Stipe Miočić je daleko najveća zvijezda četvrtog izdanja Sunset Sports Festivala, čak i uz nogometne velikane poput Petera Schmeichela i Dmitra Berbatova ili sjajne voditeljice Kate Scott.
Tijekom boravka u Hrvatskoj Miočić je dao intervju za Večernji list .
– Nevjerojatan je osjećaj ovaj put jer sam prvi put došao sa suprugom i djecom, ali i s majkom koja nije bila ovdje otkad je otišla u SAD. Svekrva je oduševljena, ne želi napustiti Hrvatsku. Nevjerojatno iskustvo, djeca uživaju u bazenu i dječjem parku, i vjerujem da će im biti žao kad budemo odlazili iz Hrvatske.
Primio vas je premijer Plenković, koji vam je uručio rodni list i potvrdu o hrvatskom državljanstvu, kao i predsjednik Milanović, koji vam je dodijelio priznanje.
– Još uvijek nisam u potpunosti shvatio što se dogodilo, ali odlično je imati hrvatsko državljanstvo, posebno za djecu, koja će bolje znati odakle im potječu preci. Shvatit će to polako, ali hoće.
Jeste li još uvijek iznenađeni kako ste primljeni u Hrvatskoj? Od običnih ljudi, medija, do premijera i predsjednika države.
– Drago mi je da su me ljudi pratili i primijetili moju ljubav prema ovoj zemlji.
Hoćeš li ići s majkom u njezin rodni Cetingrad?
– Pokušat ćemo, ali naš je program prilično pun. Bilo bi posebno za nju. Možda ne ovaj put, ali sljedeći put sigurno.
Kada će to biti sljedeći put?
– Već sljedeće ljeto. Bit će sigurno sljedeće godine jer i moj rođak želi doći sa svojom djecom.
Kad smo već kod roditelja, kakav je bio utjecaj vašeg pokojnog oca Bojana na vas?
– Od njega sam naučila da nikada ne treba odustati, što god radiš. Bilo mi je teško kad je umro jer nikada nije dodirnuo moju djecu, nikada ih nije držao u naručju, sada sedmogodišnju kćer i gotovo četverogodišnjeg sina. I to će me proganjati do kraja života. To boli. Nažalost, bio je bolestan tijekom pandemije koronavirusa, a djeca su bila premala. Gledao ih je putem video veze, moja kći ga je jako voljela.
Što su vam roditelji pričali o Hrvatskoj u djetinjstvu da ste razvili potrebu isticati svoje hrvatsko podrijetlo tijekom svake borbe?
– Nikad ne zaboravimo odakle smo došli. Rekli su mi i da su Hrvati posebni ljudi, s drugačijim mentalitetom od američkog. Jako mi se sviđaju ti ljudi, uvijek su ljubazni i nekako se čine sretni. Ne na svim mjestima, ali mi se sviđa taj mentalitet.
Karijeru ste započeli s kvadratićima na dresu.
– Jesam, ali nakon nekog vremena UFC je potpisao ugovor s Reebokom, tako da to više nisam mogao. Ali u svojoj posljednjoj borbi jesam. To sam si obećao.
Koliko tetovaža s hrvatskim simbolima imaš?
– Imam ih tri. Prvi je bio na stopalu, zatim obiteljski grb na listu, a posljednji je na ramenu.
Čija je ideja bila vezana uz hrvatske tetovaže?
– Moj. Kad sam prvi put došao u Hrvatsku, vidjeti oca, otišli smo u Rtinu, rodno mjesto mog oca. Tamo smo otišli u restoran i vidjeli taj grb kod rođaka, koji sam fotografirao, i tako je nastala tetovaža.
Na prijemu kod premijera Plenkovića rekli ste da biste voljeli imati ljetnikovac u Hrvatskoj. Gdje bi to bilo?
– O tome će odlučiti moja supruga. Dobra je u tome, bavi se nekretninama. Kad bih odabrao lokaciju koja joj se ne bi svidjela, bila bi jako ljuta na mene, pa bi sve sama napravila. Upravo gledamo.
Koju ćeš putovnicu sada koristiti, budući da imaš dvije?
