Izbjegavam pisati o ratu u Ukrajini, vođenom snagama “duboko demokratske” države SAD-a, “Secret intelligence service” uslugama podržanim iz UK, uz potporu vojno nemoćne, politički nesložne, finanacijski prezadužene, bezidejne i infantilno-maliciozno vođene EU, te lešinarski “rezervirano” pozicionirane Turske, protiv Ruske Federacije u otvorenom savezu sa Sjevernom Korejom i Iranom, (koja je kompenzirala neke “dječje bolesti” ruske vojne industrije), i uz gospodarsku suradnju s (poglavito), Kinom i Indijom, (koja je kompenzirala učinke sankcija, (SAD-a, UK i EU).
Rat kojemu je prethodila Ukrajinska naivnost, nadobudnost “skorojevića” u međunarodnim odnosima, odsustvo suverene, nacionalno svjesne i na realnostima utemeljene Sigurnosne politike, podcjenjivanje odnosa (ne samo vojnih) snaga, sigurnosti i pouzdanosti izvora opskrebe i potpore, iskrenosti savezništava, ugovornom kapacitetu saveznika, (zanemarivanje činjenice da u demokratskim državama jedni izbori mogu okrenuti “stvar” naglavačke), …
I puno toga još.
Rat u kojemu je ukrajinski narod, planski bešćutno i kalkulantski nemoralno, prinesen na žrtvenik zablude o “ruskoj prijetnji” ostacima Europe, iza koje se krio intwres bolesne politike i doktrinarnih ciljeva NATO saveza.
Nitko više, (osim vodstva EU), nema iluzija o prijetnji komunizma iz Rusije.
Komunizma koji je unazadio i desetkovao ruski narod, uništio sam sebe i SSSR koji ga je u krvi i nasilju provodio, protiv Rusije, (kao “jedinog” krivca za komunizam), okrenuo susjedne narode i raspadom SSSR-a nastale države.
U stvarnosti, jedina prijetnja euRopskoj uniji je ona sama sebi.
Prijetnja je neokomunizam, sadržan u globalizacijskoj doktrini i ideologijama koje je ona iznjedrila.
Zelena tranzicija, rodna ideologija, manjinske “politike”, woke “kultura”, politike depopulacije autohtonog europskog stanovništva, (hedonizam, dekadencija, ekstremni neoliberalizam, patološko prenormiranje kao odgovor na anarhiju rođenu iz neoliberalizma, duhovno nazadivanje i siromaštvo, …), zabluda začeta u gospodarskom rasizmu, (mi ćemo u Aziju, Latinsku Ameriku, Afriku, … izvesti “prljavu” industriju, oni će jeftino proizvoditi za naše potrebe, a mi ćemo njima prodavati “pamet”), politika “otvorenih granica” i zabluda o multikulturalizmu i integraciji biološki jačih migranata, kulturna i civilizacijska dekadencija, razgradnja identiteta, disolucija nacionalnih država, njihovih institucija i uloga koje su imale u “zlatnom dobu” Europske dominacije, pretjerivanje u “socijalnim” politikama koje potiču nerad, nered, lijevi aktivizam, odavanje porocima, prepustanje prostora regulative i korekcije službene politike NGO pokretima i organizacijama, (što je rezultiralo oduzimanjem moći onima koji su nominalno odgovorni i njenom delegitimacijom na one koji su i neodgovorni i nikome ne ne polažu račune niti ih tko za nešto proziva i krivi).
Uz to što “sovjetski” tip komunizma više nije i ne može biti prijetnja nikome, Ruska Federacija je, (na euroazijskom prostoru), populacijski najugroženija i nema kapaciteta širiti se.
Niti na zapad niti na jug Europe.
Ima dovoljno problema u stabiliziranju Kavkaza, Zakavkazja, srednje Azije i svog “dalekog” Istoka.
Naravno, ne treba zanemariti ni “mokre snove” o izlasku na “topla mora”, no to je, (u doglednoj budućnosti) – utopija.
Ako …
Što?
