Kako je Borgova hobotnica opljačkala milijarde kuna iz koncerna Agrokor

 

Ivica Todorić tijekom 90 godina  jedan je od glavnih zagovornika privatizacije u Hrvatskoj. U tom vremenu je preko privatizacije stekao vlasništvo u Jamnici, Ledu, Zvijezdi i Konzumu, što mu je omogućilo dalju ekspanziju konglomerata na hrvatskom tržištu. Krajem devedesetih on sam ne krije da je monopolist na svakom tržištu gdje je Agrokor poslovao.

 

Budući da je Hrvatska u pretvorbi i privatizaciji prošla kroz primitivnu verziju političke ekonomije, onu u kojoj je „politička“ odrednica nadvladavala onu „ekonomsku“, te se tako umjesto sustava u kojemu funkcioniraju institucije, tržišta proizvoda, rada i kapitala, razvio njegov mutirani oblik, gdje pojedini ekonomski akteri uživaju povlastice na temelju političkih i osobnih veza. Veze političke i poslovne elite postoje u svim oblicima tržišne ekonomije, no u različitim oblicima i stupnjevima. Politička elita podržala je procese putem upravljanja privatizacijom, kontrolom nad financijskim sektorom i javnim poduzećima, te klijentelizmom.

Kolikom su brzinom pustošeni hrvatska industrija i poljoprivreda, tolikom je brzinom raslo poslovno-poljoprivredno-prehrambeno-trgovačko carstvo Ivice Todorića. Ivica Todorić za svoj munjeviti poslovni uspjeh sve zasluge duguje prvenstveno Zagrebačkoj banci koja ga je obilato opskrbljivala managerskim kreditima kad god mu je bilo potrebno, tako da je za vrlo kratko vrijeme postao jedan od najbogatijih hrvatskih poduzetnika. Agrokor je izrazito profitirao od političkog kapitalizma u vremenu tranzicije, u kojem je menadžment izravno povezan s političkom hijerarhijom na višoj razini.

Vrlo brzo je Ivica Todorić pokazao interes za prehrambenu industriju, najprije je 1991. kupio zadarsku Sojaru, 1992. godine kupuje 59% Jamnice i 97% Agroprerade Ivanić Grad, 1993. godine kupuje Zvijezdu i DIP Turopolje. Naročito je dobro tržio 1994. godine kada je kupio 79% Leda, 81% Unikonzuma, 54% Bobisa, 77% Silos-Mlinovi Vinkovci, 84% Solane Pag, mljekaru Mils, hotel Intercontinental sve zahvaljujući kreditima Zagrebačke banke (Franjo Luković) odobrenim na temelju stare devizne štednje, odnosno obveznicama RH nastalim pretvaranjem deviznih depozita građana iz doba SFRJ u javni dug, kojima građani nisu mogli slobodno raspolagati.

Pohod Todorićeva Agrokora na PIK-ove počeo je sredinom 1994. godine, kupnjom 20,3% dionica PIK Vrbovca, koje plaća obveznicama RH nastalim pretvaranjem tzv. stare devizne štednje u javni dug. Inače je Todorić većinu akvizicija tvrtki proveo ili starom deviznom štednjom ili kreditima Zagrebačke banke na temelju te štednje. Prvi pokušaj preuzimanja PIK Vrbovca od strane Agrokora nije uspio, te je nakon provedene sanacije između 2000.-2003. godine na koju je utrošeno nekoliko stotina milijuna kuna, Vlada RH prodaje 99,76% dionica PIK Vrbovca za milijun kuna, pod uvjetom da za 40 milijuna kuna Agrokor otkupi potraživanja državnih vjerovnika (uz otpis 72 milijuna kuna duga od Sanaderove vlade).  U istom paketu s PIK Vrbovec u veljači 2005. godine dobio je Agrokor i većinski paket od 52,21% dionica Belja za iznos 2.069 tisuća kuna, uz obvezu ukupnih ulaganja u iznosu 425 milijuna kuna i dokapitalizaciju u razdoblju od 5 godina, (otpis duga od strane vlada Ive Sanadera u iznosu 224 milijuna kuna).

HFP u studenom 2009. godine prodaje 87,98% dionica VUPIK d.d. koncernu Agrokor za 30 milijuna kuna uz obvezu da podmiri 20% dospjelih obveza prema državnim vjerovnicima, uz ulaganje 430 milijuna kuna kroz 5 godina. Kako je premijerka Jadranka Kosor htjela Todorića u Vladi RH, tako joj nije bilo teško nagraditi Todorića, otpisom 105,4 milijuna kuna duga, uz reprogram 26 milijuna kuna na 3 godine. Agrokor je raspolagao s preko 35.000 hektara poljoprivredne površine i to: 20.000 ha Belje, 6.000 ha u VUPIK-u, 4.600 ha u PIK-u Vinkovci i 3.500 ha u PIK-u Vrbovec.

Ministar financija Borislav Škegro u rujnu 1999. godine potpisuje državno jamstvo za 31 milijun eura vrijedno inozemno izdanje korporativnih obveznica čiji je agent bila jedna luksemburška banka, a kojim je financirana gradnja Agrokorovog distributivnog centra u Zagrebu, nakon godinu dana počinje širenje Konzuma po Hrvatskoj, koji postaje najveći domaći trgovački lanac. Škegro s partnerima osniva 2013. godine Questus fond u kojem je Agrokor bio jedan od ulagača, kao savjetnik premijerke Jadranke Kosor predlaže osnivanje Fondova za gospodarsku suradnju (FSG) koji su navodno služili Agrokoru kao bankomat. Odlukom Vlade RH od 4.8.2010. godine HBOR je imenovan kvalificiranim ulagačem u osnivanju Fondova za gospodarsku suradnju, koji u vlastito ime, a za račun (po nalogu) Vlade RH, u svaki od FGS-ova ulaže iznos koji je jednak iznosu koji su u isti FGS uložili privatni ulagači.

Od 2006.-2016. godine HBOR je društvima koncerna Agrokor odobrio 25 kredita u iznosu od 903,6 milijuna kuna, od čega je otplaćeno 9 kredita. Aktivnih je 16 kredita, koji su odobreni u iznosu od 658,6 milijuna kuna, od čega je dio iznosa otplaćen, a stupanjem Lex Agrokora na snagu preostale obveze proglašene su dospjelima. HBOR je u mandatu Vlade Zorana Milanovića odobrava Agrokoru 11 kredita u ukupnom iznosu 365,4 milijuna kuna. Jamnica, Zvijezda, Ledo i PIK Vrbovec – objavili su da su u prosincu 2016. godine dobili 48,3 milijuna eura kredita od HBOR-a radi pripreme izvoza. U NO HBOR-a tada je bio i ministar financija Zdravko Marić koji se igrokazom s Martinom Dalić, izuzeo iz odlučivanja o kreditu. HBOR u srpnju 2017. objavljuje da nisu imali saznanja niti utjecaja na pozajmice Agrokoru koje su dala SPV društva.

Kulmerovi dvori objekt koji je 1946. godine nacionaliziran od obitelji Kulmer i mijenja od tada nekolicinu korisnika, prebijanjem duga Astra ga daje Zagrebačkoj banci – ZANE nekretnine, koje ga prodaju Sintagmi 7.10.1999. godine, aneks 12.01.2001, Todorićevoj sestrični Maji Manoli. Agrokor ugovorom o pripajanju društva Sintagma 31.10.2000. knjiži pravo vlasništva, lokacijsku dozvolu za gradnju javnog objekta, hotela Kulmerovi dvori dobili su 2003. godine, čija je gradnja stajala 2,7 milijuna eura, dovršen je 2006. godine kada su u njega seli obitelj Todorić i Balent. Ivica Todorić kupuje posjed 19.12. 2005. godine od Agrokora za 29,8 milijuna eura, a tek izmjenom GUP-a 2009. izdana je lokacijska dozvola kojom je objekt iz hotela prenamijenjen u rezidencijalnu građevinu.

