Kakva je žurba?! Strpite se, izbori samo što nisu

 

Matematika kaže kako Trojke, bošnjačka i srpska plus HDZ BiH, čak i da se – što je malo vjerojatno – dogovore, nemaju dovoljno ruku u Domu naroda te ćemo, po svemu sudeći, razrješenje još jedne bh. krize čekati do izbora. Pa što, kazao bi predsjednik HSS-a Mario Karamatić, Bog i junačka sreća da(ju).

Deplasirano bi zapravo bilo pitanje: Ima li izlaza iz aktualne krize u Bosni i Hercegovini? Kriza, naime, nije aktualna, nego – kronična. Mijenjaju se samo akteri. Trenutačno je, naime, na djelu potencijalno preslagivanje usred koga se nastoji iz Sarajeva – tzv. probosanske stranke i pokoje zapadno veleposlanstvo – instalirati u (novu) vlast opozicijsku srpsku Trojku. Istovremeno, HDZ-u BiH se prijeti i postavljaju ultimativni rokovi.

 Bager, ipak, zapeo

Pa, iako matematika – dakle, onda i logika – govori kako od toga brašna nema pogače, dvije je Trojke prošloga utorka na roditeljskom sastanku u sarajevskom Veleposlanstvu Velike Britanije postrojio veleposlanik Julian Reilly,baš nekako u vrijeme kada je u službeni posjet stigao britanski ministar vanjskih poslova David Lammy. Kako se, međutim, taj britanski diplomat ranije, odmah po dolasku, sastao sa šefom bosanskohercegovačke (?!) diplomacije Elmedinom Konakovićem, ova je večera o trošku Reillyja bila nepotrebna. Konakovićevi stavovi, naime, nisu stavovi države BiH, nego dvije Trojke koje, pa skoro bagerom, kako je taj lider Naroda i pravde i naviještao, nastoje iz vlasti izgurati SNSD Milorada Dodika. Zasad s ne baš naročitim uspjehom.

Uostalom, to što su s Britancima večerali, a Dragana Čovića nisu čekali, svjedoči kako, valjda, misle da uz potporu „stranog faktora“ mogu i Hrvate poslati u povijesnu ropotarnicu.

I ma koliko se pod (tradicionalnom) paskom stranaca osjećali kao svoji na svom, ipak malo su te Trojke nervozne. Očituje se to, prije svega, u istupima, kazao bih radije nastupima, Nebojše Vukanovića koji je u obračunu te potencijalno nove srpsko-„probosanske“ koalicije s Čovićem preuzeo ulogu glasnogovornika. Sve se pritom nadajući kako će ga (sad, evo, braća) Bošnjaci instalirati u fotelju ministra sigurnosti. Nestrpljivi Neša uz to prijeti kako Čovićeva politička sudbina, ukoliko nastavi k’o do sada – biva držati Baji merdevine – treba biti kao i ona eresovskoga vožda.

Tko zna zbrajati – I. dio

Zna, međutim, taj lider Liste za pravdu i red kako se svidjeti Bošnjacima u (njihovu) nastojanju srušiti oba lidera, ali i taj tandem ogaditi i Srbima. „Tko zna čitati i zbrajati dva i dva, jasno mu je da je Čović potvrdio kako je Dodik njegov korisni idiot i ovan koji pokušava žrtvovati Srbe i Republiku Srpsku da se raspakira Dayton, kako bi Hrvati dobili treći entitet. Jasno je kako on, što su javno govorili brojni predstavnici Hrvata u BiH, podrazumijeva da se Republici Srpskoj uzme Derventa i dijeli Posavina, na što je Dodik već jednom pristao u Prudu“, svjedoči taj Trebinjac koji je nedavno na Kupresu, kada je Čović postrojavao srpsku oporbu, drugu pjesmu pjevao. A, evo, sada tvrdi kako su HDZ i SNSD na istom brodu i misli da će imati istu sudbinu. Titanica, naime..