Ako ne postane nužnost.
Ako cijena ne postane irelevantna.
No, vratimo se krvavom ratu u Ukrajini.
Svi mi, (koji to želimo znati), znamo da taj rat nije počeo ruskom agresijom 2022.
Ni aneksijom Krima 2014.
Započeo je raspadom SSSR-a 1991., New Strategic Conceptom usvojenim 1999., što je rezultiralo invazivnom politikom “proširenja” NATO-a, izazivanjem “proxi” ratova na granicama RF, politikom sankcija, i nastavkom hladnoga rata “vrućim arsenalom” hibridnog ratovanja.
Ukrajina, (zbog svog naroda, zbog interesa i budućnosti države), nije smjela dopusti da ju, (bilo tko, zbog bilo čega), uvuče u rat koji ne može dobiti.
Morala ga je izbjeći.
Kako?
Nekako.
Ne želim pametovati, ali ratovi koji mogu imati i imaju globalni značaj, se vode mudrom vanjskom politikom, a ne izazivanjem.
Kada dođe do čina agresije, onda je kasno.
Onda se Domovina brani, ne pitajuči za cijenu, što Ukrajina i čini.
No, uz sve simpatije za njihovu opravdanu borbu, postoji i točka u kojoj se mora, (početi), razmišljati racionalno.
Bez emocija.
Čast, viteštvo, junaštvo, hrabrost, dominantne su i vode zapovjednika u boju.
Bitci.
Ali u operaciji, na strateškoj razini, u politici, državničkom razmišljanju i odlučivanju, … dominantan čimbenik u procjeni i odlučivanju je – reducirati štetu, sačuvati vojsku, državu, narod.
Od potpunog uništenja.
Mudrost ratovanja kaže da se dobar vojskovođa neće boriti “do posljednjeg vojnika”.
To čini zapovjednik voda, ako time spašava satniju.
Zapovjednik satnije ako time spašava bojnu.
Ali, zapovjednik cijele vojske to neće i ne smije učiniti.
Zašto?
Zato što time nikoga ne spašava.
Povijest je puna teških odluka.
Žrtve i poniženja velikih i hrabrih ljudi, radi spašavanja države i naroda.
Mnogi su se, nakon takvih odluka povukli u izolaciju ili ubili.
Ali su učinili ono sto su norali.
O nekim drugim stvarima, aspektima, čimbenicima, … trebali su razmišljati neki drugi, onda kada su izgledi bili bolji, realniji, ostvarljiviji.
Kada je, (ne samo ovaj), rat u pitanju, mnogi ljudi povjeruju propagandi, podlegnu emocijama, ponašaju se navijački.
Istina, rat se može promatrati i kao utakmica, (na neki način to i jest), no udjeli, cijena i posljedice, zahtijevaju razum.
Da, svaki rat ima svoju geneza, i povijest, uzroke i povode, kontekst, međunarodnopravne činjenice, koje ga određuju, …
Ali postoji i činjenica “svih činjenica”, koja glasi:-“Kada bi se u, (prijeratnim), međunarodnim odnosima poštovalo međunarodno pravo, ratova ne bi ni bilo”!
“Ali, sada, kada se rat već dogodio, treba postići “pravedan mir”:- čuje se od, “pravednika” i post festum mudraca.
Zaboravljaju, pri tom, da se Pravedan Mir gradi prije rata.
Mir, nakon ratova, diktiraju moćnici i pobjednici.
Za poražene je konpromis ravan pobjedi.
Ili bar, puno bolji od potpunog poraza.
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
SLOVENIJA PUTUJE DESNO Je li Janez Janša na putu da ponovo postane premijer?
PAPIN APEL ZA MIR: Primam bezbroj pisama od djece iz područja zahvaćenih sukobima – čitajući ih, kroz prizmu nevinosti jasno se razotkriva sav užas i nečovječnost postupaka kojima se neki odrasli čak i ponose
Emigracija Hrvati u Boliviji pripremili su tradicionalni doručak za Uskrs