Pitao je Thompson na Hipodromu one koji – nikako – ne razlikuju Za dom spremni iz ’41. i Za dom spremni iz ’91.: „Je l’ ovo i vaša Domovina?!“ Ukoliko bi, kad-tad, stigao pozitivan odgovor, značilo bi to kako im – ipak – nije krivo što je Sava potekla uzvodno. Devedesetih!
Sredinom prošlog mjeseca, kada je, dakle, već u „nepokorenom gradu“ zbog Thompsonova koncerta proglašeno izvanredno stanje, u jednu ulicu u zagrebačkom središtu ušao je kamion. Usred bijela dana. Vozilo se zaustavlja, a potom nekoliko muškaraca iznosi veliku skulpturu „najvećega sina“, tešku 800 kilograma. Odljev je to djela Antuna Augustičića – isti onaj koji je i ispred rodne kuće Ljubičice Bijele, nastao prema portretnoj skici načinjenoj u Jajcu za vrijeme zasjedanja AVNOJ-a.
Kako je uvenula Ljubičica Bijela?
Prolaznici zastaju, snimaju, smiju se, neki škrguću zubima, većina je samo iznenađena, izvijestio je, ne bez dramatičnosti, jedan zagrebački dnevnik koji je ovim povodom intervjuirao i voditelja Galerije Forum kako bi pojasnili otkud – sad! – još i trostruki narodni heroj. „Ne zanimaju me ni mržnja ni radost prolaznika. Tito je ovdje simbol civilizacije. Ova izložba nije idolizacija. Isticanje je važnosti antifašizma i NOB-a na koje je uklonjeno sjećanje promjenom imena trga“, odgovara Feđa Gavrilović, voditelj galerije.
Dani poslije pokazat će, međutim, kako je brončani gost banuo u hrvatsku metropolu kao zapravo dio svojevrsne priprave za povratak na trg koji mu je, vele Feđa i Titina zagrebačka (i ina) sljedba, nepravedno oduzet. Naime, samo nekoliko dana nakon što se kumrovečki vragolan vratio na mjesto zločina, u jednom je intervjuu predsjednik zagrebačke Gradske skupštine evocirao svoje teške trenutke iz 2017., kada je jedan od dvojice najvažnijih Zagoraca u hrvatskoj povijesti odjahao – makar se to tako u ta sretna doba mislilo! – u legendu. Danas, dok mu u dnu oka zaiskri suza, Matej Mišić tvrdi kako se nikad nije smjelo dogoditi da Brozu uzmu trg te navješćuje kako će njegov SDP s partnerima iz Možemo uskoro razgovarati o ovoj temi. Da, eto, maknu Trg Republike Hrvatske…
Ubrzo je, međutim, ova priča dobila svoj nastavak. Početkom srpnja Ivan Penava preuzeo je Vladino povjerenstvo za utvrđivanje činjenica oko komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata. Dio je to dogovora između predsjednika Domovinskog pokreta i Andreja Plenkovića, a novo će se povjerenstvo, kako je objasnio hrvatski premijer, intenzivnije baviti lokacijama, i identifikacijom. Isto tako bavit će se i premještajem posmrtnih ostataka žrtava i njihovom dostojanstvenom ukopu.
Bojišnica Strasbourg
Dakako, žurno je stigao udar slijeva, otkud su inače prešutjeli činjenicu kako evo, gotovo kao Srbi mošti cara Lazara ’89., drugovi nosaju 800 kilograma teškoga idola po Zagrebu… „Zašto bi Penava vodio povjerenstvo za komunističke zločine? Tu je puno manje posla nego da vodi ured za ustaške zločine“, pita se Lijeva naša, proglašavajući čelnika DP-a ministrom za mrtve. Što samo zorno ilustrira nedosljednost ljevičara kada je riječ o prošlosti – Titin (tzv.) antifašizam – da, rođendan masovnom ubojici u Kumrovcu – dakako(!), a propitivanju Titinih zločina – (povijesno) NE! Zato im i smeta, kako ga već kolokvijalno zovu, Povjerenstvo za komunističke zločine.