Nije, međutim, taj nesuđeni ministar sigurnosti jedini glasnogovornik. Početkom svibnja, prigodom obilježavanja obrane Predsjedništva BiH ’92., Denis je Bećirović, otprilike na razini Vukanovića, analizirao lik i djelo hrvatskog političkog čelnika – oduzimajući mu čak i mandat da djeluje u interesu hrvatskoga naroda. Taj navodno bivši esdepeovac drži eno kako Čović ne djeluje u interesu ni Hrvata, niti Bosne i Hercegovine. A za ovu optužbu kao svjedoke tužiteljstva priziva – Srbe, Čedomira Antića i Nenada Kecmanovića.

Tugo nesrećo…

„U jednom priručniku koga su napisali Kecmanović i Antić, a zove se Istorija Republike Srpske, piše da je Dragan Čović jedan od triju ključnih stupova velikosrpske politike. Treba taj dio dobro pročitati, nisu to oni slučajno napisali“, preporučio je ovaj uradak srpskoga tandema široj čitateljskoj publici s bošnjačkog Dedinja – s, naime, Kovača gdje spava „najmudrija bošnjačka glava“, Alija, dakle.

Dojam je pak kako je Bećirović pritom računao na to da se u nas malo čita, pa je zapravo malo prepjevao dvojac Antić & Kecmanović. U toj ga je raboti žurno uhitio Večernji list koji je p(r)ozvao Antića ne bi li utvrdili misli li on, uz potporu člana Ratnog predsjedništva BiH i nekadašnjeg sarajevskoga profesora, da je uistinu Čović jedan – od triju – velikosrpskih stupova?! Odgovor je, dakako, negativan. Antić je posvjedočio kako se u rečenoj knjizi spominju samo geografski stupovi Republike Srpske: Drina i Sava, prikazani kao simbolički pokazatelji teritorijalne cjelovitosti. Tako je, dakle, hodočasnik na Kovače pao iz lektire. Ali, svoju je ulogu, prisjetimo se Vukanovićeve osebujne retorike, korisnog idiota – ispunio. I kad smo ga se već sjetili, treba „ministra“ i malo bolje predstaviti. Tko mu – ili što mu?! – daje mandat da toliko galami i dijeli ateste tko može, a tko ne u – vlast? Odgovor stiže iz Vukanovićeva zavičaja, Republike Srpske.

„Dobije jadan jedva 1,5% glasova Srba i građana RS-a na izborima. Onda dobije apsolutnu podršku Bošnjaka da takav bude ministar u ime Srba i RS-a. I onda se silan osili. Ili samo vraća dug. Pa prijeti i Srbima i Hrvatima. Tugo, nesrećo…“, biranim ga je riječima opisao glasnogovornik SNSD-a i zastupnik u Domu naroda Parlamenta BiH Radovan Kovačević. Usprkos pak tomu što je tome neformalnom glasnogovorniku „nove vlasti“ kobno pitanje: Gdje ti je, Nešo, baza?! – on i dalje nastavlja s prijetnjama i ultimativnim prijetnjama. Prvo je ta (srpska) Trojka, uz medijsko partnerstvo bošnjačkih medija, početkom prošloga tjedna promovirala svoju platformu koja će biti ponuđena svima osim SNSD-u. Kad kažu – „svima“, znači i HDZ-u.

Čekat će (malo) Srbi

No, vrlo su glede toga skeptični. Teško je, vele, očekivati da će Čović napustiti partnerstvo s Dodikom i pristati na novu koaliciju na razini države. Što (ih) čudi jer, primjerice, glede Izbornog zakona, koji je za HDZ uvjet svih uvjeta, srpska oporba spremna je pristati na svako rješenje koje se dogovori u Federaciji. Što je demagogija na razini tzv. međunarodne zajednice koja je, također, kad god je gusto, sudbinu države spremna povjeriti domaćoj – povijest je pokazala – nevelikoj političkoj pameti. Uz to, jasno je kako se svaki prosječan bošnjački političar na spomen legitimnog predstavljanja za pištolj laća.

