Intervju: kardinal Vinko Puljić: Mi koji živimo u BiH trebamo voljeti svoju zemlju kako bi se svaki čovjek i narod osjećao kao kod kuće

Večernji list: Kako doživljavate Božić u ovim vremenima kada su podjele u društvu sve izraženije?

– Kao što se u toj stvarnosti dogodio prvi Isusov dolazak na zemlju rođenjem u Betlehemu, tako danas Božić dolazi u našu stvarnost i svakodnevicu. Doživjeti otajstvo Božića nije važno u vanjskoj stvarnosti, nego u srcu i vjeri. Iz te blizine Isusu imamo svjetlo i snagu nositi se sa svakodnevnom stvarnošću. U središte doživljavanja i doživljavanja stavljamo Božju ljubav.

Večernji list: Što Božić, kao blagdan nade i svjetla, znači za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini? Imaju li se razloga nadati boljim, pravednijim vremenima?

– Kada promatramo zbivanja u svijetu, pogotovo ondje gdje rat ostavlja strahovita razaranja, onda treba zahvaliti Bogu što se možemo nositi sa svim izazovima. Prvo, trebamo moliti za Božji mir u našim srcima i s ljudima s kojima dijelimo svakodnevni život. Također smo pozvani moliti za mir u svijetu, a posebno u onim zemljama u kojima ratovi svakodnevno odnose živote. Mi koji živimo u Bosni i Hercegovini trebamo voljeti svoju zemlju u koju nas je Bog pozvao da živimo i zajedno je graditi, jer samo tako možemo stvoriti društvo u kojem će se svaki čovjek i svaki narod osjećati kao kod kuće. Potrebno je da se u došašću i Božiću u isto vrijeme okrenemo i pomognemo onima kojima je pomoć zaista potrebna, tako ćemo u srcu biti zadovoljniji i zahvalniji za mnoge stvari koje nam Bog na razne načine daje.

Večernji list: Kako potaknuti vjernike da u Božiću pronađu snagu za svakodnevne izazove?

– Rođenjem Isusa Krista Bog nam je postao blizak kako bi čovjeka približio sebi, ali i nas jedne drugima. Božić je očitovanje i dar Božje ljubavi koja je izvor nade i hrabrosti u borbi za život. Zato je važno pripremiti se za Božić, doživjeti božićno otajstvo i živjeti od njega. Bog Otac nam je darom svoga Sina pokazao da se prava ljubav uvijek daje drugima. I mi smo pozvani darovati sebe Bogu i bližnjima – sebe, svoje vrijeme, svoju ljubav, a materijalni darovi trebaju biti samo izraz našeg darivanja.

Večernji list: Zašto, po Vašem mišljenju, suvremeni čovjek teško pronalazi Boga u svakodnevnom životu i kako mu Božić može pomoći da ponovno otkrije blizinu Božje ljubavi?

– Puno je stvari koje okupiraju suvremenog čovjeka. Previše je ogrezao u materijalizmu. Profit je postao njegov najvažniji interes. Ponos mu je zaslijepio pogled na smisao života. Zaboravio je da je osoba koja ima duh i tijelo i da se treba okrenuti duhovnijim vrijednostima. Ono što je materijalno podložno prolaznosti, a što je učinjeno u Bogu ostaje.

U životnoj trci i želji da materijalnim stvarima dođe do sreće, često zaboravi zastati u Božjoj prisutnosti, ostati u molitvi, pronaći unutarnji mir. Kada se istinski susreće s Bogom, tada sve ostalo dobiva dublje značenje.

Večernji list: Kako Božić, kao otajstvo Božje poniznosti i blizine, može pomoći čovjeku opterećenom grijehom i nesigurnošću pronaći mir i nadu?

– Poniznost je ono čemu se Bog obraća. Bog se objavljuje malenima. Čovjek je pozvan otkriti smisao života. Bez Boga i Božjeg svjetla neće ići. Potrebno je osloboditi se grijeha pokajanjem, ispovijedanjem i praštanjem. Ponizan i raskajan čovjek, oslobođen grijeha i mržnje, otvara oči svoga srca i postaje sposoban iskusiti Boga u svojoj blizini.

Večernji list: Često ističete važnost poniznosti u susretu s Božićem. Kako poniznost može biti ključ duhovnog oživljavanja pojedinaca i obitelji u današnjem društvu?

– Bog se protivi oholima, a objavljuje se malenima. Koliko god to paradoksalno zvučalo, čovjekova je veličina u njegovoj malenosti, jer tek tada čovjek shvaća i rado prihvaća biti ono što uistinu jest – dijete Božje. Pritom shvaća i prihvaća da je sve što ima, zapravo, Božji dar. Grijeh nije jedina stvar od Boga, koja čovjeka uvijek vodi u ropstvo. Budući da je čovjek stvoren na sliku Božju, onda ni grijeh ne pripada čovjeku.