A, primjerice, sredinom lipnja, na području Svete Nedelje, nedaleko od Zagreba, provedena su terenska istraživanja na više od 1 000 m2, tijekom kojih su pronađene dvije masovne grobnice: u šumi Lipje i na lokaciji Trebež-Pakovica iz razdoblja neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Iz njih su ekshumirani posmrtni ostatci 49 osoba, većinom muškaraca u dobi od 20 do 40 godina, uključujući i sedam osoba u dobi između 16 i 20 godina. Što samo svjedoči kako će Penava imati puno posla bude li Hrvatska – a dojam je da hoće – konačno spremna zatvoriti ovo poglavlje svoje mračne povijesti.
Nisu se, međutim, na zadnje noge ovih dana propeli samo pobornici „slavne“ (…) komunističke povijesti u Hrvata, burno je bilo i u Strasbourgu – stolnome gradu europske demokracije. Slovenska je pučanka Romana Tomc, naime, predložila Europskome parlamentu rezoluciju „o očuvanju sjećanja na žrtve poslijeratnog komunističkog razdoblja u Sloveniji“. U rezoluciji se, između ostalog, tražilo ispitivanje arhiva jugoslavenskih tajnih službi i povratak Dana sjećanja na žrtve komunizma u Sloveniji.
„Opasne pojave“
Na što je dio lijevih zastupnika digao glas, tvrdeći kako je riječ o revizionizmu. Što je, dakako, njihova omiljena fraza čim im se takne u antifašističku prošlost koju su obilježili legendarni antifašisti Staljin i onaj (naš…) iz Kuće cvijeća. „Ovo je glas za istinu i dostojanstvo, ne samo za slovenske žrtve, nego za sve koji su trpjeli pod komunizmom“, tumačila je Tomc te dodala kako glasovanje treba poslužiti i kao test da „vidimo tko je u Europskom parlamentu uz žrtve komunističkog terora, a tko ima dvostruka mjerila“.
„Bilo je nešto nezdravo u čitavom tom ‘paketu’ detuđmanizacije i demoniziranja ’90-ih, što je za veliki dio javnosti bilo neprihvatljivo i neprirodno. I tu je Thompson, u širem smislu, uspio očuvati i obnoviti taj zanos iz ’90-ih“, apsolvira povjesničar Vedriš
Nije to pokolebalo Marka Vešligaja koji, baš kao i svi lijevi papagaji, ponavlja za europskom govornicom kako je riječ o revizionizmu komu, veli, svjedočimo i ovih dana u Hrvatskoj. „Sve su to opasne pojave na koje moramo reagirati i zaustaviti ih na vrijeme“, povjerio je Hini taj SDP-ov eurozastupnik misleći, dakako, na nadolazeći najveći koncert u hrvatskoj povijesti. No, ma koliko god galamili boreći se za bolju – komunističku – prošlost, poraženi su.
Za rezoluciju se izjasnilo 357 zastupnika, dok je 266 glasovalo protiv. Prethodno su socijaldemokrati, uz podršku zastupnika Zelenih, Ljevice i liberala, u čiju grupaciju se ubraja i aktualna slovenska Vlada, tražili odgodu što bi, s obzirom na to da se preko Odbora za predstavke rezolucija usvaja kraćim postupkom, efektivno značilo da se odustaje od njezina izglasavanja. Prijedlog je odbijen sličnim odnosom glasova. U rezoluciji se „osuđuje sve oblike totalitarizma i autoritarizma, uključujući komunizam“ te poziva slovensku Vladu da vrati Nacionalni dan sjećanja na žrtve komunističkog nasilja, ukinut 2023. Inače, ovu je pobjedu bivši slovenski premijer Janez Janša proslavio na zagrebačkom Hipodromu.
Sjedi – jedan!
Istovremeno, hrvatska ljevica, poglavito kad im se (činjenicama) takne u mrtvoga idola i ono što on predstavlja, nikako ne želi prihvatiti kako je pamćenje sastavni dio identiteta jednog naroda. Preteško je za njih pitanje kako je (i zašto?!) glazbenik koji je godinama anatemiran – i sotoniziran! – u hrvatskoj javnosti okupio na jednom mjestu nezamislivih pola milijuna ljudi. Lakše im je rabiti, u biti, srpsku mantru kako to svjedoči o ustašizaciji Hrvatske.
