U svim dosadašnjim pisanjima o odnosima Josipa Broza –Tita (1892.- 1980.) i M. Krleže (1893.-1981.), dakle nekadašnjeg predsjednika jugoslavenske države i partije (SKJ) i njegovog dugogodišnjeg partijskog poznanika, usprkos ozbiljnih političkih sukoba i razilaženja (sukob na ljevici, Krležino odbijanje odlaska u NOB, Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika) posebno je naglašavana ”bliskost i prisno prijateljstvo”.
Prezentacija činjenica na kojoj je građena navedena percepcija bit će uvod u nova, sasvim drugačija saznanja, a koja se – bez pretjerivanja- šokantno kriju u naslovu ovog uratka.
Krenimo redom. Na Titovu inicijativu Krleži je priznat partijski staž i za vrijeme trajanja NOB-e iako je odbio pristupiti partizanskom ratovanju. Tito mu je 1956. godine poklonio vreću kave, tada deficitarne robe. Godine 1961. zajedno su plovili ”Galebom” u tromjesečnu posjetu zemljama članicama Pokreta nesvrstanih. Tito je Krležu uvrstio u delegaciju koja je 1965. godine bila u dvotjednoj službenoj posjeti SSSR-u. Zajedno su igrali šah i gledali posebno odabrane filmove u okviru brojnih brijunskih susreta. Razmjena novogodišnjih čestitki bila je nezaobilazna. Krleža je dobio tri Titova najviša ordena-odlikovanja (1954., 1972., 1973.). U dva navrata Tito je posjetio Krležu u njegovoj vili na Gvozdu (1964., 1977.) . Prilikom zadnje posjete predložio je Krleži, da zbog obostranih zdravstvenih problema, (išijas, odnosno artritis koljena) zajedno provedu fizikalnu terapiju u predsjedničkoj vili u Igalu.
Kao što se vidi Krleža je od strane Tita bio obasut častima, slavom, pažnjom, a uzvratio mu je u više navrata.
Krleža je pak predlagao Tita za Nobelovu nagradu za mir 1973. godine.
Na proslavi 80 – godišnjice Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) održanoj dana 28.12.1947. godine, nazočan Tito je proglašen za počasnog člana. U tekstu obrazloženja M. Krleže, tada potpredsjednika Akademije Tita izražava ”kao čovjeka koji je sam na djelu pokazao kako se ”objašnjava narodna volja ”.
Krležine riječi na izvanrednoj skupština JAZU 05.07.1948. godine bile su, da se radi o ”državniku koji je našu najfatalniju političku i vojničku katastrofu 1941. godine pretvorio u jednu od od najvećih pobjeda našeg i svih jugoslavenskih naroda”.
U Enciklopediji Leksikografskog zavoda (1955.), koja je bila pod Krležinim patronatom, između ostalog stoji, da se ”Tito uspio probiti kroz metež i rasulo Drugog svjetskog rata do slavne programatske i političke pobjede, i njegovo ime izmjereno našim vlastitim kulturnohistorijskim i političkim relacijama za posljednjeg stoljeća, predstavlja sintezu svih slavnih historijskih i pozitivnih napora čitavih pokoljenja… Tito se i u međunarodnim omjerima afirmirao kao jedan od najuglednijih državnika poslijeratnog perioda.”
U predgovoru knjige, Branko Mikulić (1928. – 1994.), tadašnji visoki jugoslavenski državno-politički funkcionar kaže, kako je jedna ”literarno gorostasna ličnost” (Krleža) progovorila o jednoj ”gigantskoj historijskoj figuri” (Tito). On dalje kaže: ”Drugarstvo, dakle između Tita i Krleže temeljeno je na bliskosti koja nema karakter samo neposredno drugarskog i prijateljskog odnosa, već ima univerzalnije značenje u identičnosti shvatanja smisla angažovanja i revolucionarne borbe. Zahvaljujući upravo takovom odnosu, koji ne podrazumjeva uvijek identična gledišta o svim konkretnim pitanjima, Krleža je i mogao da napiše najnadahnutije tekstove u kojima se objektivizira uloga Titove ličnosti u istoriji…”
Slijede Krležine ocijene Titovog lika i djela. Naglašava, da su Titovi pacifistički napori bili garant mira u jugoistočnoj evropskoj zoni, a šire gledano u smislu održanja svjetskog mira isto tako historijski pozitivni.