Glede Izbornog zakona, koji je za HDZ uvjet svih uvjeta, srpska oporba spremna je pristati na svako rješenje koje se dogovori u Federaciji. Što je demagogija na razini tzv. međunarodne zajednice koja je, također, kad god je gusto, sudbinu države spremna povjeriti domaćoj – povijest je pokazala – nevelikoj političkoj pameti

Ako im se, dakle, predviđanja ostvare, najavljuju inicijativu za smjenu HDZ-ovih kadrova u Vijeću ministara i Parlamentarnoj skupštini BiH.

Prva je na redu Borjana Krišto. „Dobila je već dovoljan broj potpisa – 19, a moglo bi biti i 25 za imenovanje novog ministra sigurnosti i zamjenika predsjedavajućeg. Ako bude kršila Poslovnik, mi ćemo inicirati proces u ime liste da se ide u izmjene Zakona o Vijeću ministara BiH ili promjena u Vijeću ministara“, prijeti Vukanović koji, bjelodano je, ne može iščekati ministarsku fotelju. Kako bilo, čekat će, veli, do 20. svibnja…

Dokument im je, inače, vrlo originalan te predviđa uistinu ekskluzivna rješenja: Opredijeljenost za mir i vladavinu prava, poštivanje Općeg okvirnog sporazuma za mir, odnosno Daytona i svih njegovih aneksa, isticanje opredjeljenja za članstvo u Europskoj uniji, zajedničko opredjeljenje za deblokadu EU puta, borbu protiv korupcije, kriminala, sukoba interesa i eliminacija političkog utjecaja kod javnih nabavki te – što je naročito originalno! – kultura dijaloga i ambijent suradnje.

Vidimo se u Doboju?

Ne znam jesu li federalni partneri iz, dakako, bošnjačke kvote primijetili kako u dijelu u komu inzistiraju na deblokadi EU puta ne spominju – a to dvoje obično idu u paketu zvanom euroatlantske integracije – članstvo u NATO-u?

Bez obzira jesu li/nisu li, replicirao im je, spremajući se za Moskvu gdje je 9. svibnja uveličao Putinovu paradu, Milorad Dodik koji je referirajući se na posljednju sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a, uputio poziv za sastanak predsjednicima svih parlamentarnih stranaka na razini BiH i vlasti i opozicije. Razgovaralo bi se i, misli taj ruski visoki gost, dogovaralo o uređenju odnosa u BiH na temelju Ustava i Daytonskog sporazuma. Sastanak je zakazao u Doboju 14. svibnja. Bit će zanimljivo vidjeti tko će (mu) doći u hotel Park. I, još zanimljivije, tko neće. Bez, međutim, obzira na sudbinu toga dobojskoga summita, trebalo bi utvrditi pretjeruju li oni koji drže kako od nove državne koalicije neće biti ništa?

(Prosta), na početku teksta spomenuta matematika govori kako, primjerice, u Domu naroda državnog Parlamenta, Trojka, opozicija iz RS-a i HDZ BiH imaju šest ruku, a većina je osam. Dakle, ruke bi im morali dati Devedesetka ili SDA. Što je, slijedom aktualnih okolnosti, napose odnosa među Bošnjacima, vrlo – neizvjesno. Dakle, i „čuda da se dese“ te Čović s dvije Trojke formira vlast, niti jedna odluka ne može proći u Domu naroda, niti bilo tko može biti smijenjen. Tako kažu i Ustav i zakon. E sad, oni, ponajprije u Sarajevu, kojima su puna usta Ustava i zakona, vjeruju kako visoki predstavnik može zaustaviti ovu vrstu opstrukcije. A to je onaj isti gospodin ispod čijih su sarajevskih prozora prosvjedovali i slali ga kući kada je intervenirao u Izborni zakon na prošlim izborima.

Nema se, eto, kud. Čekat ćemo izbore, pa što, kako bi kazao predsjednik HSS-a Mario Karamatić, Bog i junačka sreća da. A izbori samo što nisu. I iduće godine.

Kakva je žurba?!

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com