Zločina nad Bugojanskim Hrvatima

Pročitana je izjava Ivice Đikića u kojoj je, između ostalog, rekao da je bio dragovoljac Informativno-promidžbene djelatnosti Hrvatskog vijeća obrane (HVO), te da se predao 24. srpnja 1993. godine, kada je sa svojim brata odvedeni su u Marksistički centar u Bugojnu. Tamo je, kazao je svjedok u svom iskazu, kada je nosio kantu u WC, vidio tijelo Vlatka Kapetanovića u prtljažniku parkiranog crnog Mercedesa, a tada nije mogao vidjeti je li Kapetanović živ.

Svjedok je u svom iskazu kazao da je nakon dva-tri dana prebačen u podrum Gimnazije, odakle je sa još nekoliko zatvorenika odvučen u mokri čvor i vezan za radijatore, te da su ih tukli pripadnici Armije BiH. i tjerali ih da pjevaju pjesme.

Svjedok Miroslav Marijanović je u svom iskazu, između ostalog, naveo da je kao dragovoljac pristupio inženjeriji HVO-a te da je sa suborcima od 17. do 18. srpnja 1993. godine zarobljen i premješten u podrum Gimnazije. Nakon sedam dana provedenih u podrumu Gimnazije, kako je rekao, prebačeni su u podrum salona namještaja, iz kojeg je on izveden i tučen po leđima i drugim dijelovima tijela.

“Bio sam u besvjesnom stanju”, pročitano je iz iskaza svjedoka Marijanovića.

Nakon 15 dana provedenih u bolnici, kazao je svjedok, s civilima je prebačen na stadion “Iskra”, odakle je kasnije s još tridesetak ljudi odveden u Prusac. Kako se navodi u priopćenju, kao bivši pripadnik strojarskog odjela, upućen je na razminiranje, kada je stao na minu koja se nije aktivirala. Nakon povratka na stadion, kako je rekao, uspio je pobjeći.

Za zločine počinjene u Bugojnu sudi se Dževadu Mlaći, optuženom u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, i Selmi Cikotić, bivšoj zapovjednici Operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlać je bio optužen da je naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Cikotić da nije spriječio ili kaznio podređene pripadnike Armije BiH za počinjena kaznena djela, kao i da nije poduzeo mjere da ih kazni za mučenja i ubijanja ratnih zarobljenika.

Pročitana je i izjava preminulog svjedoka Ljubana Živke, u kojoj je naveo da je bio u Kriznom štabu u Bugojnu, te da je nakon predavanja sa suborcima odveden u podrum jedne prodavnice namještaja. Sjeća se, stoji u iskazu, da je Duvnjak zvani Dudo prozivao i vodio zarobljenike na kat gdje su ih tukli. To se, kaže, ponavljalo, a jednom je zatvorenik nakon povratka u podrum preminuo od udaraca.

Ispričao je da je kasnije sa 50-60 ljudi prebačen na stadion “Iskra”, gdje su također prozivali ljude, koje je kasnije vidio povrijeđene. Rekao je da ih je “Kukavica” postrojio i počeo praviti popis za Uskoplje, nakon čega su vezani žicom, strpani u kamion i odvedeni na kopanje rovova, a jedan čovjek je poginuo kada su stigli na prvu crtu, gdje su bili izloženi kao živi štitovi.

U svjedočenju je rečeno da je grupa zatvorenika vraćena u logor “Iskra”, a tri dana nakon njihovog dolaska Živko je pretučen i rekao je da ne može potražiti liječničku pomoć.

Obrana je prigovorila relevantnosti jer se, kako su obrazložili, područja iz iskaza ne odnose na optužnicu, te da su ti događaji već ispitani.

Jesenka Rešidović, Cikotićeva braniteljica, navela je da su iskazi ovih svjedoka, u smislu onoga za što se optuženima stavljaju na teret, nepotpuni, jer se radi o iskazima i njihovom odvođenju na posao prije rujna 1993. godine.

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com