HB.hteam.org

Portal hrvata HB

Izbornik Dalić na Mladifestu u Međugorju

 

Trećeg dana 34. mladifesta u Međugorju 28. srpnja izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić podijelio je svoje svjedočanstvo ohrabrujući mlade da se ne boje svjedočiti, imati svoj san i ići za njim.

 

Dalić je posvjedočio kako je puno puta bez straha i bojazni rekao da je vjernik, katolik i kako za sve što je napravio u životu zahvaljuje Bogu i svojoj obitelji. “Zato se nemojte bojati svjedočiti svoju vjeru, jer Bog je tu. Kad god dođete pred neku prepreku, pred zid, Bog je tu i neće nas ostaviti”, poručio je mladima na početku svoga svjedočanstva izbornik Dalić.

Govorio je o svom odrastanju u rodnom Livnu uz samostan na Gorici naglašavajući kako su mu prvi susjedi bili franjevci.

Važnost roditelja i obitelji
”Majka mi je usadila vjeru i ponio sam je od kuće kada sam otišao kao 16-godišnjak sa svojim ambicijama da nešto u životu napravim. Imao sam cilj vratiti se kao pobjednik i to sam ostvario 2018. kada sam u Livno došao kao viceprvak svijeta. Sve je to lijepo i sjajno, ali je moj put bio pun izazova, zahtjeva, iskušenja. Uspio sam nešto postići u životu. Iskreno nisam očekivao da ću napraviti ovako velike stvari, velike rezultate, ali Bog mi je dao šansu da napravim taj uspjeh i zato je moja poruka mladim ljudima: Nikada nemojte odustati, svaka se prepreka da riješiti. Morate vjerovati, morate imati svoj cilj u životu i tome težiti. Ne odustajte. Uvijek postoji nada”, ohrabrio je desetke tisuća okupljenih na duhovnoj obnovi u Međugorju.

Kazao je i kako mu je vjera uvijek pomagala da iziđe iz teških trenutaka u kojima je bio, piše Radiopostaja Mir Međugorje.

Objasnio je kako je bilo trenutaka kada čovjek zaluta, ali bitno je vratiti se na pravi put i učiti na svojim greškama. Bitno je više pozornosti pokloniti obitelji i roditeljima koji su nam dali život, budućnost i sve što imamo, a mladi kakvi smo bili idemo za nekim našim ambicijama, ciljevima te zaboravimo na roditelje. “Mislimo da je dovoljno nazvati telefonom i pitati: ‘Kako si?’ Nikad nemojte zaboraviti svoje roditelje. Oni su najvažniji, jednom kad odu bit će vam žao. Ne zaboravite svoje roditelje”, još je jedna od Dalićevih poruka mladima, ali je istaknuo i snažnu podršku svoje obitelju – supruge, koja ga je pratila i u Međugorju i djece, kojima je također zahvalio. Svima iz BiH, Hrvatske, Europe i cijelog svijeta zahvalio je na ljubavi koju daju hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, a nakon toga izbornika Dalića intervjuirao je najbolji nogometaš među fratrima, međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać. Razgovor su počeli o Dalićevim prvim susjedima u Livnu – franjevcima.

”Svakodnevno prisustvo Crkve u mom životu me je odvelo na pravi put”, kazao je Dalić, a na svoj samostalni, ispostavit će se kasnije i pravi put krenuo je sa 16 godina.

Prijateljstvo i blizina drugoga

“Najteži trenuci su kad treba otići od kuće i ostvarivati svoje ciljeve i onda mi koji smo rođeni u malim mjestima dolazimo u veliki grad, dolazimo u iskušenja u tim gradovima punim izazova i tu treba pokazati svoju snagu i karakter. Svi ti mladi ljudi moraju znati da roditelji strepe nad njima, da su im omogućili da odu i zato ih ne smiju razočarati. Takav je slučaj bio i kod mene”, ispričao je izbornik dodajući kako se čovjek uvijek mora na nekoga osloniti, a to su obitelj i prijatelji. “Nije lako sam nešto napraviti. Stalno govorim o prijateljstvu, zajedništvu… Velika je podrška kad uz sebe imaš prijatelja koji ti može dati savjet i pomoći. Velika je podrška kada imaš Isusa uz sebe. Danas oko sebe možemo sve uništiti. Ostati bez prijatelja, ali veliki je trud okupiti ljude oko sebe i sačuvati obitelj i prijatelje. U današnje vrijeme to je jako teško, ali na tome treba raditi i čuvati ljude oko sebe, jer sve se to da brzo uništiti”, kazao je Dalić.