TOWER PROPERTY FUND LIMITED je južnoafrički investicijski fond koji preuzima 2016. godine  od Agrokora, Super Konzum u Zagrebu ul. grada Vukovara 275, za 13,2 milijuna eura, Meridijan 16 trgovački centar u Gračanima za 15,7 milijuna eura i Super Konzum u Velikoj Gorici, A.K. Miošića 64 za 8,8 milijuna eura i Konzum zaključenjem ugovora ulazi u najam prodanih nekretnina u trajanju od 12 godina.

Za Agrokor je bila karakteristična personalna sprega zaposlenih i šireg državnog aparata, a neki od zaposlenih vrijednih spomena su: Zdravko Marić bivši ministar financija u Vladi premijera Andreja Plenković, Ognjen Krajačić, sin šefa Ozne Ivana Steve Krajačića, Marijan Benko, načelnik Odjela općeg kriminaliteta u MUP-u, pomoćnik ministra, Mate Crkvenac bivši SDP-e ministar financija i sin Crkvenac Dinko, bivši guverner HNB-e Željko Rohatinski i kći Nataša Rohatinski, bivši glavni ravnatelj HRT-a Mirko Galić i njegov sin Mislav Galić, Vedran Cvitan sin bivšeg glavnog državnog odvjetnika, Sonja Grčić supruga bivšeg ministra gospodarstva Branka Grčića, Bandić Milan bivši gradonačelnik Zagreba, Begović Vitomir bivši sindikalist i predstojnik Vladina ureda za socijalno partnerstvo, Piruška Canjuga supruga Zlatka Canjuge bio glavni tajnik HDZ-a, Kuštrak Damir član HSLS-a pomoćnik ministra financija Mate Crkvenca, Mlakar Davorin bivši ministar uprave u dvije HDZ-ove vlade, Nikica Valentić od 1993.-1995. godine premijer i bliski suradnik prvog predsjednika Franje Tuđmana.

Ulaskom RH u EU 2013. godine pojačana je konkurencija u maloprodaji, prije svega njemačkih lanaca Lidla i Kauflanda, koji su se širili uz znatno povoljnije financijske uvjete nego domaći trgovački lanci. Okidač koji je najavio katastrofu zbio se 02.01.2017. godine kada je kreditna agencija Moody’s snizila ocjenu kreditnog rejtinga Agrokora sa B2 na B3, a vjerojatnost od bankrota s B1-PD na B3-PD. Agrokor 18.01.2017. otkazuje sindicirani zajam u koji su bile uključene banke BNP Paribas, Credit Suisse, Goldman Sachs i JP Morgan. O tome obavještavaju javnost tjedan dana kasnije, nakon medijskih natpisa da Agrokorove obveznice počinju gubiti na vrijednosti. Ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov  poručuje kako Rusija očekuje da Agrokor ispuni svoje obveze prema ruskim bankama Sberbank i VTB koje drže oko 1,4 milijarde eura Agrokorovih dugova. Agencija Moody’s u Agrokorov dug uključuje i PIK-obveznice koje je izdao Adria Group, a razlog tome bio je kreditni aranžman refinanciranja dugova s ruskim bankama Sberbanka i VTB vrijedan 925 milijuna eura. Moody’s objavljuje detaljniju ocjenu zašto je početkom godine smanjio rejting Agrokoru. Pojasnio je da zahvaljujući refinanciranju koje je obavljeno krajem 2016. godine koncern nema značajnije otplate obveznica ili bankovnih kredita sve do 2018. i poručuju da je otkazivanje sindiciranog zajma u siječnju s kreditnog aspekta negativno, jer Agrokor ostaje ovisan o ruskim bankama. Krajem ožujka Moody’s drugi put od početka godine smanjuje kreditni rejting Agrokora s B3 na Caa1, a vjerojatnost bankrota na Caa1-PD s B3-PD, uz obrazloženje da kompanija ima ograničena sredstva za dodatne izvore likvidnosti zbog ograničenog pristupa kreditnim tržištima i oslanjanja na ograničeni broj banaka.

Kreditnim aranžmanom refinanciranja dugova s ruskim bankama  dogovoreno je prijevremeno dospijeće tog duga ako PIK-obveznice ne budu refinancirane najkasnije 90 dana prije dospijeća 21.05.2018. godine. Krajem ožujka rizici za Agrokor su porasli jer su se računi Agrokora, Leda, Belja, Jamnice, Tiska i PIK Vrbovca našli u blokadi, nakon što su neki od dobavljača pokrenuli prisilne postupke naplate svojih potraživanja. Dobavljači počinju ovrhe po zadužnicama i obustavljaju isporuku roba u maloprodajni lanac Konzum, osim kruha i mlijeka.  Konzum d.d. 31.03.2017. godine predaje zahtjev za stečaj Trgovačkom sudu u Zagrebu. Paralelno s pokušajima većinskog vlasnika Agrokor grupe da postigne dogovor s kreditorima i dobavljačima, Vlada RH priprema zakonodavni okvir za spašavanje Agrokora po hitnom postupku.

Premijer Plenković 5.04.2017. poručuje da Lex Agrokor nije zakon za Ivicu Todorića, već zakon kojim država i Vlada štite interese financijskog sustava, gospodarstva, radnika i zaposlenika Agrokora, OPG-a, dobavljača i svih dionika koji su trenutno uključeni u procese povezane s koncernom Agrokor. Thomas Wagner  jedan od suosnivača Knightheada nalazi se u Zagrebu, u vremenu kada se Ivica Todorić sastaje s pojedinim članovima Vlade.

Većinski vlasnik matice Agrokora d.d. je Adria Group Holding B. V. sa sjedištem u Nizozemskoj (95,5%), kojem je krajnji vlasnik Ivica Todorić, EBRD (2,1%), Agrokor d.d. i Zagrebačka banka d.d. (0,8%) i Ivica Todorić (0,8%).

Krajnje matično društvo je Agrokor projekti d.o.o. sa sjedištem u Hrvatskoj čiji je vlasnik Ivica Todorić. Trgovački sud u Zagrebu je na osnovi potpisa vlasnika Agrokora d.d. Ivice Todorića i prijedloga Agrokora d.d. od 7. travnja 2017. godine otvorio 10.04.2017. godine postupak izvanredne uprave nad Agrokorom d.d. i njegovim povezanim i ovisnim društvima sukladno Zakonu o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH, poznatijem kao Lex Agrokor. Pisci Lex Agrokora sve su radili planski i sa preciznom namjerom, te su odredbe zakona koje su u prvom nacrtu pratile talijanski zakon o Parmalatu kasnije intervencijom Ante Ramljaka bitno izmjenjene, iz razloga da se osigura pravni okvir za realizaciju pljačke u Agrokoru i kako bi se Knightheadu otvorio prostor za otkup obveznica na kojima se kasnije kroz Roll-up pribavlja ogromna financijska korist.

Lex Agrokor se mijenja tako da osigura skrivenu, manipulativnu opciju otplate starih tražbina vlasnicima obveznica, čime se potpuno izigrava čitav proces, na način da Knighthead fond može: najprije zaključiti ugovor kojim svoju staru tražbinu pretvara u novu i  da iskoriste taj položaj da se tražbina otkupi kao takva. Već u pisanju Lex Agrokora se zna, da će netko dati zajam sa prednosti namirenja i da će se njegova stara potraživanja otkupiti. Samog izvanrednog povjerenika bira Vlada RH, a istog imenuje Trgovački sud mimo uvjeta da to bude osoba iz redova stečajnih upravitelja, zatim se imenuju njegovi glavni savjetnici Alix Partners, koji su izabrani bez javnog natječaja nakon što su se na poseban poziva Vlade RH javile i još slijedeće tvrtke – McKinsey, BCG, EY, KPMG i Roland Berger.

