HB.hteam.org

Portal hrvata HB

Nogomet – Psihološki rat protiv Hrvata i drugih naroda Balkana nikada nije bio perfidniji

Mala nacija koja broji samo 4 milijuna državljana u domovini i nešto manje u svijetu, stala je na postolje velikih i uz velike.

 

Hrvatski nogometni reprezentativci, već treći put u povijesti čine čudo i osvajaju 3. mjesto na svijetu. Mala nacija koja broji samo 4 milijuna državljana u domovini i nešto manje u svijetu, stala je na postolje velikih i uz velike. Većina se raduje, ali perfidna manjina sikće kao zmija, nastojeći uništiti i ono malo elana što nam je ostalo u vremenu kada organizatori kaosa bacaju Zemlju na koljena.

 

Psihološka metoda rušenje elana i motivacije naroda i pojedinaca, odavno je poznata i koristi se već stoljećima. Sociolozi je nazivaju “Uzdigni ih, da bi se bolje razbili“. Ovu metodu zapadne službe uz pomoć svojih mainstream medija često koriste kod perspektivnih pojedinaca koji se otimaju sustavu.

Na samu pojavu osobe ili pokreta koji ugrožava svjetskog hegemona, kreće točno definirana akcija, s ciljem buduće diskreditacije i uništenja zdrave ideje.

Prvi korak je uzdizanje pojedinaca i grupa. Mainstream mediji, na signal obavještajnih zajednica i korporativnih lobija, pozivaju i hvale potencijalnu metu. Zovu ih u studio, pitaju ih za mišljenje i čine sve da ih predstave hipnotiziranoj masi.

Cilj je u startu detektirati snažan skriveni ego, ambiciju i pohlepu. Ako se usput kod pojedinca otkrije manjak empatije, radi se o pravoj osobi koja je u stanju izdati, prodati i uništiti. Većina političara pripada ovoj skupini, a to je jedini razlog što su miljenici medija, stranih obavještajnih službi i korporacija.

U drugom koraku stvari postaju ozbiljnije gdje osobe ili grupe nije moguće kupiti. One se odupiru, jer su moralne vrijednosti tih osoba, snažno ugrađene u djetinjstvu, nepremostive klasičnim metodama. Ove osobe su emotivne i empatične.

Obavještajni i korporativni faktor kreće s drugom fazom uzdizanja. Osobu narodu predstavljaju kako spasitelja. Pretjeruju i stvaraju lažnu nadu masama, a time i očekivanja koja će kasnije splasnuti kako probušeni balon.

Treći korak je pad. Što ste više osobu ili grupu uzdizali, pad je bolniji. Sve izmišljotine korištenje kod uzdizanja, sada se okreću protiv žrtve. Javnost se konačno “ispravno” informira, a pojedinac ili grupa postaju najveće razočarenje koje hrani već raspamećenu i isfrustriranu rulju.

Pojedinac i ideja su uništeni, ne od sustava, nego od onih kojima su željeli pomoći. Perfidno zar ne?

Vratimo se na nogometnu reprezentaciju Hrvatske.

Hrvatski nogometaši se nisu ni vratili kući, već kreću razne psihološke metode, kako bi se u narodu širio defetizam. Prisjetimo se samo vijesti “Kako Srbi komentiraju golove”, “Ne navijam za Hrvate, već za Brazil”, “Ovo je pobjeda za sve muslimane (Maroko)”, “Čula se dalmatinska pjesma”… Slične psihološke konstrukcije služe za stvaranje međunacionalne mržnje, iako većina balkanskih naroda navija za svoje susjede. Sportisti svih zemalja Balkana su u kontaktu. Bodre jedne druge i vesele se pobjedama.

Sve ovo su trpjeli hrvatski reprezentativci koji nisu željeli klečati, participirati u LGBT propagandi, a mnogi ni cijepiti se. Na kraju utakmice s Marokom, ponosno su dočekali svoju djecu i složno zapjevali. Upravo tradicija, složnost i obitelj smetaju globalističkoj bagri.

Šlag na tortu je došao na kraju. Hrvatski reprezentativac Dejan Lovren je postalo u “tri PM” novinare koji aktivno participiraju u stvaranju defetizma. Prenosimo Lovrenove riječi upućene “hrvatskim” novinarima: “Ne, vi niste ponosni! Jer ste jedni od rijetkih koji ste od početka pljuvali i niste vjerovali!;…Sad se podsmjehuješ! Smrade jedan, ti i ova gospođa“.

Za kraj pratite pažljivo. Nakon današnjeg dočeka hrvatskih reprezentativaca, slijedi stigmatizacija i pljuvanje. Zašto? Upravo da se uništi euforija napaćenog naroda koji masovno napušta jednu od najljepših zemalja svijeta. Napuštena sela će naseliti još jadniji stranci i totalno promijeniti demografsku strukturu, koja će u konačnici izazvati razne ideološke i društvene sukobe.

Piše:Mislav P.

 

hb.hteam.org