Uspjesi

Progovorio je zatim o svome putu, ispričavši kako je prije hrvatske reprezentacije bio trener 12 godina, a 2010. je otišao u drugu kulturu, u drugi svijet, u Saudijsku Arabiju kako bi sebe učinio boljim, izgradio se kao trener i osigurao egzistenciju obitelji. “Kada sam dobio poziv za izbornika nisam dvojio. To je bio moj životni cilj, moj san. Svima nama trenerima je cilj biti izbornik svoje reprezentacije. Tada je reprezentacija imala loš rezultat i bila je loša atmosfera. Nisam razmišljao o tim lošim stvarima, vjerovao sam da možemo i tako se postavio. Pobijedili smo prvu utakmicu u Ukrajini 2:0 i tu je krenula naša povijest. Nisam očekivao da ćemo osvojiti tri medalje na tri velika natjecanja, ali zaslužili smo ih i osvojili”, ispripovijedao je dodajući kako ima i važnijih stvari od tih medalja, a to je da su se 2018. ujedinili, da su djeca ponovno počela nositi hrvatske dresove. Kako je kazao, taj dobitak da je Hrvatska osjetila nacionalni naboj, identitet, da se vratilo zajedništvo je važnije od medalje.

Ustrajnost i poniznost
“Nema uspona bez pada, ali tada moramo ostati jaki. Hrvatska je s manje od četiri milijuna stanovnika postala druga i treća na svijetu, a naši nogometaši pokazali su da mali mogu biti veliki, da ništa u životu nije nemoguće. Jesmo mala zemlja, ali imamo velike snove. Oni su svojom igrom kupili cijeli svijet. Hrvatska reprezentacija živi zajedništvo, ljubav, emocije, domoljublje, vjeru… I zato su, uz svoj talent i kvalitetu, napravili rezultat. Oni su primjer da se u životu sve može napraviti ako si ustrajan, da će rezultat doći… Doći će i pad, ali treba ustati i vjerovati. Svoj ego smo stavili po strani”, objasnio je a onda se ponovno vratio govoru o važnosti obitelji i njihove podrške. Istaknuo je također i značaj poniznosti govoreći kako ranije nije razmišljao o tome, ali kako je shvatio da poniznost ne znači klečati pred drugima, nego je to vjera u sebe bez podcjenjivanja drugoga.

Osvrnuo se zatim na svoju vezu s Međugorjem, govoreći kako je prije često dolazio na to mjesto.

“Nakon jedne utakmice sam odlučio da ću ići pješice u Međugorje, ne da molim nego da zahvalim za sav blagoslov koji sam dobio kroz karijeru i koji mi je dragi Bog omogućio. I kad sam došao ispred crkve nakon tri dana osjećao sam takvu sreću, takav ponos, takav mir da ne mogu opisati. Imao sam malu ozljedu i mislio sam da neću izdržati, ali dragi Bog bio je uz mene i, ako Bog da, opet ću ove godine doći pješke u Međugorje da zahvalim Majci Božjoj za svaki blagoslov koji daje”, posvjedočio je Dalić opisujući zatim značaj koji krunica ima za njega.

”Znači mi jako puno. Uvijek je uz mene. Osjećam veću sigurnost i mir kad je uz mene. U onim trenucima utakmice kad djelujem mirno i bezbrižno nije baš tako, ali moram sačuvati mir da bih mogao donositi odluke. Sve pripremimo za utakmicu, ali kada počne kažem: ‘U Tebe se Gospodine uzdam’. Kad je teška situacija ruka mi je u džepu, stisnem krunicu i znam da će biti sve dobro. Svaki dan sam u molitvi, svaki dan se zahvalim Bogu. Trebamo svi tako činiti. Ne bojte se svjedočiti vjeru”, pozvao je okupljene mlade.

Progovorio je zatim o ciljevima i snovima ohrabrujući nazočne da nikad ne odustanu.

“Mladi ljudi, stavite pred sebe jedan cilj i imajte svoj san, za tim snom idite i on će se ostvariti. Da bi se ostvario morate vrijedno raditi, pošteno raditi, morate vjerovati, morate biti ustrajni, morate biti ponizni, morate poštovati sve oko sebe, i On će nas nagraditi za ono što radimo. Svatko od nas ima svoju misiju u životu. Moja misija je da s hrvatskom nogometnom reprezentacijom napravimo najbolje što je moguće i u sportskom i svakom drugom smislu, da propagiramo vjeru, da govorimo što živimo, kako živimo”, kazao je na kraju izbornik Dalić ponovno pozivajući mlade na neustrašivo svjedočenje vjere.

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

hb.hteam.org
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️