Zadaća izvanrednog povjerenika bila je normalizacija poslovanja koncerna na način da se zamrznu sve obveze koncerna i da o naplati tražbina nastalih do 10.04.2017. godine odluče vjerovnici u vjerovničkom vijeću. Ante Ramljak, je međutim diskrecijski kako su pokazale naknadne objave poslovne korespondencije, pretvarao stari dug dobavljača u granični, čime su određeni dobavljači spašavali svoja potraživanja od otpisa (Atlantic grupi omogućeno da izbjegne otpis 50 milijuna kuna). Sva nova potraživanja nastala nakon 10.04.2017.  godine trebala su se plaćati iz redovitog poslovanja kao i troškovi izvanredne uprave i njihovih savjetnika.

Moody’s 11.04.2017. treći put smanjuje kreditni rejting Agrokora za jedan stupanj, sa Caa1 na Caa2, te podiže vjerojatnost njegova stečaja sa Caa1-PD na CA-PD.

Hitnosti postupka radi, imenovano je privremeno vjerovničko vijeće u sastavu od 5 članova, koje je trebalo pomoći Anti Ramljaku  u donošenju važnih odluka do trenutka imenovanja stalnog vjerovničkog vijeća sukladno ZPIU. Predstavnike 5 od mogućih 9 članova PVV izabrao je Ante Ramljak 13.04.2017. godine i to su: Sberbank (osigurane tražbine), Knighthead Capital Management LLC (neosigurane tražbine pogodne za javno trgovanje – obveznice), Zagrebačka banka d.d. (neosigurane tražbine vjerovnika koji su sudjelovali u roll-up kreditu), Kraš (neosigurane tražbine vjerovnika koji nisu sudjelovali u roll-up kreditu), Stočarstvo Raić za uzgoj goveda (neosigurane tražbine malih dobavljača). Ante Ramljak i izvanredna uprava biraju vjerovnike koji će provoditi njihove odluke, na njihovu korist i korist skupine određenih vjerovnika. Privremeno vijeće daje suglasnost koja je rezervirana za stalno vijeće.

Odmah po dolasku izvanrednog povjerenika u Agrokor, zbog sumnje u financijske izvještaje, Ante Ramljak angažira 27.04.2017. godine revizorsku kuću PricewaterhouseCoopers d.o.o., koja po završetku revizije utvrđuje milijarde kuna knjigovodstvenih nepravilnosti, kao i gubitak iznad visine temeljnog kapitala u iznosu od 14,5 milijardi kuna u 2016. godini. Ante Ramljak dana 09.11.2017. godine plasira brojku od 58 milijardi kuna priznatih i nepriznatih tražbina u Agrokoru, pri čemu skromno navodi da spomenuta brojka uključuje i interne kompanijske dugove, za koje nije rečeno da su po svim sastavnicama Agrokora pod izvanrednom upravom bili 14,3 milijarde kuna i da je riječ o internom dugu. Ukupne obveze Agrokora u konsolidiranim financijskim izvještajima sa 31.12.2015. iznose 54.996.880.000 kuna prema originalnim (i prepravljenim) konsolidiranim financijskim izvještajima, te 56.286.888.000 kuna prema (prepravljenim) konsolidiranim financijskim izvještajima sa 31.12.2016.

Analiza prijavljenih tražbina podnesenih Trgovačkom sudu u Zagrebu 15.01.2018. godine otkriva drugačije brojke. Podaci dobiveni analizom prijavljenih tražbina, uključivo i osporenih tražbina od strane izvanredne uprave, pokazuje da je dug hrvatskih sastavnica Agrokor grupe bio znatno manji. Priznate tražbine prijavilo je ukupno 8.434 vjerovnika i to 7.967 vanjskih dobavljača i 467 povezanih društava. Toj brojci treba pridružiti još i vjerovnike po osporavanim tražbinama, 1.043 nepovezanih poduzeća i 7 povezanih poduzeća regije. Važno je istaknuti da su neki vjerovnici uračunati i nekoliko puta jer su tražbine zbrajane prema pojedinim poduzećima, a ne prema identifikacijskoj oznaci vjerovnika. Neto dug prema povezanim i ovisnim društvima iznosio je 14,3 milijarde kuna, što znači da je sa svim priznatim i osporenim tražbinama, dug prema vjerovnicima evidentiran pri Trgovačkom sudu u Zagrebu iznosi 40.045.086.921 kuna.

Trgovački sud u cijelom postupku ponio se izrazito neprofesionalno, s odsutnošću integriteta, pravde i poštenja, potvrdom Nagodbe i odbacivanjem 87 žalbi vjerovnika. Takve presude možemo nazvati sramotnim, kao i odluku Ustavnog suda da je Lex Agrokor u suglasju s Ustavom RH, iako isti ima cijeli niz protuustavnih odredbi. Državno odvjetništvo je par dana prije izglasavanja nagodbe odbacilo kaznenu prijavu protiv Borg skupine, pod obrazloženjem da angažman borgovaca nije mogao unaprijed biti dogovoren, jer isti nisu mogli znati hoće li nakon donošenja Lex Agrokora isti i biti angažirani. Uskok se pravda da s relevantnog kaznenopravnog gledišta nije uspostavljen neprekinut uzročno – posljedični niz. Da je Agrokor ili bilo koje društvo unutar Agrokora aktiviralo postupak stečaja ili predstečaja, snagom Lex Agrokora isti bi prešao u postupak izvanredne Uprave, odmah kada sud utvrdi da je trgovačko društvo od sistemskog značaja.

RASPODJELA VLASNIŠTVA U NOVOM AGROKORU : Strano vlasništvo: 1. Ruske banke Sberbank i VTB 46,81%, ostale strane banke 5,32% Kniglthead – obvezničari 26,08%, strani fondovi 1,07%, ostali 0,27% – UKUPNO  STRANO VLASNIŠTVO 79,56%.

Domaće vlasništvo: Domaće banke 10,72%, Faktoring društva 0,78%, veliki dobavljači 3,64%, Adris 1,44%, Ministarstva 0,32%, Zagrebački holding 0,04%, ostali 3,50% – UKUPNO DOMAĆE VLASNIŠTVO 20,44%.

U nagodbi je korištena konverzija nepodmirenog duga Agrokor grupe u vlasnički ulog i to za samo nekolicinu vjerovnika. Ukupno 32 vjerovnika posjeduju 96,23% vlasničkog udjela u novom Agrokoru, pri čemu  9 vjerovnika ima 79,29% vlasničkog udjela, a 23 domaća vjerovnika 16,94% vlasničkog udjela. Pritom se OBVEZNIČARI tretiraju kao jedan vjerovnik, jer je struktura vlasništva nad obveznicama nepoznata. Rezultat konverzije duga je 95,22% udjela u vlasništvu u vlasnički ulog. Matica Agrokor d.d. u trenutku aktivacije Lex Agrokor nije imala dospjelog duga, već je dospijeće obveza po kreditima i obveznicama i samim tim prekid kontinuiteta poslovanja cijele Agrokor grupe omogućeno čl. 29. st. 4. Lex Agrokora koji glasi „nedospjele tražbine dospijevaju otvaranjem postupka izvanredne uprave“.???