Kroz poniznost čovjek priznaje svoju grešnost i postaje sposoban okajati grijeh i otvoriti svoje srce Božjem daru. Bog je neizmjerno milosrdan i oprašta nam grijehe te se ponovno prepoznajemo kao djeca Oca nebeskoga koji nas božanski ljubi.

Večernji list: Kako današnje obitelji ponovno otkriti ulogu „crkve u malom“ i postati mjesto gdje se Božić autentično slavi i prenosi na nove generacije?

– Roditelji bi trebali naučiti s djecom razgovarati srcem, a ne mobitelom. Komunikacija u obitelji je vrlo važna. Pokušajte zajedno moliti i doživjeti radost obiteljskog stola. Odvojite vrijeme jedno za drugo i smanjite, ako ne i eliminirajte, digitalnu komunikaciju dok ste zajedno.

Molitvom i čitanjem Svetoga pisma obitelj čini Isusa prisutnim u svojoj sredini, a On je obećao: “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18,20). Obiteljska molitva, ali i različiti oblici zajedničkog druženja i razgovora, usprkos svim poslovima, vrlo su važni za rast obiteljskog zajedništva.

Večernji list: Kako povezati poruku Božića s izazovima današnjeg društva kao što su otuđenost, nepravda, obiteljske krize i gubitak moralnih vrijednosti?

– Isus je došao kroz obitelj. Isusa treba doživjeti u obiteljskom ozračju. Obitelj je prava škola vjere i morala. Roditelji više odgajaju svojim stavom nego riječima. Temelj obiteljskog gnijezda je ljubav roditelja prema djeci, jednih prema drugima i djece prema roditeljima, a iznad svega je ljubav prema Bogu.

Večernji list: Što poručujete roditeljima i odgajateljima u vrijeme kada obitelj sve više gubi tradicionalne temelje? Kako ih potaknuti da zadrže kršćanske vrijednosti u svojim domovima?

– Mnogi današnji roditelji odrasli su i odgajani u vrijeme komunizma ili u ratu, odnosno u prvim poratnim godinama. Njihovi su roditelji najčešće odgajani u vjerskom okruženju, osobito u selima i manjim sredinama. Nažalost, mnogi od njih nisu shvatili važnost takvog odgoja, pa su svojoj djeci prenijeli vrlo malo. Vrlo je važno prenijeti na nove naraštaje radost življenja vjere koja treba obilježiti cijeli život čovjeka, a ne samo pojedine trenutke. Prvo, trebaju biti otvoreni i poučljivi prema baštini koju su primili od svojih predaka te je živjeti i svjedočiti. Moramo se osloboditi potrošačkog mentaliteta i svjedočiti svoju vjeru na autentičan način. Tek tada ćemo zračiti radošću vjere koju mladi posebno cijene i prihvaćaju. Nije lako oduprijeti se ovom agresivnom relativizmu i nametanju lažnih vrijednosti koje se nameću javnosti i ostavljaju čovjeka praznim u duši.

Večernji list: Nedavno je kardinal Camillo Ruini, koji je bio na čelu Komisije za Međugorje, rekao da je prvih sedam dana ukazanja Gospe autentično. Kako gledate na notu Svete Stolice, kao i na proces koji se odvija u ovom svjetski poznatom hodočasničkom mjestu?

– Drago mi je da je Sveta Stolica dala svoj stav i da ga je mjesni biskup objavio i protumačio. Svijet se raduje što se može okupljati na tom mjestu, moliti, primati sakramente i doživjeti obraćenje čineći pokoru. Gdje god se moli vjerom i srcem, tu Bog daje svoju milost.

Večernji list: Kakav je Vaš stav o politici koja potiče podjele unutar hrvatskog naroda, kako unutar BiH tako i šire?

– Treba razlikovati političke stavove od naroda. Narod je preživio brojne političke nepravde i lomove. Vjerujem da će s pouzdanjem u Boga prebroditi ovu turbulentnu situaciju. Neslaganja su uvijek postojala i postojat će i među nama najbližima. No, potrebno je razlikovati različita mišljenja i stavove od zauzimanja za ono što nije pravedno ili zauzimanja za one političke stavove koji nisu utemeljeni na pravdi. Pod krinkom zalaganja za jedinstvo naroda ne smije se poduprijeti politika koja se ne zalaže za ravnopravnost naroda u svim sredinama, a posebno tamo gdje su manje brojni, jer oni su ti kojima treba pomoći i podršku najviše. Zalažući se za ravnopravnost naroda u odnosu na druga dva naroda, potrebno je zalagati se za ravnopravnost unutar vlastitog naroda u svakom dijelu ove zemlje. Neslaganje oko općeg dobra i osnovnih pitanja pravde nikada nije dobro. Harmonija bi trebala nastati oko zajedničkog zajedničkog dobra utemeljenog na pravdi.