– To je dobro pitanje. Ponosan sam na svoje podrijetlo. Pokušat ću svojoj djeci objasniti da ovdje postoji drugačiji mentalitet, da su ovdje oduvijek bili ljudi koji naporno rade. Stalno im govorim ono što mi je majka znala govoriti, a to je da se ništa ne daje i da se sve mora zaslužiti. Ne želim biti njihov zapovjednik “vježbe”, ali želim da shvate da ako želiš imati dobar život, moraš raditi više od drugih. Mama mi je uvijek govorila koliko se ljudi ovdje trude. Uostalom, gledao sam kako se svaki dan muči, radi noću i ne spava dovoljno jer me mora voziti na trening. Ali “naporan rad” se uvijek vraća.
Cijeli život ste u Americi, koji način života preferirate?
– Ovdje, svakako. Život je ovdje sporiji. U Americi je uvijek žurba, ovdje je sve mirnije i opet sve što treba je gotovo. Volim taj pristup.
Spomenuli ste izraz “narednik za obuku”, tko je bio vaš narednik za obuku?
– Moji mama i tata. I mamin brat. Nije bila “narednica za obuku”, ali je zahtijevala da se stvari rade do kraja i kako treba. I tako sam naučio. I zato sam joj zahvalan što je to provela u mene i što me učinila onim što jesam.
Još uvijek treniraš?
– Treniram i super je što me više ne udaraju u lice osim od djece, mogu me udariti. Treniram četiri ili pet puta u teretani ili u vatrogasnoj postaji gdje radim. Pokušavam raditi više kardio vježbi nego utega, i lijepo je ne doći kući umoran i pretučen.
Tko misliš da će pobijediti u borbi između Jona Jonesa i Toma Aspinalla, ako se dogodi?
– Jones je jedan od najboljih svih vremena, nema sumnje u to, on je, i on je pobjediv. Svi su pobjedivi. Tom je mlad, snažan, veći je od mene, brz je. Bila bi to zanimljiva borba. Kad bi Jones držao distancu, bila bi to teška noć za Toma jer je Jones pametan borac, sjajan strateg. Ali kad bi Tom mogao ući, kad bi se pametno borio, onda bi to bila duga noć za Jonesa.
Hrvatska nogometna reprezentacija igra kvalifikacijsku utakmicu. Hoćete li je gledati?
– Planirao sam to gledati u pubu.
Tko vam je najdraži hrvatski nogometaš?
– Bio je to Mario Mandžukić, ali on više ne igra. Volim Luku Modrića.
Za jednog od njegovih prethodnih posjeta Hrvatskoj, neki lokalni mediji su ga proglasili navijačem Hajduka. Ali ovaj put je puno oprezniji.
– Samo sam navijač reprezentacije. Ne želim davati izjave u ime kluba, ne želim upasti u nevolje.
Jeste li prilikom ovog posjeta bili u kontaktu s Mirkom Filipovićem?
– Nažalost, nisam, ali morat ću ga nazvati.
Devet godina si mlađi od Mirka. Koliko je bio velik u tvojim očima kada si započeo svoju MMA karijeru?
– Sjećam se prvog puta kad sam to gledao. Bilo je protiv Igora Vovčančina i bio sam zapanjen. Onda sam vidio onaj njegov ubojiti lijevi visoki udarac nogom. I ja sam primio jedan tijekom sparinga koji mi je poslao mozak u stražnjicu. Nije bilo nimalo zabavno.
Jesu li sparingali s puno snage ili možda sa 70-80 posto?
– Možda je on išao sa 70 posto, ja sam išao punom snagom i pokušavao preživjeti.
Nisi probao one visoke udarce?
– Nisam fleksibilan, pa sam mogao udarati samo niske udarce.
Želite li bolje govoriti hrvatski?
– Volio bih i počeo sam raditi na tome, ali onda sam bio prilično zauzet dvostrukom karijerom, jednom kao majstor borilačkih vještina, a drugom kao vatrogasac, pa nisam imao vremena. Razumijem, ali ne i govorim. Zapravo, mogu cijeli dan pričati hrvatski uz nekoliko piva, ha-ha…
Slušaš li hrvatsku glazbu?
– Ne. Malo sam ti čudan. Uopće ne slušam glazbu. Slušam je samo kad je sluša moja kći, a to je obično Taylor Swift.
Hoće li i vaša djeca učiti hrvatski?
– Plan je da zajedno učimo hrvatski, moja djeca i ja – zaključio je Miočić.
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Pritišću li godine našu reprezentaciju?
Kvalifikacije za SP Prije utakmice s Hrvatskom, Češka je bila bez svog najboljeg igrača
Bomba s Rujevice: Mišković prodao Rijeku, američki milijarder kupuje prvaka Hrvatske?