Raspodjelom vlasničkog uloga na ovaj način omogućena je u biti koncentracija vlasništva na ruske banke, Knighthead fond i strane fondove (73,96%). Upravo su predstavnici ovih vjerovnika činili većinu glasova u PVV koje je zajedno s izvanrednom upravom usvajalo tekst nagodbe koji su prijavili tražbine prema nekoj od sastavnica Agrokor grupe. Nezakoniti koncept nagodbe poslužio je da se sva društva proglase bezvrijednim (zbog aktiviranih jamstava), a preko toga i prvoklasni kolaterali nad dionicama, zalozima. Tako su bolje prošli vjerovnici s većim brojem nekvalitetnih jamstava, od onih koji imaju manji broj kvalitetnih jamstava.

Većina društava Agrokor grupe odlazi u stečaj  s okončanjem postupka izvanredne uprave, a njihovo poslovanje, imovinu i obveze (ne u potpunosti) preuzimaju nova Aisle društva koja su osnovana u Sudskom registru prije glasanja vjerovnika o nagodbi. Nagodba od 19.06.2018. između dužnika i vjerovnika predviđa da će novoosnovana Grupa snositi održiv iznos duga, dok će ostatak duga koji se ne može podmiriti ostati u postojećoj Grupi, koja će nakon nagodbe prestati postojati. Prema Nagodbi nikakve se obveze Agrokora d.d. i ostalih neodrživih društava nastale prije otvaranja postupka izvanredne uprave neće prenijeti na Fortenova grupu d.d. i društava unutar grupe. Obveze proizašle iz redovnog poslovanja nakon otvaranja postupka izvanredne uprave koje su nastale do dana prijenosa, a navedene su kao obveze u početnim financijskim izvještajima društva Fortenova grupa d.d.  i povezanih društava, prenesene su na društvo Fortenova grupa d.d. i njena ovisna društva. Od ukupno 159 kompanija koje su djelovale u sastavu Agrokor grupe u RH je kroz implementaciju nagodbe prošlo 77 kompanija pod izvanrednom upravom. Od toga se 45 insolventnih kompanija zrcalilo i nove „plus“ kompanije su započele s radom u Fortenova grupi, dok je istodobno u starim, neodrživim društvima započeo proces pripajanja Agrokoru d.d..

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Izvanredna uprava koja je preuzela poslovanje Agrokor grupe,  potpisuje 08.06.2017. godine  ugovor o roll-up kreditu, koji je odobren na 15 mjeseci u iznosu od 1.060.000.000 eura za pokriće dugova Agrokora, od kojih su 530 milijuna eura nova sredstva, a 530 milijuna eura treba poslužiti za isplatu prije danih zajmova i kupljenih obveznica samih kreditora u odnosu 1:1 njihove nominalne vrijednosti. Ključni su kreditori investicijski fond Knighthead Capital Management, koji je sudjelovao u roll-up financiranju s 200 milijuna eura ili 20,83%, VTB banka sa 181,49 milijuna eura ili 18,91%, Zagrebačka banka 180 milijuna eura ili 18,75%, Monarch sa 110,8 milijuna eura ili 11,54%, Erste banka sa 39,9 milijuna eura ili 4,15%, VR Capital sa 38,2 milijuna eura ili 3,98%, York Capital sa 27,4 milijuna eura ili 2,85%, fondovi CQS i BIWA sa 21,2 milijuna eura ili 2,21%.

Roll- up je pojednostavljeno rečeno re-klasifikacija starih tražbina kao novih, te njihovo prebacivanje (roll) u viši stupanj naplativosti (up). Takav aranžman, poznat u SAD je dozvoljen samo uz jasnu odluku nadležnog suda u Americi, nakon ročišta na kojem se utvrđuje opravdanost i nužnost ovakvog aranžmana. Razlog zašto je sudska zaštita ovako striktna u ovim aranžmanima je izuzetno nepovoljan efekat koji roll-up aranžman mogu imati na međusobni odnos vjerovnika i na likvidnost, te zaduženost dužnika. Sporno je to što je uz kredit koji je uzet kao prioritetni, dodan i roll-up aranžman u okviru cijelog ugovora s Knightheadom. Tako je nametnuto Agrokoru da se 50% ukupnog iznosa iz ugovora tretira kao roll-up, pojednostavljeno dogovoreno je da Agrokor preuzme obvezu od 100%, a da Knighthead da 50% novca, dok drugih 50% predstavlja stare tražbine koje sad imaju tretman novih roll-up. Ovaj aranžman znači da se obveznice koje je Knighthead kupio (to je osnova potraživanja prema Agrokoru) tretiraju kao nova tražbina u punom iznosu i da se kao takve otkupe, odnosno izravnaju s novim dugom  u punoj vrijednosti, bez obzira što na tržištu u tom trenutku vrijede 10-30% nominalne vrijednosti (zbog uvođenja Lex Agrokora kao insolvencijskog postupka).

Kamatna stopa po roll-up kreditu u iznosu 1,06 milijardi eura u prvoj godini se obračunava kao Euribor +4% godišnje plativo u  naravi (eng. payment in kind – PIK) ili 3,8% plativo u gotovini godišnje po izboru svakog pojedinog vjerovnika. Zatezna kamata iznosi Euribor +10% godišnje, plativo u gotovini za proteklo razdoblje. Dana 10.07.2018.  zajmodavci kredita usuglašavaju sve uvjete produljenja Ugovora o najstarijem kreditu do 10.09.2019. godine. Dogovorena kamatna stopa je Euribor +8% (6% predstavlja gotovinsku maržu, a 2% predstavlja PIK maržu, dok je EURIBOR definiran kao nula ukoliko mu je vrijednost negativna) primjenjivo do 10.01.2019. godine. Nakon toga datuma kamatna stopa je definirana kao Euribor +10% (2% predstavlja povećanje PIK marže – na ukupno 4% uz nepromijenjenu gotovinsku maržu od 6%) te se primjenjuje do 11.02.2019. godine. Nakon toga datuma marža PIK-a se povećava za 0,5% u svakom slijedećem mjesecu, dok gotovinska marža ostaje na razini od 6%. Nepodmireni iznos roll-up kredita na dan 31.12.2017. godine iznosi 7.213.104.000 kuna, te na dan 31.12.2018. godine iznosi 7.120.877.000 kuna.

Redoslijed u naplati procijenjene distributivne vrijednosti imovine Agrokor grupe imaju: 1. roll-up (1,06 milijardi eura), 2. troškovi postupka izvanredne uprave, 3. tražbine osigurane razlučnim pravom (262 milijuna eura), 4. tražbine osigurane jamstvima bez razlučnog prava (1,16 milijardi eura), 5. izravne tražbine bez razlučnog prava (284 milijuna eura), 6. neosigurane tražbine (oko 2,51 milijardu eura ne računajući tražbine unutar grupe), 7. preostala vrijednost – vlasnički kapitalu održivim društvima (154,6 milijuna eura). Samo iz raspodjele distributivne vrijednosti imovine vidi se da je roll-up značajno poremetio isplatni red vjerovnika i da velik broj društava grupe odlazi u stečaj upravo zbog roll-up kredita. Važno je istaknuti da od uzetog roll-up kredita samo 1,36 milijardi kuna plaćeno u korist starog duga, dok se sva ostala plaćanja odnose na podmirivanje obveza iz tekućeg poslovanja.

Roll-up tretman osigurao je samo Knightheadu zaradu od najmanje 300% jer navedeni lešinarski fond nije stekao obveznice u primarnoj emisiji istih, već obveznice kupuje na tržištu za 10-30 centi za euro, dakle sa popustom od 80-90%,  a Ante Ramljak iste otkupljuje za 100% vrijednosti.

