Herceg Bosna je bila jedini mogući odgovor na prijetnju nestanka Hrvata

U TRENUCIMA POTPUNOG IZOSTANKA REAKCIJE INSTITUCIJA BIH NA ZLOČIN U RAVNOM, NUŽNO JE BILO ORGANIZIRANJE KROZ OPĆINE

Jesen 1991. godine, vrijeme u kojemu u susjednoj Republici Hrvatskoj traje brutalna srpska agresija od krajnjeg juga i Dubrovnika pa do istoka, odnosno Osijeka i Vukovara, otvarala je opasnost dugoročne ugroze hrvatskoga naroda i na brojnim područjima Bosne i Hercegovine, na koju je beogradski režim gledao kao ključnu odskočnu dasku za daljnje operacije prema Hrvatskoj u cilju njezina konačnog cijepanja i uništavanja demokratski izabrane vlasti u Zagrebu.

Za shvatiti razloge i uzroke ustroja Hrvatske zajednice Herceg Bosne, organizacije Hrvata unutar Bosne i Hercegovine namijenjene zaštiti od agresiji na prostore naseljene Hrvatima u BiH, nužno je analizirati povijesni kontekst koji obilježava želja za stvaranjem države u kojoj će Srbi voditi glavnu riječ, a s druge strane potpuna inertnost institucija iz Sarajeva na događaje koji su već u listopadu 1991. godine zahvatili BiH.

Na širem području Ravnog u istočnoj Hercegovini pripadnici JNA i srpskih postrojbi čine prvi zločin u Domovinskom ratu u BiH – ubijaju hrvatske civile, mahom starce, što je de facto bio početak agresije. Taj događaj bio je svojevrsni okidač koji je ubrzao aktivnosti demokratski izabranog hrvatskog političkog rukovodstva u Bosni i Hercegovini na organizaciji obrane kao preduvjeta biološkog opstanka, poštujući pritom suverenitet Bosne i Hercegovine, zemlje koja je ne tako davno počela proces usvajanja demokratskih tekovina nakon prvih slobodnih izbora održanih u studenome 1990. godine. Način organiziranja kroz općine, odnosno lokalne samouprave, u okviru jedne suverene države, prepoznat je i kroz Europsku povelje o lokalnoj samoupravi, koja kao koncept lokalne samouprave podrazumijeva pravo i osposobljenost tijela vlasti da, u granicama zakona, reguliraju i rukovode znatnim dijelom javnih poslovna na osnovi vlastite odgovornosti u interesu lokalnog stanovništva.

Članak 10. pak navodi kako tijela vlasti imaju pravo, u vršenju svojih dužnosti, surađivati i, u skladu sa zakonom, udruživati se s drugim lokalnim vlastima radi obavljanja poslova od zajedničkog interesa.