Koliko je zapravo bizarno njihovo korištenje srpske ujdurme, najbolje ilustrira to što je tamo daleko ustašom proglašen i SDP-ov europarlamentarac Tonino Picula. Picula?! A da je uoči Hipodroma većina onoga što je slijeva opstruiralo ovaj veličanstveni događaj uistinu bilo bizarno, jasno je i nakon što je lijevi tisak iz naftalina izvadio snimku sa svečanog koncerta povodom 25. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Maslenica u HNK-u u Zadru. Dok je dvorana prepuna uzvanika na nogama pjevala Perkovićevu Lijepa li si u izvedbi klape Sv. Juraj, jedini koji je ostao sjediti bio je bivši predsjednik Gradskog vijeća Zadra.
„Te 2018. bio sam saborski zastupnik, jedini sam odsjedio pjesmu Lijepa li si. To nije pjesma koja veliča domovinu, to je pjesma negiranja granica i teritorijalnog integriteta susjedne države“, sjetio se ovih dana – uoči Hipodroma – Marko Vučetić svoga „junačkoga djela“, ali i podsjetio na onu narodnu o tome kako … krivih drva nikad neće nestati.
Argumentacija mu je, inače, na razini bošnjačkih portala (i novina) koji su, eto, zaboravili kako su se u opkoljenom Sarajevu i okolnim ratištima ’90-ih orile Čavoglave, uz ponešto izmijenjen tekst. Nije se, naime, četnike moglo (u)plašiti sa Sarajevo, ljubavi moja…
Teci, Savo…
Zašto je, dakle, 500 000 Hrvata došlo na Zagrebački hipodrom? Jedan od mogućih odgovora dao je početkom srpnja u Glasu Koncila povjesničar Trpimir Vedriš koji je uvjeren kako je uspjeh Thompsonova povratka na scenu posljedica neke vrste izrugivanja domoljublju iz glavne struje hrvatskog političko-društvenog diskursa. „Bilo je nešto nezdravo u čitavom tom ‘paketu’ detuđmanizacije i demoniziranja ’90-ih, što je za veliki dio javnosti bilo neprihvatljivo i neprirodno. I tu je Thompson, u širem smislu, uspio očuvati i obnoviti taj zanos iz ’90-ih“, apsolvira Vedriš.
I, dakako, u ozračju izrugivanja domoljublju, kada je – štoviše! – odraz slobodnog novinstva psovanje Vukovara u (tzv.) listu srpske manjine, Thompson gromoglasno pita: „Je l’ moguće da ste zaspali na straži/zakletva barjaku da više ne važi?!“ Odgovor smo dobili 5. srpnja! A sudeći prema reakcijama s „bliskog istoka“, čulo se sve do podno Avale.
A pitao je Marko i one koji – nikako – ne razlikuju Za dom spremni iz ’41. i Za dom spremni iz ’91.: „Je l’ ovo i vaša Domovina?!“
Krajem ovoga mjeseca veliki je vojni mimohod u Zagrebu, pa Thompsonov koncert u Sinju, pa obilježavanje 30. obljetnice Oluje u Kninu, možda do tada shvate zašto je bilo važno da pola milijuna, uglavnom mladih, Hrvata pokaže jasno i glasno kako su – Spremni! Onda ćemo možda i dobiti odgovor na pitanje s Hipodroma. A pozitivan odgovor značio bi kako im – ipak – nije krivo što je Sava potekla uzvodno. Devedesetih!
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
ŠTO SE DOGODILO U VODICAMA? Župnik javno objavio ‘bilancu’ blagoslova: Evo koliko je točno novca prikupljeno!
Tzv. „Kamp boraca“ iz Sarajeva kasni i zaostaje za URB HVO-a ŽZH kao bivši vlak „Ćiro“ uz Bradinu
Kako presjeći gordijski čvor u BiH?