Zahvaljujući premijeru Vlade RH Andreju Plenković i Anti Ramljaku, a ne tržištu kroz model roll-up kredita Knighthead fond realizira ekstra zaradu, dok su drugi vjerovnici pretrpjeli značajne gubitke. Knighthead fond kupuje obveznice Agrokora za cca 60 milijuna eura i to najveći dio obveznica tek nakon 30.03.2017. godine poslije sastanka s Ramljakom, zatim nakon ulaska u PVV i pred samo zaključenje roll-up kredita, tako da navedeni fond konsolidira 50% plus vlasnika obveznica.

Ramljak po ugovaranju roll-up kredita otkupljuje od Knighthead fonda obveznice Agrokora po nominalnoj cijeni za 300 milijuna eura i na taj način Knighthead fondu omogućuje ekstra zarada od 240 milijuna eura. Vlasnici obveznica usto su dobili i osiguranje da će novi kredit koji su dali Agrokoru biti vraćen, s obzirom da je dobio status prioritetnog potraživanja. Za navedeni roll-up kredit od 1,06 milijardi eura  Agrokor plaća enormne kamate koje do rujna 2019. godine iznose 180 milijuna eura, te samo sa naslova prodaje obveznica i enormnih kamata lešinarski fond uz pomoć Ante Ramljaka i BORGOVACA, izvlači iz Agrokora 420 milijuna eura ili 3.129.000.000 kuna.

Navedeni revolving (roll-up) kredit u prekomjernom iznosu poslužio je za remećenje prava izvornih vjerovnika u procesu izvanredne uprave. Navedeni kredit ima status super-prioritetnog zajma od kojeg je 530 milijuna eura bilo namijenjeno za novu financijsku injekciju koncernu, dok je 530 milijuna eura bilo namijenjeno za otplatu starog duga financijskim vjerovnicima koji su sudjelovali u roll-up aranžmanu. Temeljem financijskih pokazatelja, stanja gotovog novca na računu Agrokora u iznosu 321 milijun kuna, urgentnog kredita domaćih banaka u iznosu 80 milijuna eura,  maksimalni iznos kredita potreban za osiguranje likvidnosti Agrokora iznosi cca 300 milijuna eura.

Ugovor o najstarijem kreditu od 1,06 milijardi eura potpisanog 08.06.2017. godine između Agrokora, zajmodavaca i agenta kredita, sadrži niz odredbi koje tim kreditorima daju pune ovlasti u upravljanju procesima Lex Agrokor. U zemljišnim knjigama je stavljena zabilježba u korist Madison Pacific Trust Limiteda iz Hong Konga, koji je u Ugovoru o kreditu definiran kao agent nadležan za provedbu ugovora, te je istim određeno da će se sva imovina koja se tijekom kreditnog razdoblja „oslobodi“  odmah biti stavljena u zalog ovog kredita. Ugovor je  sastavljen u odvjetničkom društvu Hogan Lovells i to u njihovoj londonskoj podružnici. Ugovor o najstarijem kreditu de facto jednom važnom dijelu stavlja „izvan snage“  Lex Agrokor i kreditorima daje svu ovlast u donošenju i provođenju nagodbe vjerovnika i restrukturiranju Agrokora. Javnosti je cijeli kreditni posao predstavljen kao iznimno povoljan i spasonosan.

Nitko nije znao detalje, u narednim mjesecima u tajnosti je uslijedilo nekoliko ključnih izmjena i dodataka osnovnom Ugovoru. Zbog netransparentnosti ponuda za financiranje i pogodovanje u otkrivanju povlaštenih informacija sudionicima roll-up kredita od strane autora Lex Agrokor i savjetnika,  kada je tekst Ugovora napokon objavljen u medijima u listopadu 2017. godine izbija afera koja je, uz onu o savjetničkim naknadama, natjerala Antu Ramljaka na ostavku. Premijer Andrej Plenković objavljuje u svibnju 2018. godine da je potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić podnijela ostavku koju je on prihvatio, a vezano za mailove autora Lex Agrokora i Martine Dalić. Članovi grupe Borg prilagođavali su Lex Agrokor, Knighthead fondu s čijim su se predstavnicima tajno sastajali vezano za roll-up kredit, imenovanje PVV, angažiranje savjetnika.

Guverner HNB Boris Vujčić, godinama je u prijateljskom odnosu s bivšom ministricom Martinom Dalić, a isti se u više navrata sastajao s predstavnicima Knighthead fonda, u periodu u kojem Vlada u „tajnosti“ priprema Lex Agrokor, dok lešinarski fond u netransparentnim okolnostima kupuje obveznice koncerna Agrokor uz ogroman diskont. U trenutku kad se događa kriza u Agrokoru, taj isti guverner nadzire financijski sustav koji ima depozite u iznosu 200 milijardi kuna, upravlja deviznim pričuvama od 14 milijardi dolara, imovina mirovinskih fondova u RH je 90 milijardi kuna, a taj isti guverner obavlja razgovore s predstavnicima jednog špekulativnog fonda, umjesto da je država dopustila koncernu Agrokor nekakav interventni rok u kojem su trebali vratiti kredit i stabilizirati poslovanje. Guverner HNB u tim trenucima trebao je razgovarati s Ivicom Todorić i hrvatskim bankama, te iznaći način da banke slože ponudu za Agrokor.

Jasno je da vrlo bitnu ulogu u kriminalnom preuzimanju Agrokora imaju premjer i šef vladajuće stranke HDZ-a Andrej Plenković, bivša ministrica Martina Dalić, guverner HNB-a Boris Vujčić, ministar financija Zdravko Marić, ministar policije Davor Božinović.

Krajem prosinca 2017. godine vrijednost Agrokorovih dionica na Zagrebačkoj burzi iznosi manje od 10% vrijednosti u odnosu na razdoblje iz ožujka 2017. godine. Osam dionica kompanija bivšeg Agrokora u to vrijeme doživljava rekordan pad vrijednosti dionica: Jamnica d.d. 97,61%, Belje d.d. 89,94%, Ledo d.d. 97,27%, Zvijezda d.d. 99,10%, Vupik d.d. 89,44%, PIK Vinkovci 95,55%, Tisak d.d. 87,59% i Žitnjak d.d. 72%. Kompanijama koje su perjanice u Agrokoru u segmentu hrane Ledo d.d. i Jamnica d.d., vrijednost dionice Leda početkom ožujka 2017. godine vrijedi gotovo 9.500 kuna, a nakon primjene Lex Agrokora, krajem prosinca 2017. godine dionica Leda vrijedi 260 kuna (početkom ožujka kompanija prema cijeni dionice vrijedi 2,9 milijardi kuna, odnosno krajem prosinca 2017. godine vrijednost iste iznosi 79 milijuna kuna. Dionica Jamnice početkom ožujka 2017. godine vrijedi 163.000 kuna, te krajem prosinca iste godine vrijednost dionice je 3.990 kuna, odnosno cijeli paket dionica Jamnice početkom ožujka 2017. godine vrijedi 3,62 milijarde kuna, a krajem prosinca iste godine ukupna vrijednost dionica Jamnice vrijedi 86 milijuna kuna. Početkom ožujka 2017. godine Ledo i Jamnica zajedno vrijede 6,52 milijarde kuna, a da bi krajem prosinca njihova ukupna vrijednost iznosila 165 milijuna kuna. U svega 9 mjeseci tijekom 2017. godine dionice tih dviju tvrtki izgubile su zajedno na vrijednosti dionica 6,35 milijardi kuna. Najveći gubitnik je njihov najveći vlasnik Ivica Todorić, dioničari i mirovinski fondovi. Hanfa dana 01.03.2018. godine privremeno obustavlja trgovanje dionicama navedenih 8 kompanija koncerna Agrokor.

