Na današnji dan/1/2. lipnja 1992. odlukom vlasti Republike BiH obrana općine Maglaj povjerava se zapovjedništvu HVO-a Žepče, Zavidovići, Maglaj i Teslić sa sjedištem u Žepču.

 

1/2. lipnja 1992. odlukom vlasti Republike BiH obrana općine Maglaj povjerava se zapovjedništvu HVO-a Žepče, Zavidovići, Maglaj i Teslić sa sjedištem u Žepču. Ovom odlukom TO i MUP se stavljaju pod zapovijedanje HVO-a Žepče. Zatim je uslijedila Muslimanska izdaja.

 

Maglaj je od srpske agresije obranilo Hrvatsko vijeće obrane, konkretno 111 xp brigada HVO-a sa sjedištem u Žepču. Nakon što je već ranije u Mostaru obrana predana HVO-u, na ovom prostoru BiH (Maglaju) se također priznala legalnost HVO-a.

Obranu grada povjerio im je Krizni stožer općine Maglaj odlukom od 2. lipnja 1992. godine, dan nakon što su srpske snage s Ozrena prvi put granatirale Maglaj, područje Bistrice i naselja na lijevoj obali rijeke Bosne.

Istog dana, prema svjedočenju branitelja Maglaja, krenuo je masovni egzodus lokalnog stanovništva, stanovništva koje je bilo svjesno da Muslimanska (bošnjačka) većina nema ni snage ni kapaciteta oduprijeti se srpskoj agresiji.

Svjesno je toga bilo i političko vodstvo te vođeno vlastitom nemoći i neorganiziranošću, obranu Maglaja povjerava onima koji su srpsku agresiju i na ovaj dio BiH dočekali spremni.

“Odlukom broj: 01-98-1/92 od 2. 6. 1992. Ovom odlukom se formirane formacije Teritorijalne obrane i MUP-a Maglaj, stavljaju pod zapovijedanje HVO Žepče, uz obvezu nošenja oznaka HVO-a kao i oznaka Republike BiH“, stoji u navedenoj odluci koju, uz ostale članove Kriznog stožera potpisuje i predsjednica Ratnog predsjedništva Maglaja Aida Smajić.

Ista osoba, dakle Aida Smajić, nakon 296 dana koliko je HVO branio Maglaj od srpskog agresora, 22. ožujka 1993. godine donosi odluku kojom prethodnu odluku kojom se obrana Maglaja povjerava HVO-u, stavlja izvan snage.

Donosi je nakon što je HVO zaustavio prodor srpskih snaga i obranio Maglaj te samo dva dana prije nego što će tzv. “Armija RBiH” krenuti s agresijom na hrvatski narod Žepča.

I nakon ove odluke predsjednice Ratnog predsjedništva Maglaja, dio pripadnika HVO-a ostaje na crtama obrane prema srpskom agresoru u Maglaju.

27 pripadnika jednog voda iz sastava 3. bojne “Vladimir Miličević” 111 xp brigade HVO-a koji su tog dana bili na crti obrane Plane zarobljeno je 24. lipnja 1993. godine i u zarobljeništvu ostaju do razmjene koja je izvršena početkom travnja 1994. godine, prolazeći u zarobljeništvu razne torture.

Ukupno su u Maglaju, prema podacima udruga proizašlih iz Domovinskog rata Žepča, bila zarobljena 33 hrvatska branitelja koja su branila i obranila Maglaj od srpske agresije.

Da je upravo Muslimansko-bošnjačka takozvana “Armija RBiH” krenula s napadima na položaje HVO-a zaključili su i pripadnici britanskog bataljuna UNPROFOR-a, na temelju velike koncentracije postrojbi tzv. “Armije RBiH” uoči izbijanja sukoba na žepačkom području.

“U ovom trenutku nije jasno tko je započeo borbe, ali kad se odmjere vjerojatnosti, nameće se zaključak da je za to odgovorna Amija RBiH.

Nazočnost vojnika 314. brigade, koja je obično stacionirana u Zenici, stanovit broj vojnika 309. brigade iz Kaknja zamijećenih 23. lipnja kod Kamenice, kao i dominantni lokalni položaji Armije RBiH navode nas na takav zaključak”, komentar je dužnosnika britanskog bataljuna UNPROFOR-a kojeg u svojoj knjizi „Muslimansko-Hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni“ navodi američki vojni stručnjak i povjesničar Charles R. Schrader.

Od početka otvorene agresije Muslimansko-bošnjačke takozvane “Armije RBiH” na Hrvate žepačkog kraja počelo je 24. lipnja 1993. godine te je dovelo Žepče, žepački kraj i hrvate toga kraja u totalnu opsadu koja je trajala 268 dana.

Takozvana “Armija RBiH” na prostoru Žepačkog kraja počinila je 94 ratna zločina nad civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Ubijeno je preko 120 civila Hrvata, 15 djece, protjerano je preko 3.000 Hrvata.

Protjerani Hrvati iz susjednih općina (Zenice, Maglaja, Teslića i Zavidovića) našli su spas u Žepačkoj enklavi i Žepču. Muslimansko-bošnjačka takozvana “Armija RBiH” zarobljene civile i pripadnike HVO-a je ubijala na ritualne načine, a tijela masakrirali.

U Žepačkom kraju počinjena su 2 masovna ratna zločina. 18. travnja 1993. u selu Željezno Polje ubijeno je 30 Hrvata, a 16. kolovoza 1993. u selu Kiseljak ubijena su 43 Hrvata. Za zločine nad Hrvatima do danas nitko nije odgovarao.

 

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com