim grafičkim alatom. Sada bar vidite kako nam NASA i ostali znanstveni krugovi lako dočaravaju svijet koji je nekoliko svjestlosnih godina daleko od nas. Kako nam se dočarava ono što generacije i generacije iza nas neće moću vidjeti ni pod razno.

 

 

hb.hteam.org