Prema izračunima Udruge malih dioničara Agrokora, samo u 2017. godini zbog pada vrijednosti dionica navedenih 8 kompanija dioničari su izgubili oko 3 milijarde kuna. Prema raspoloživim podacima Hanfa priznaje da je zbog investiranja u dionice koncerna Agrokor neto vrijednost imovine Obveznih fondova smanjena za 801  milijun kuna, odnosno 0,81% do rujna 2018. godine.

Opisujem, kako se Lex Agrokor odrazio na rezultat poslovanja jedne kompanije iz koncerna Agrokora, kompanije Belje d.d.. Temeljni (upisani) kapital Belja d.d. na dan 31.12.2018. godine iznosi 1.828 milijardi kuna i podijeljen je na 45.715.487 dionica, svaka nominalnog iznosa 40,00 kuna. U financijskim izvještajima za 2017. godinu Belje d.d. iskazuje preneseni gubitak u iznosu 1.149 milijardi kuna (1.437 milijardi kuna ukupnih prihoda i ukupne rashode u iznosu 2.761 milijardi kuna). Belje d.d. u 2017. godini knjiži u pasivi na poziciji AOP 094 1.645 milijardi kuna rezerviranja za jamstva  (Izvanredna uprava Belju d.d.  raspoređuje iznos od 457 milijuna kuna kao obveza za jamstva po roll-up kreditu, dok je preostali iznos jamstava iskazan kao potencijalna obveza), te iskazuje ukupne obveze u iznosu od 1.711 milijardi kuna. U računu dobiti i gubitka za 2017. godinu Belje d.d. u poslovne rashode na poziciji AOP 152 knjiži 1.354 milijardi kuna rashoda drugih rezerviranja, koja značajno povećavaju ukupne rashode poslovanja, tako da Belje d.d. za poslovnu 2017. godinu ostvaruje gubitak u poslovanju u iznosu od 1.387 milijardi kuna (gubitak po dionici 30,35 kuna). Za usporedbu u bilanci na dan 31.12.2016. godine Belje na poziciji rezervacija AOP 082 iskazuje iznos 13,4 milijuna ukupnih rezervacija. Ukupni preneseni gubitak Belja u 2018. godini iznosi 2.547 milijardi kuna.

Belje d.d. za 2018. godinu u bilanci iskazuje ukupne obveze u iznosu 1.642 milijardi kuna i na poziciji bilance AOP 094 iznos 1.707 milijardi kuna rezerviranja za jamstva (priznat iznos obveza po jamstvima sukladno nagodbi),  te u računu dobiti i gubitka iskazuje ukupne prihode u iznosu 1.394 milijardi kuna i ukupne rashode u iznosu 1.435 milijardi kuna, odnosno gubitak u poslovanju u iznosu 41,7 milijuna  kuna (gubitak po dionici 0,91 kunu).

U financijskim izvještajima za 2017. godinu Belje d.d. iskazuje gubitak iznad visine kapitala u iznosu od 358 milijuna kuna, koji je povećan u 2018. godini i iznosi 411 milijuna kuna. Belje d.d. po roll-up kreditu od 08.06.2017. do 31.12.2018. godine koristi iznos od 157 milijuna kuna, a od toga iznosa  društvo vraća 94 milijuna kuna.

Članak 11. Zakona o porezu na dobit propisuje da se kao porezni rashodi priznaju (rezerviranja za troškove u jamstvenom roku, po započetim sudskim sporovima, rezerviranja za otpremnine, za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava, kod banaka za rizike od potencijalnih gubitaka prema propisima HNB, kod osiguravajućih društava prema zakonu koji uređuje osiguranje, za neiskorištene godišnje odmore). Iz odredbi Zakona proizlazi da  se dugoročna rezerviranja za troškove i rizike u momentu procjenjivanja knjiže kao trošak, a u momentu ukidanja rezerviranja kao prihod (koji povećava poreznu osnovicu kroz ostvarenu dobit). Kako to da Ministarstvo financija, ministar Marić ne vrši nadzor poslovanja društva koje iskazuje 2.589 milijardi kuna gubitka u poslovanju na dan 31.12.2018. godine.

Stanje Belja d.d. je samo jedan od primjera tvrtki u sustavu bivšeg Agrokora gdje je vidljivo djelovanje Vlade RH i premijera Andreja Plenković „na učinkovit, kvalitetan i uspješan način, kako bi spriječili veliku krizu, omogućili opstanak kompanije, ekonomsku budućnost, a sve jedino i isključivo u interesu hrvatske države, hrvatske ekonomije, očuvanja radnih mjesta i državnog proračuna“. Prilikom donošenja zakona „Lex Agrokor“ Vlada RH je tvrdila da se on ne donosi za jednog čovjeka i jedno poduzeća, nego da se radi o zakonu koji se može primijeniti i u drugim slučajevima od sistemskog značenja za RH. Ako je isti tako efikasan i učinkovit kako tvrdi premijer Andrej Plenković, zašto nije primijenjen na Uljanik i 3. maj gdje je RH bila izložena sa 5 milijardi kuna.

„Gubitak iznad visine kapitala“ koji Belje d.d. iskazuje sa 31.12.2018. godine u iznosu od 411 milijuna kuna, te ukupni gubitak poslovanja u iznosu 2.589 milijardi kuna, su rezultat „vjerodostojne i transparentne“ realizacije Nagodbe. „Gubitak iznad visine kapitala“ nedvojbeno pokazuje da je financijski položaj Belja d.d. izrazito loš, odnosno za društvo koje iskazuje gubitak iznad visine kapitala,  kaže se da je nesolventno, odnosno prezaduženo, te da svojom cjelokupnom imovinom ne može izvršiti svoje ukupne obveze, a jedan od čimbenika enormno iskazanog gubitka Belja d.d. je priznavanje obveze po jamstvima u iznosu 1.645 milijardi kuna u 2017. godini sukladno Nagodbi, bez obzira što su jamstva ograničena i većim dijelom predstavljaju potencijalnu obvezu.

Izvješće revizorske kuće PricewaterhouseCoopers d.o.o., kojim su utvrđene milijarde kuna nepravilnosti, te gubitak iznad visine temeljnog kapitala u iznosu od 14,5 milijardi kuna,  poslužilo je upravama Agrokorovih kompanija za priznavanje nerealnih obveza po jamstvima, koje su dovele do gubitaka iznad visine temeljnog kapitala svake pojedine kompanije u koncernu Agrokor, a time i posljedično do enormnog pada vrijednosti dionica svake kompanije, kao i enormnih gubitaka koje su ostvarili dioničari i fondovi.

Pregovori o refinanciranju roll-up kredita u iznosu od 1,06 milijardu eura, potrajali su malo duže, što svakako odgovara kreditorima, tako da početkom travnja 2019. godine kada s radom počinje Fortenova grupa koja preuzima poslovanje Agrokor grupe, osnovna kamata na roll-up kredit iznosi 11,5%, a koja do rujna kada kredit ističe raste na 13% a efektivno do 18%.

Fortenova grupa u rujnu 2019. godine refinancira roll-up kredit iz lipnja 2017. godine izdanjem četverogodišnje obveznice u iznosu 1,157 milijarde eura, uz kamatu od 7,3% plus EURIBOR, uz donju granicu od 1%, a refinanciranje predvodi američki investicijski fond HPS Investment Partners uz sudjelovanje VTB banke. Time Fortenova smanjuje kamatu koja je u rujnu 2019. godine na roll-up kredit iznosila 13% na 8,3%. Temeljem navedenog iz Agrokora je na nepotrebni roll-up kredit uz enormnu kamatu za 27 mjeseci lešinarski fond izvukao 180 milijuna eura. Novim kreditom jedan od vlasnika Fortenove kreditira tvrtku u svojem vlasništvu, također uz enormnu kamatnu stopu.