Večernji list: Mislite li da postoji rješenje za prevladavanje unutarnjih podjela među Hrvatima?

– Ima ga ako se odreknemo svojih sebičnih interesa i stavimo dobro naroda i dobro čovjeka na prvo mjesto. Previše je egoizma, sebičnosti, taštine i mudrosti.

Večernji list: Što biste poručili hrvatskim političkim predstavnicima u Bosni i Hercegovini, ali i u Hrvatskoj, kada je u pitanju njihova odgovornost prema narodu?

– Nisam pozvan predavati, ali sam otvoren za razgovor o svim pitanjima. Problem je što se odgovornost urušila, a na njeno mjesto došla sebičnost. Iako napast oholosti neprestano vreba svakoga od nas, ipak su moć i vlast veliko iskušenje i nije mu se lako oduprijeti. Potrebno je uvijek slušati, kako često kažemo, malog čovjeka, ali i ljude intelekta i duhovnosti, a autoritet shvatiti kao služenje. Osim toga, politički predstavnici su dobro plaćeni za svoju službu, pa ljudi s pravom očekuju da im istinski služe. Budući da su većina naših ljudi vjernici, pozvani su promicati istinske vrijednosti, posebice život i obitelj.

Večernji list: Kako komentirate to što domaći političari dopuštaju strancima da im “kroje kapu” umjesto da sami preuzmu odgovornost? Što je ovdje problem, po vašem mišljenju?

– I mi smo u iskušenju da strane, odnosno međunarodne diplomate i političare gledamo samo u negativnom svjetlu, a bez njih bi mnoge stvari bile puno teže i tijekom i nakon rata. No, njih ne zanimaju toliko ljudi koliko geopolitički interesi i o tome treba voditi računa. Za razliku od njih, za očekivati ​​je da domaće političke predstavnike prije svega zanima narod koji ih je izabrao. Problemi najčešće nastaju tamo gdje se domaći političari ne žele dogovoriti, jer mnogima od njih odgovara ovakvo stanje koje se uglavnom godinama ne mijenja. Da im ne odgovara, promijenili bi situaciju nabolje, a uvjeren sam da većina međunarodnih predstavnika ne bi bila protiv toga.

Večernji list: Nedavno su dva “ugledna” veleposlanika upozorila Hrvate da će se ukinuti ustavnost, a jedan je doslovno ponovio riječi vašeg sugovornika od prije 20 godina – da će se ovaj narod morati asimilirati ili iseliti. Kakva je to agenda i je li to rješenje za Bosnu i Hercegovinu, da jedan narod nestane?

– Prije svega, potrebno je ostvariti sva ljudska prava i vjerske slobode svakog čovjeka u svakom dijelu Bosne i Hercegovine. Istovremeno, treba se zalagati za ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini i tu se može naći rješenje. Podsjećam da je jednom prilikom naša Biskupska konferencija naznačila smjer kojim treba ići, ali to nije podržala nijedna vodeća politika u Bosni i Hercegovini. Najtužnije od svega je što naši ljudi, a posebno mladi, odlaze u brojne zapadnoeuropske zemlje, gdje će s vremenom mnogi izgubiti svoj nacionalni identitet. Treba čuti ove mlade ljude, zašto odlaze i učiniti sve da svoju budućnost vide na ovim prostorima.

Večernji list: Koja bi bila vaša ovogodišnja božićna poruka u brojnim domaćim i svjetskim iskušenjima, godini tmurnoj od rata i razaranja. Kako izgraditi optimizam?

– Optimizam ne dolazi iz vanjske stvarnosti, nego iznutra i pouzdanja u Boga. Davno je bilo popularno: mogu oni što hoće, ali neće dokle hoće, Bog je zadnji. Božić je prekrasna prilika za rast u ljubavi i nadi. Bog ljubavi postao je jedan od nas da bi nas približio sebi. Ni politička ni društvena situacija ne smiju nas toliko vezati da zaboravimo da Bog vodi povijest, i to povijest spasenja. Po anđelu Gabrijelu poručuje Mariji, ali i nama: „Bogu ništa nije nemoguće“ (Lk 1,37). Marija na to odgovara, a to bi trebao biti odgovor svakoga od nas: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 1,28). Neka ta božanska Riječ ovog Božića postane tijelom i nastani se u svakome od nas. U tom duhu svim članovima naših biskupijskih zajednica, ali i svim katolicima želim sretan i blagoslovom ispunjen Božić i dobrodošlo rođenje Isusovo. Svim kršćanima koji slave rođenje Kristovo želim sretan Božić, a svim našim sugrađanima da se vesele s nama kao što se i mi želimo veseliti kada slave svoje svetke.