Postupno se sređuje stanje u Klisu: Pušten promet od Ostrošca preko Glodnice i Kostajnice do Buturović Polja…

Ponovilo se ono što je Kostajnicu snašlo prije 87 godina, 1937. godine, za velike poplave u Hercegovini, o čemu su djeci pričali stariji, kada je Pješćak učinio isto i pritom plodnu zemlju zasuo i pokrio pijeskom i kamenom. „Kad je bio veliki povodanj i provrila jama, Pješćak je zatrpao kuću Luke Cipetića…“ zborili su djedovi i bake, a djeca slušala netremice otvorenih usta. Tada je, za dugotrajne i velike kiše, u Potočilu provrla jama, u kojoj su se slavile mise u turskom vremenu i ljudi sklanjali za bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, i izlila se ogromna količina vode, a sada se otvorila Bokševica. Koju stotinu metara udaljeno od jame, dogodio se veliki odron iz kojeg je šiknula voda i nastao je opći kaos. Zeleni krajolik pomahnitali Pješćak je pretvorio u pjeskovito–kamenu pustoš.

Zatvorio je protok i prolaz vode ispod tri manja mosta, posve je zatrpao svoje korito pa se ona izlila preko regionalne ceste i svom silinom udarala i rušila svoju lijevu obalu. Razrušila je i odnijela oko 80 m te ceste, u dijelu niže crkve. Obrušila se na seoski društveni dom, koji Kostanjčani inače zovu Čitaonica, odnijela trafostanicu i više desetaka godina stare orahe, velik dio dvorišta, pokriveni prostor, trijem za roštilj i podrovala Čitaonicu tako da jedan njezin dio visi u zraku. Odnijela je dio dvorišta, ogradu i kapiju susjedne kuće, poplavila podrum druge kuće nizvodno i posve uništila oko 200 mjesne asfaltne ceste, zajedno s rasvjetom, koja ide od Čitaonice do mjesnog groblja i zaljeva Jablaničkog jezera. Zatrpala je jednim dijelom kuću uz cestu poviše crkve i poplavila podrum druge kuće u blizini groblja.

Gradske vlasti Konjica su odmah, prema objektivnim prilikama i mogućnostima, reagirale i nastojale pružiti različite oblike pomoći nastradalom i ugroženom stanovništvu u Klisu. Civilna zaštita, Crveni križ, zdravstvene službe, poduzimali su i osiguravali ono što je ljudima prijeko potrebno. Javili su se i ponudili svoju pomoć i brojni volonteri, poduzetnici su na raspolaganje stavili svoje građevinske strojeve. U Kostajnici, gdje je prije rata živjelo 427 Hrvata, sada ih je svega 20–ak, svi stariji, neki i slabog zdravstvenog stanja. Gradska vlast Konjica i njezine službe obilazili su selo, razgovarali s ljudima i potrebitima pružili i osigurali ono što im je bilo prijeko potrebno.

Stradalo područje posjetili su i obišli predstavnici gradske vlasti Konjica te najviši dužnosnici u vlasti HNŽ-a, FBiH i BiH kao i predstavnik Vlade RH. Iznimno lijep, human i za svaku pohvalu napravili su Ultrasi, pripadnici navijačke skupine HŠK Zrinjski iz Mostara. Već drugi dan, 5. listopada, dok je Pješćak još svom silinom bjesnio i razarao, probili su se do Kostajnice, donijeli 10 agregata i drugih životnih potrepština. Opremljeni alatkama ostali su i radili dva dana u Kostajnici i Klisu. Ono što raduje je to da je selo razmjerno brzo, imajući u vidu razmjere katastrofe, dobilo struju i vodu.

Posebnu pohvalu zaslužuju djelatnici Elektro Konjica, koji su bili posebice ažurni i djelatni, postavili su novu trafostanicu, popravili oštećenu mrežu i selo je, nakon nekoliko dana mraka, opet prosvijetlilo. I ubrzo potom i može se reći neočekivano, Kostajnica je dobila i vodu. Za to su, u prvom redu, zaslužni mladići, njih oko 35, koji su došli iz Mostara, iz ASK HAVK i HPD Prenj 1933, zatim AT Termiti iz Čapljine te pojedinci iz Gruda, Ljubuškog i drugih mjesta južne i zapadne Hercegovine i nekoliko mještana Kostajnice, od kojih dio od rata živi u Mostaru, a dio u Kostajnici. Za dva dana položili su oko 600 m vodovodnog crijeva i spojili s pokidanim starim cijevima. Doduše, to je prva pomoć, improvizacija, crijevo ide površinom zemlje, nije ukopano, spojevi nisu najbolji, ali vode ima dovoljno i u ovom trenutku nije se moglo napraviti više, dapače, napravljeno je iznimno puno.

