7. svibnja 1991. Zaustavljanje tenkova JNA u Pologu, kod Širokog Brijega.

Tada su zaustavili prepriječenim kamionima na dužini od nekoliko kilometara i nenaoružanim ljudstvom tenkovsku kolonu tzv “Jugoslavenske Narodne Armije” na izlazu iz mjesta Polog koje se nalazi između Mostara i Širokog Brijega.

Za hrvatski narod bila je to prekretnica koja je pokazala da se samoorganiziranjem osigurava vlastiti opstanak.

6. svibnja 1991. u 00:30 iz Generalštaba JNA u Beogradu stigla je tajna depeša zapovjedniku 4. korpusa JNA general-majoru Milovanu Zorcu.

Zapovjeđeno mu je premjestiti iz Mostara dio 10. Oklopne mehanizirane brigade i spojiti ju s ostatkom tenkovskih postrojbi u Hrvatskoj u Sinju.

Rano jutro 7. svibnja 1991. zaputila se iz Mostara kreće prema Sinju duga tenkovska kolona opremljena bojnim granatama i vojnicima-ročnicima.

Ročnici su za vrijeme služenja vojnog roka dobili puške i pištolje s bojnim metcima. 15 kilometara od Mostara naišla je kolona na višekilometarsku barikadu. Barikadu su činili građani, teški kamioni, osobna vozila.

General-major Milovan Zorc obavijestio je zapovjedništvo JNA u Beogradu da su civili zaustavili kolonu. Slijedila su međusobna objašnjavanja u zapovjednom lancu JNA, komuniciranje civila s vojnicima, uplela se visoka politika.

JNA je tada tvrdila da se radi o “redovnoj vojnoj vježbi i manevru” no Hrvati su shvatili da je postrojba bila pripravna za oružanu borbu. JNA je lagala jer su tenkovi imali bojno streljivo.

U JNA su bili uvjereni da Hrvati u zapadnoj Hercegovini imaju dosta oružja. U stvarnosti je nasuprot 5 kilometarskoj koloni s pedesetak tenkova stajao tek automat ili dva, više nešto lovačkih pušaka.

Vrlo vjerojatno je bilo da su tenkovi u prvi mah prošli da bi bi bili razasuti po Zapadnoj Hercegovini te bi na svakom važnijem raskrižju ostao tenk “u kvaru” te tako potiho okupiralo regiju. Zahtjev prosvjednika je bio povratak u vojarne.

Pregovore sa zapovjednikom mostarskog garnizona JNA pukovnikom Milojkom Pantelićem započeli su tada predsjednik općine Široki Brijeg Anđelko Mikulić, Širokobriješki gvardijan fra Mladen Hrkać i Jure Skoko.

Prosvjednicima na barikadi s vremenom se solidariziralo i pridruživalo sve i više Hrvata iz Mostara, Gruda, Posušja, Ljubuškog, Tomislavgrada, Imotskog i dr.

lokalnim čelnicima i fratrima je uspjelo održati disciplinu među prosvjednicima.

Vojno zapovjedništvo iz Beograda u više navrata je naredilo prolazak kolone.

JNA je pokušala dostaviti jedinici bojne otrove i zaštitne maske za proboj barikade u konvoju koji je trebao dovesti hranu. Međutim taj pokušaj je propao.

Desantne jedinice JNA iz Niša i druge specijalne jedinice zauzele su položaje na području oko Pologa. Trećeg dana na barikadi u Pologu našlo se političko vodstvo BiH (bez srpskih predstavnika).

Trećeg dana blokade u Polog je stigao Alija Izetbegović koji je izrekao dojmljive riječi, ali je sam sebe demantirao nakon pet mjeseci, kad je Ravno sravnjeno sa zemljom, riječima: “To nije naš rat!”

Nakon apela hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, obraćanjem prosvjednicima od strane političkog vodstva BiH i Anđelka Mikulića i dr. prosvjednici su lagano odlazili s barikade a vozači micali svoja vozila s ceste. Nakon tri dana kolona JNA je krenula.

Trodnevna blokada 10. motorizirane brigade JNA dovela je do zastoja priprema jugoslavenske vojske za dovođenje na zadane pravce (Split, Sinj, Kupres ili Tomislavgrad). Zastoj je koristio za pripremu obrane.

Neosporna je činjenica kako je u to vrijeme JNA koristila prostore Bosne i Hercegovine za izvođenje vojnih operacija prema Republici Hrvatskoj,

znajući kako, tek uspostavljena, nova demokratska vlast u Sarajevu nije u mogućnosti spriječiti da se njezin prostor koristi za provođenje plana „RAM”.

Plan velikosrpskog agresora bilo je blokiranje zapadne i južne Hercegovine, odsijecanje Dalmacije, stvaranje preduvjeta za uvođenje snaga JNA iz pravca Banja Luka – Donji Vakuf – Kupres – Mrkonjić Grad – Drvar – Livno i produžiti s daljnjim borbenim djelovanjima u cilju presijecanja Dalmacije na tri djela.

U jutarnjim satima, 7. svibnja 1991., kolona tenkova i oklopnih vozila bivše JNA nenajavljeno je iz Sjevernog logora u Mostaru krenula prema Širokom Brijegu u cilju pokretanja realizacije tzv. plana „RAM”.

Kreatori velikosrpske politike, Slobodan Milošević, Dobrica Ćosić i General-štab Jugoslavenske narodne armije, svjesni svoje vojne nadmoći, u potpunosti su zanemarili važnu činjenicu – kako u zapadnoj Hercegovini živi nacionalno svjestan hrvatski narod, koji je spreman i goloruk stati pred neprijateljske tenkove.

Hrvati u Hrvatskoj su se organizirali i za slučaj da su tenkovi prošli silom kroz Polog. Barikade su postavili i u Imotskome, no one su ubrzo uklonjene. Uskoro je bio drugi dan sa zaustavljenom kolonom i primicao se treći, a tenkovi i dalje nisu išli naprijed.

JNA pregovorima nije ništa uspijevala pa je izvršila desant na općine Grude – na području sela Ledinac – i Široki Brijeg. Općina Široki Brijeg bila je blokirana. Hrvati su ovim događajem pokazali da su svjesni da se rat približava i njihovim kućama.