Krleža potpuno podržava riječi, koje je sam J.B.Tito izgovorio u povodu 60-godišnjice svog rođenja. Krleža je zadivljen, pa ponavlja: ”Kad netko sa svojih šezdeset godina može da kaže: borio sam se po crti svog moralnog uvjerenja četrdeset punih godina, vidio sam mnoge zemlje i gradove, vojske i ratove i civilizacije, društvene sisteme i revolucije, proživio sam život zarađujući hljeb svojim vlastitim rukama. Bio sam robijaš i ratnik, političar i organizator velikog masovnog pokreta za oslobođenje proletarijata. Digao sam ustanak protiv slijepe stihije, očistio sam zemlju od tuđinaca u teškom i krvavom ratu, vratio sam domovini oteto more, njene otoke i gradove. Oslobodio sam svoj narod od klasnog izrabljivanja. Položio sam temelje socijalizmu i danas dižem zemlju iz njene zaostalosti u red civiliziranih naroda… Onda bi takav čovjek mogao s punim pravom da kaže: izvršio sam svoju ljudsku i građansku dužnost…”
U povodu 70-godišnjice Titovog rođenja Krleža piše u istom tonu: ”…Želimo njemu i svima nama da nam ostane barjaktarom još mnogo godina, jer što se pobjede njegovih barjaka tiče, u to, na temelju iskustva, nemamo razloga sumnjati.”
Nakon Titove operacije (1980.) u Ljubljanu je stigao telegram s najboljim željama upučen od M. Krleže i Bele.
Vjerovatno, jedna od Krležinih rijetkih zamjerki u odnosu na Tita bila je vezana za kipara Ivana Meštrovića, odnosno na njegov posjet ”rodnom kraju” 1956. godine. O tome Krleža svom biografu Enesu Čengiću (1926. – 1994.) kaže: ”Ja sam izbjegao susret s njim u Zagrebu iako je u nekoliko navrata poručivao da me želi vidjeti… A da sam bio na Titovom mjestu, ne bih mu nikada ruku pružio poslije svega što je učinio i rekao o ovoj zemlji, a kamoli ga pozvao da na Brionima bude gostom. Napose je pretjerao onim besmislicama što ih je napisao u svojim memoarima. No,Tito je valjda imao razloga, i to je svakako njegova stvar… Kada se iz Jugoslavije uputio u Ameriku i prolazio kroz Pariz, dao je najcrnju izjavu o nekim našim ljudima, poznatim političkim ličnostima. Išao je dotle da kaže da mu je Tito rekao kako nema vlast u svojim rukama i kako će nekako ići dok je on živ, ali da se boji što će biti kad on ode. Davati takove izjave, to je slično samo onome koji logično ne misli, jer kakav bi to šef države bio koji bi se na takav način jadao i to nikome drugome nego Ivanu Meštroviću…” (E. Čengić: ”S Krležom iz dana u dan” (1986.)).
nastavlja se…
Autor: Denis Dorić Den, neovisni istraživač
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
More Stories
TKO SE TO JAVIO? Severina otkrila da je moralno svjetlo Dalmacije (a Novosti odmah zapljeskale)
Utjecajne bošnjačke novine AVAZ: Kraj iluzije o građanskoj Bosni i Hercegovini
Marko Milanović Litre: INCIDENT U SPLITU JE ODGOVOR NA ŠUTNJU DRŽAVE