Komadina: “Ovo što živimo u BiH je trash sitcom – političke elite rade sve da se rugaju i parodiraju politiku”

Pojasnio je kako se debelo političko smeće ponavlja jer političke elite čine sve kako bi se politika narugala i parodirala, odnosno parodirala sama sebe. “Mislim da smo zaglavili u debelom smeću i tko zna koja epizoda ovog sitcoma se nastavlja. Ne vidim izlaza da se odmaknemo od žanra, kazao je Komadina i dodao kako je takav žanr uvijek zahvalan za nove tekstove ili kazališne izvedbe.

Komadina je radio na uspješnici “Identitluk” prema zbirci eseja francusko-libanonskog književnika Amina Maaloufa “U ime identiteta”, a radi se o koprodukcijskom projektu Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, Narodnog kazališta Mostar. Kazalište i Studio scenskih umjetnosti Mostar. Upitan šta je to što živimo u BiH i šire, rekao je da je to identitet. “To je hiperinflacija identiteta. Kroz igru ​​se možemo malo opustiti.”

Istaknuo je kako ni svjetski kontekst ne potiče opuštanje, već ga vraća unatrag, posebice kada se gleda Ukrajina, Izrael i Gaza. “Vidimo da su stvari retrogradne, a retrogradni procesi kod nas se događaju od 90-ih, tako da smo u stalnoj mentalnoj, intelektualnoj, pa i kulturnoj regresiji, a onda se ovakvim nastupima pokušavamo duboko i iskreno nasmijati, “ rekao je Komadina.

Kazao je kako bi velika dvorana u HNK-u Mostar trebala biti gotova do 2027. godine. “Nadam se i iskreno bih volio da se to poštuje. Ponosan sam što je to prva namjenska zgrada koja će biti podignuta na području bivše Jugoslavije. Postoje neki prostori koji su prenamijenjeni za performanse, ali to je nešto drugo“, rekao je Komadina i dodao da će ovo nakon Skoplja i Zenice u bivšoj Jugoslaviji biti najmlađa zgrada namijenjena kazališnoj umjetnosti, koja spaja, uvezuje i otvara. Istakao je da mu je nezamislivo da se pokušava zaustaviti gradnja HNK.

Komadina je redatelj filma “HŠK Zrinjski – Priča o ponosu” te je pojasnio kako je film priča o povijesti jednog nogometnog kluba, njegovom nastanku, razvoju, zabrani i obnovi te da je to i priča o povijest Mostara, povijest i razvoj sporta u Mostaru u prvoj polovici 20. stoljeća.

Rekao je da film završava 1992. godinom, a na tu ideju je došao nakon što je vidio koliko ima snimljenog materijala. “Sinulo mi je da treba krenuti s 2005., pa s Lukom Modrićem i onda se vratiti u prošlost. Za sve ima filmova nakon 1992. godine, današnji naslovi su obrađeni, materijali su dostupni i nisu ekskluzivni”, rekao je Komadina i otkrio da film završava efektnim video materijalom koji podsjeća na naslov.

Za potrebe snimanja filma razgovarao je s Lukom Modrićem i rekao da nije samo tiha i skromna osoba, već i pravi profesionalac i jednostavan. “Nema pretvaranja da si velik. Komadina je rekao da Modrić nikada ne zaboravlja Mostar ni Zrinjski te da je sve dokumentirano u filmu za neke nove generacije.

Objasnio je kako je ideja o filmu nastala kada je razgovarao s producentom Nevenom Jerkićem, čiji je djed Dragutin Turkalj prije Drugog svjetskog rata bio direktor Zrinjskog, a želio mu je na neki način predstaviti ovaj film. Istaknuo je kako su na filmu radili i neumorni istraživači Zrinjskog Josip Marinović i Nino Rotim, pomoćnik režije Zdravko Terkeš i montažer Slavko Lasić.

U emisiji su prvi put ekskluzivno na televiziji emitirani dijelovi dokumentarnog filma “HŠK Zrinjski – Priča o ponosu”.