Međutim, kao i u, gotovo, svakom poslu, ima i nedostataka i propusta. Vlasti nisu u Kostajnicu poslale građevinske strojeve i odradili posao u mjeri koliko je to očekivano i potrebno, posebice ako a se usporedi s poslom koji je napravljen u drugim poplavljenim područjima u Klisu. Tu se prvenstveno i kao prvi korak, misli nčišćenje korita izlivenih rijeka. Dok je korito Seončice u potpunosti pročišćeno, kroz sela Seonicu, Sultiće, Trusinu i Buturović Polje, i korito Neretvice na nekoliko dionica, u Kostajnici od strane vlasti, točnije Civilne zaštite, nije se na tome radilo. Radilo se na nasipanju i privremenom osposobljavanju dijela oštećene regionalne ceste niže crkve, a ostalih radova, prije svega čišćenje korita Pješćaka, nije bilo. Na žalost to je palo na teret malobrojnih i ratom razasutih stanovnika Kostajnice.

Naime, jedan poduzetnik iz Posušja u Kostajnici je od prvih dana nakon poplave ostavio svoj mali bager, ali nije imao rukovaoca i na mještanima je ostalo da ga pronađu. Pronašli su ga u obližnjem selu Oteležani, riječ je o mladiću bošnjačke nacionalnosti, prezimena Hondo, koji inače radi u Splitu, i on je nekoliko dana, uz vođenje i savjetovanje braće Branka i Marka Šagolja, koji žive u Kostajnici, radio na čišćenju i dubljenju korita Pješćaka. No, bager je doista mali i nije se moglo napraviti puno. No, ovaj tjedan humani poduzetnik iz Posušja (ime nam nije poznato) je ovaj tjedan dovezao svoj veliki bager, a njime upravlja Anđelko Cipetić zvani Jupi. Anđelko je došao iz Daruvara, gdje se skrasio nakon rata, kako bi pomogao svom rodnom selu i njegovim ljudima. Upravo je pri kraju čišćenja korita, a prije toga je poravnao kamen i pijesak kuda je vodila cesta do groblja, tako da će Kostanjčani moći doći na Svi svete na grobove svojih pokojnika, gdje se tradicionalno slavi sveta misa. No, u Kostajnici je ostalo još puno posla. Kao najvažnije potrebno je planski urediti korito Pješćaka, izgraditi jake potporne zidove kako se ne bi ponovno izlijevao i nanosio štete. Tri manja mosta su djelomično oštećena, potrebno je stručno ustanoviti i odrediti je li potrebno napraviti nove i nešto veće.

Predstoji obnova ili izgradnja nove Čitaonice, izgradnja razrušenog dijela ceste do groblja, obnova uništene regionalne ceste niže crkve i osmišljeno uređenje okoliša prekrivenog kamenom i pijeskom. U svakom slučaju pogrešno bi bilo svemu ovom prići olako, amaterski, bez jasnog cilja i plana. Pogotovo jer su stanovnici Kostajnice već 30 godina izvan svoga sela i ne mogu puno utjecati na to što i kako će se obnavljati i graditi. U tome je zadaća i odgovornost na vlastima, Grada Konjica, HNŽ-a i FBiH.

Ovih dana u Klisu se procjenjuju nastale štete. Gradska uprava Konjica osnovala je tri stručna povjerenstva koja obilaze poplavljena područja, u Kostajnici su bili danas, u srijedu, 30. listopada. Procjena je da štete na infrastrukturnim objektima na području Konjica iznose 131 milijun KM. Na kraju kažimo jednu lijepu i željno čekanu vijest za sve stanovnike Klisa – od danas je prohodan promet od Ostrošca, preko mosta, Glodnice, Kostajnice, Buturović Polja i dalje… U Glodnici je bio veliki odron ceste, ovih dana kamioni su iz Potočila u rečenom podnožju Bokševice u Kostajnici, vozili kamen i pijesak koji je nanio Pješćak i nasipali uništeni dio ceste. U 14 sati pušten je promet, a radi se o regionalnoj cesti R-437 Ostrožac–Fojnica, koja prolazi kroz Klis. Na žalost, stanovnici sela u srednjem i gornjem toku Neretvice morat će još pričekati, jer su u tom dijelu velike štete i prekidi ceste, koji još nisu sanirani.