HB.hteam.org

Portal hrvata HB

Svetac dana “Blaženi Reginald Orleanski”

 

 

ponedjeljak, 12. veljače 2024.

Crkva se 12. veljače spominje Bl. Reginalda Orleanskog. Ne zna se sa sigurnošću njegovo mjesto rođenja, no ono je najvjerojatnije bilo u Orleanskoj biskupiji.

 

Rodio se 1180. Znamo sigurno da je bio profesor prava na Pariškom sveučilištu te dekan kolegijalne crkve Sv. Aignan. U pratnji svoga biskupa Manassea II. od Seignelya, 1218. pošao je u Rim. Konačan cilj putovanja bila je Sveta zemlja. U Rimu se upoznao s kard. Hugolinom, kasnijim papom Grgurom IX., a preko njega i sa Sv. Dominikom, osnivačem dominikanaca.

Evanđeosko siromaštvo, snažno naglašeno u novoosnovanom dominikanskom Redu, silno je djelovalo na pariškog profesora prava. On je vidio raskorak između svog prilično bogata života i preporuka siromaštva IV. lateranskog sabora, koji je bio održan samo tri godine prije.

Za vrijeme svog boravka u Rimu Reginald se teško razbolio i bio na rubu umora. U tom stanju posjetio ga je Sv. Dominik te ga pozvao da nasljeduje Kristovo siromaštvo i postane redovnik. Posredovanjem i zagovorom Presvete Djevice zadobio je zdravlje, te odlučio da će po povratku iz Svete zemlje vojevati za Krista u dominikanskom Redu.

U prosincu 1218. Sv. Dominik je poslao Reginalda kao svog vikara u Bolognu. U tom je gradu svojom rječitošću mnoge studente, pa i neke profesore, privukao u dominikanski Red. Dominik je imao veliko povjerenje u Reginalda pa ga je 1219. poslao u samostan Sv. Jakova u Parizu da pridigne tamošnju zajednicu. U Parizu se ponovilo ono što se zbilo u Bologni, Reginald je opet za svoj Red osvojio mnoge mlade. Bilo je to u veoma kratkom roku jer ga je 1. veljače 1220. već pohodila smrt.

Vijest o njegovoj smrti silno je pogodila Sv. Dominika, ali utješio se saznanjem da je Reginald umro sretan što je prihvatio evanđeosko siromaštvo.
Blaženi Reginald pokopan je na benediktinskom groblju u Parizu, zvanom Notre-Dames des Champs. Štovanje koje se proširilo već nakon njegove smrti, priznao je službeno papa Pio IX., 1875.

 

hb.hteam.org