Troškovi izvanredne uprave i savjetnika od travnja 2017. do veljače 2019. godine ukupno iznose: trošak plaća i nagrada (nagrada povjerenika, ugovori o djelu, otpremnine) iznose 149.069.235 kuna, (u navedenom iznosu zanimljiva je stavka ukupne nagrade povjerenika – Ramljak, Peruško, od 118.164.737 kuna), ukupni trošak savjetnika za navedeno razdoblje iznosi 811.705.859 kuna, revizorske i porezne usluge iznose 10.921.105 kuna, režijski troškovi 5.664.161 kuna, materijalni troškovi (troškovi prijevoza, tekuće održavanje i ostalo) iznose 33.211.385 kuna, troškovi osiguranja od menadžerske odgovornosti iznose 305.833.424 kuna, putni troškovi 1.234.045 kuna, ostali troškovi u iznosu 153.103.683 kuna, odnosno ukupni troškovi izvanredne uprave i savjetnika za 22 mjeseca iznose 1.481.989.191 kuna. Navedenim troškovima treba dodati iznos troškova prilagodbe za razdoblje 01.04.2017.-10.04.2017. godine u iznosu 27.865.276 kuna, tako da ukupni trošak izvanredne uprave i savjetnika iznosi 1.509.854.467 kuna.

Samo iskazani troškovi savjetnika u 22 mjeseca „rada“  iznose 811 milijuna kuna, a to daleko premašuje početnu procjenu bivšeg izvanrednog povjerenika Ante Ramljaka, koji je podsjetimo, najavljivao da će Agrokor ukupni savjetnički troškovi u procesu stajati od 58-69 milijuna eura. Pod ostalim troškovima u iznosu 153,1 milijuna kuna, nalazi se iznos ostalih troškova od 142.837.583 kuna koji nisu navedeni u troškovima pod osnovne savjetničke usluge, a odnose se na navedene savjetnike, tako da je ukupni trošak osnovnih i ostalih usluga savjetnika u iznosu 954.543.442 kuna (128,1 milijun eura).

Zbog Lex Agrokora na troškove izvanredne uprave i BORG savjetnika izvučeno je  iz Agrokora za 22 mjeseca 202,6 milijuna eura, (samo na tri stavke kupnja obveznica, kamate na roll-up i troškove izvanredne uprave izvučeno je iz Agrokora 622,6 milijuna eura). Iznos troškova savjetnika daleko je veći budući da Fortenova plaća nove konzultante koje angažira od svibnja 2019. godine a to su: za završnu fazu procesa restruktuiranja McKinsey, PJT&FTI za financije i AKIN Gump pravni savjetnici. Ivica Todorić navodi da je lešinarski Knighthead fond poslao dodatnih faktura po raznim osnovama i to za plaćanje raznih troškova 150.000.000 eura i plaćanje ostalih troškova 140.000.000 eura.

Ne samo da je pisanje zakona odrađeno krajnje netransparentno, ne samo da su akteri priče bili u sukobu interesa, ne samo da su osmislili kriminalno preuzimanje koncerna Agrokora i njegovih poslova, kao urotnici sve su to skrivali od javnosti – nego je navedena kriminalna organizacija izvukla iz Agrokora najmanje 912,6 milijuna eura ili 6.798.870.000 kuna (za to je poslužio roll-up kredit od 1,06 milijardi eura), kojeg zatvaraju novim kreditom u iznosu od 1.157.000.000 eura uz 8,3% kamata.

Fortenova kod novog kredita u iznosu od 1,157 milijardi kuna plaća kamatu 7 puta veću od one po kojoj se zadužuje RH. Vlada RH i skupina Borg grubo interveniraju u privatnu kompaniju u kojoj je RH bila neznatno izložena a sve s ciljem preotimanja privatne kompanije. Model prioriteta značajno favorizira ulazak stranih banaka i obvezničara u vlasništvo Agrokor grupe, dok su najveći ceh platili domaći dobavljači koji su uz kreditore financirali razvoj i ekspanziju Agrokor grupe. Lex Agrokor koji je najavljivan za spas hrvatskog gospodarstva i radnih mjesta, pokazao se kao efikasno sredstvo za bogaćenje odabranih, lešinarskih fondova, političke elite i BORGOVACA, te sve ovo dobiva potpuno jasnu dimenziju kriminala i korupcije hrvatske političke elite i njihovih prijatelja. Otimačina Agrokora provedena je planski, s točno utvrđenim kalendarom. Postavlja se pitanje zašto Andrej Plenković i Martina Dalić nisu osnovali službenu i institucionalnu radnu skupinu u kojoj bi bili navedeni svi članovi Borg skupine. Odgovor je jasan, jer da su isti navedeni kao službeni autori Lex Agrokora, poslije ne bi mogli biti angažirani kao savjetnici izvanredne uprave i udruženo izvući iz Agrokora milijarde.

Vlada RH je ovakvom Nagodbom prepustila Agrokor ruskim bankama i američkim lešinarskim fondovima, da se cijeli hrvatski kapital izbriše, da domaći vjerovnici imaju ogromne otpise potraživanja.  Zahvaljujući nagodbi nekolicina vjerovnika preuzela je vlasničku kontrolu nad kompletnom grupom, ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji.

Fortenova sa 31.12.2019. godine u svojim financijskim izvještajima iskazuje kapitalne rezerve od 2.261.221.000 milijardi kuna, ta stavka u prethodnim Agrokorovim bilancama uopće nije postojala. U financijskom izvješću za 2019. godinu Bilješka 26. na stranici 79. odnosi se na pozajmice (eng. borrowings), točnije na zajam s kojim sudjeluje u podjeli dobiti eng. profit participating loan  koji je Fortenovi dao vlasnik, odnosno nizozemski holding Fortenova Group Holdco B.V. Konačni vlasnici preko nizozemskog holdinga iz svog džepa, ulažu u Fortenovu 2,2 milijarde kuna kapitalne supstance kako bi ona imala odakle plaćati kamatu za svoje kreditno zaduženje. Kako možemo sa sigurnošću pretpostaviti barem je jedna ruska banka i vlasnik i kreditor, to ispada da ona sama sebi plaća kamatu, odnosno sama sebi nagriza vlastitu supstancu u Fortenovi. Kad se sagledaju poslovni rezultati i zaduženost, neto gubitak Fortenove u 2018. godini  iznosi 1,48 milijardi kuna i  1,49 milijardi kuna u 2019. godini.

Nakon „restrukturiranja“ i svih grandioznih planova, čini se da je Fortenova u jednako lošem stanju kao što je bio i Agrokor. Raste dug, padaju prihodi, topi se kapital, to je ukratko financijski rezultat bivšeg Agrokora otkako se zove Fortenova i ima nove vlasnike ruske banke i američke fondove. Danas je posve jasno da Fortenova iz redovnog poslovanja ne može vraćati glavnicu i kamate koje samo za novi kredit u iznosu 1.157 milijardi eura iznose 8,3% te su i više nego lihvarske. Dioničari Fortenova grupe su s gotovo 98 postotnom većinom onih koji su glasali, prihvatili prijedlog Fortenova grupe da se postojeća obveznica refinancira u iznosu od 1,1 do 1,2 milijarde eura sa sadašnjim većinskim kreditorom grupe, investicijskom tvrtkom HPS Investment Partners.

Menadžment Fortenova grupe naposljetku je odlučio ući u novi kratkoročni financijski aranžman za razdoblje do 29. studenog 2024. s HPS-om, postojećim vodećim nesankcioniranim kreditorom, što su imatelji depozitarnih potvrda danas podržali velikom većinom glasova.

Uvjeti novog financiranja cjelokupnog sadašnjeg iznosa duga po obveznici koje je ponudio HPS u pogledu marže ostat će isti kao i kod sadašnje obveznice.

Dodatni uvjeti nove obveznice, prvenstveno kao posljedica sudjelovanja sankcioniranih osoba u kapitalnoj strukturi Grupe, a zbog čega su opcije financiranja ograničene, obuhvaćaju i diskont (tzv. Original Issue Discount) u visini 6,75 posto iznosa na koji će biti izdana obveznica. Inače, taj postotak koji se spominje znači dodatnih oko 70 milijuna eura troška za refinanciranje, što pak znači da se ukupna kamata na zaduženje približava 18%.  Po navedenom kreditu samo za enormno lihvarske kamate i jednokratni iznos troška Fortenova je izgubila jedan LEDO (cca 600 mil. eura)?

Miodrag Borojević je bio član uprave O’KEY Grupe, jednog od vodećih trgovaca hranom u Rusiji te član Upravnog odbora Fortenova grupe, a mediji navode da ima dobre veze u Sberbanku i da je sudjelovao pregovorima o prodaji Sberbankova udjela u Fortenovi za 500 milijuna eura Saifu Alketbiju iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Alketbi je vlasnik tvrtke SBK koja u vlasništvu ima 43 posto dionica Fortenove, ali koja je pod sankcijama Europske unije.

Borojević smatra kako Fortenova ne može izdržati 18 posto kamate koju plaća na kredit, pogotovo ne sa biznisom kojim se bavi. “Trebali bi dilati kokain da imate maržu koja bi to mogla platiti, ali na retailu i agrobiznisu nemate takve marže koje bi vam omogućile da plaćate takva zaduženja”, kaže Borojević i dodaje da je menadžment doveo kompaniju u situaciju u kojoj nema izbora i da jedino što imaju je HPS te naglašava da je ta tvrtka u ovom slučaju nemilosrdna i štiti svoj interes.

Fortenova grupa započinje sa radom 01.04.2019. godine, u financijskim izvještajima sa 31.12. 2019. godine iskazuje ukupne obveze u iznosu 27.249.697.000 kuna, kada ukupne obveze umanjimo za novi kredit u iznosu 8.746.920.000 kuna kojim je refinanciran roll-up kredit, u procesu restruktuiranja vjerovnici su otpisali Agrokoru više od 21,5 milijardi kuna potraživanja, a Fortenova i dalje proizvodi gubitke.

Razlog da je Fortenova jedan od najvećih gubitaša, je u činjenici da cilj restruktuiranja nije bio poboljšanje efikasnosti pojedinih poslova i stabiliziranje poslovanja koncerna Agrokor, već promjena vlasničke strukture i pljačkanje Agrokora u svrhu osobnog bogaćenja navedene kriminalne organizacije. Fortenova u svom poslovanju nastavlja kreditno zaduživanje pod nepovoljnim lihvarskim uvjetima koji su gori u odnosu na uvjete zaduživanja u vrijeme Ivice Todorića.

Što se promijenilo osim imena, vlasničke strukture i punih džepova političke elite i BORGOVACA? Da bi vlasnici svojih 1,5 milijardi eura pozajmica Fortenovi,  koja je pretvorena u ulaganje, zaista i naplatili, rješenje je u prodaji dijelova Fortenove ili udjela u nizozemskom holdingu. Sve navedeno ukazuje na deformiranost hrvatske ekonomije, kao i na „snalaženje“ vladajućih političkih struktura. Novi ortaci ne vide svoje krivnje u katastrofalnim ekonomskim rezultatima i pokazateljima gospodarstva, razvidno je da se RH neminovno prelijeva u novu gospodarsku provaliju, koju neće rješavati ortačka Izvanredna uprava Fortenova grupe, nego interventna uprava ortačkog Zapada.

Prodaja bivših kompanija koncerna Agrokor započela je početkom 2021. godine, tako je Fortenova grupa završila proces prodaje Kompas Grupe koja je vodeća putnička agencija s prisutnošću u 15 zemalja, kompaniji Springwater Capital. TUI je preuzeo portfelj od 33% udjela Fortenova grupe u Hotelima Koločep, Živogošće i tvrtki Adria sense Zagreb. Fortenova grupa prodaje jedan od svojih najvrednijih brendova – LEDO za 615 milijuna eura britanskoj korporaciji Nomad Foods sa sjedištem na Britanskim Djevičanskim Otocima.

Osječku mljekaru od bavarskog Megglea preuzima Fortenovino Belje. Meggle Hrvatska d.o.o. koja posluje zadnje 4 godine s gubitkom, te završava 2019. godinu s iznosom gubitka od 12,55 milijuna kuna. Malo je ili nimalo poslovnih argumenata u prilog kupnji osječkog pogona, međutim svi su politički argumenti prisutni. Fortenova grupa prodaje profitabilan sladoledni biznis upravo zato da bi namaknula novac za otplatu dugova kreditorima, kupovanje gubitaša u mljekarskoj industriji poslovno je teško objašnjiv potez. Prvo plinarsko društvo, odnosno njihov koncern Energia naturalis otkupljuje 6,4% udjela malih dioničara Fortenova grupe. Sberbank  svoj udio od 39,2% povećava na 44%, tako da dvije ruske banke sada u najvećoj hrvatskoj kompaniji i jednoj od najvećih privatnih kompanija u jugoistočnoj Europi, imaju 51,5% vlasništva. Povećanje udjela Sberbanke u Fortenova grupi posljedica je odluke dioničara koji na skupštini imatelja depozitarnih potvrda, odnosno potvrda o vlasništvu, odlučuju od Sberbanke preuzeti 18,53% dionica koje banka ima u Merkatoru, a u zamjenu  Sberbank povećava svoj udio u Fortenova grupi, tako da je došlo do promjena koje su smanjile kompleksnost vlasništva, što je rezultiralo činjenicom da 2/3 vlasništva Fortenova grupe predstavljaju 3 dioničara.

• Nova hijerarhijska struktura Fortenova Group:
• Fortenova Group STAK Stichting – zaklada u kojoj vlasnici imaju svoje udjele i koja je jedini izdavatelj svih potvrda o depozitu tih dionica;  po svojoj pravnoj prirodi slična je instituciji i tvrtka je bez vlasnika, takozvana ‘tvrtka siroče’; zakladom upravlja profesionalno društvo za upravljanje zakladom, kompanija TMF Nizozemska
• Fortenova Group TopCo – u stopostotnom je vlasništvu Fortenova STAK-a, odnosno nositelja potvrde o depozitu dionica; najveći pojedinačni suvlasnik je Sberbank Rusij a(42,5 posto), a drugi po redu je grupa hrvatskih investitora predvođenih kompanijom Open Pass, čiji je vlasnik Pavao Vujnovac, a koji zajedno imaju oko 28 posto udjela
• Fortenova Group MidCo – u stopostotnom je vlasništvu tvrtke Fortenova TopCo
• Fortenova Group HoldCo – u stopostotnom je vlasništvu tvrtke Fortenova MidCo
• Fortenova Grupa (Hrvatska) – u stopostotnom je vlasništvu tvrtke Fortenova MidCo

Tvrtke TopCo, MidCo i HoldCo obavljaju djelatnost financijskih holding društava i njihova je uloga kontrolna. U sve tri direktori su TMF Nizozemska, Arend Doppenberg i Damir Spudić, koji je na tim pozicijama zamijenio Sergeja Volka, predstavnika VTB banke.

Spudić, inače član Uprave i direktor financija Vujnovčeve Energia naturalis grupe, i osobno je nositelj potvrde o depozitu dionica.

Piše: Mihael

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

hb.hteam.org
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️