HB.hteam.org

Portal hrvata HB

Kad ode i posljednji branitelj – tko će ostati da kaže istinu?

Branitelji nisu mit. Nisu ukras za komemoracije ni figura za političke govore. Hrvatski branitelji su živi temelj ove zemlje. Ljudi od krvi i mesa koji su jednom stajali tamo gdje se Hrvatska branila, dok su drugi čekali rasplet.

petak, 17.listopada 2025

Hrvatskom tiho, gotovo neprimjetno, prolazi jedan od najopasnijih i najpodlijih procesa – zaborav. Dan za danom, doslovno i simbolično, napuštaju nas hrvatski branitelji.

Odlaze ljudi koji su u temelje ove države ugradili ono najvrjednije što su imali – svoj život, svoje zdravlje, svoje snove. Odlaze bez pompe, bez pljeska, bez zahvale. U tišini i dostojanstvu – baš onakvi kakvi su i bili kad su 1991. bez oklijevanja stali u obranu Domovine.

S njima ne odlazi samo jedna generacija – odlazi živa istina o tome kako je nastala moderna hrvatska država. Odlazi zadnja crta obrane od sustavne i perfidne amnezije koja se godinama nameće hrvatskom društvu. Odlazi istina koju se pokušava prikazati mitom, a junaštvo obezvrijediti ideološkom sumnjom.

Branitelji nisu mit. Nisu ukras za komemoracije ni figura za političke govore. Hrvatski branitelji su živi temelj ove zemlje. Ljudi od krvi i mesa koji su jednom stajali tamo gdje se Hrvatska branila, dok su drugi čekali rasplet.

I dok su oni ginuli za slobodu, danas ih se ismijava. Naziva “zabraniteljima”, nazadnima, nesofisticiranima, teretom sustava. Mediji koji se financiraju novcem poreznih obveznika svakodnevno ih ocrnjuju – umjesto da ih brane. Umjesto da čuvaju vrijednosti koje su obranjene u ratu, sudjeluju u njihovom rušenju.

Tko to briše hrvatske branitelje iz udžbenika? Tko briše istinu o agresiji, o logorima, o herojima?
Zašto se dopušta da ih se javno izruguje, a da sustav šuti?

Zašto se sramimo domoljublja?

U zemlji koja duguje svoju slobodu upravo braniteljima, domoljublje se tretira kao nešto sumnjivo. Zastava postaje provokacija. Ljubav prema Domovini – zaostali sentiment. Klinac u majici s hrvatskim grbom doživljava podsmijeh, dok mediji veličaju sve što nije hrvatsko.

Pogledajmo druge narode. U Americi, ratni veterani su svetinja. Zastava je simbol jedinstva. U Izraelu, vojska je ponos cijele nacije. A mi? Mi se ustručavamo reći “volim Hrvatsku”, da nas netko ne bi optužio za “nacionalizam”.

Je li sramota voljeti zemlju koja ti je sve dala?

Zaborav kao nova agresija

Dok su devedesetih tenkovi pokušali pregaziti Hrvatsku izvana, danas je pokušavaju pregaziti iznutra – relativizacijom, ciničnim komentarima i promjenom narativa.
Ne pišu se više priče o junacima. Pišu se satire. Pišu se pamfleti u kojima se branitelje svodi na karikature.

No jedno treba jasno reći: hrvatski branitelji nisu i nikada neće biti prepreka napretku. Oni su čuvari vrijednosti koje smo nekada smatrali svetima – sloboda, narod, država, vjera, ponos.

Ako je ikome dopušteno govoriti o tome što znači boriti se za budućnost ove zemlje, onda su to oni. Ne oni koji su šutjeli kad je trebalo braniti, a sada viču kada treba napadati.

I što kad ode i posljednji?

Pitanje koje se ne smije prešutjeti glasi:
Tko će ispričati istinu o Domovinskom ratu kad ode i posljednji hrvatski branitelj?
Tko će djeci reći da sloboda nije stigla uredbom, već da je izvojevana u rovovima, u hladnim podrumima, na bojišnicama koje je Europa htjela ignorirati?

I hoće li tada, kad više nikoga ne bude tko pamti krvave dane 1991., itko znati reći zašto Hrvatska uopće postoji?

Budimo dostojni njihove žrtve

Možda nikada nećemo moći u potpunosti razumjeti težinu onoga što su prošli. Možda ne možemo osjetiti PTSP, prazna mjesta na obiteljskim ručkovima, slike koje nikad ne blijede iz sjećanja.
Ali možemo jedno: poštovati.
Možemo učiti. Govoriti istinu. Nositi zastavu s ponosom. I biti zahvalni.
Jer oni nisu morali – ali su ipak otišli. I pobijedili.

Branitelji nisu tražili ništa – samo da Hrvatska bude svoja. Slobodna. Pravedna.
Na nama je da to sačuvamo.
Ako ne zbog nas – onda zbog onih koji više nisu ovdje da nas na to podsjete.

Kad ode i posljednji hrvatski branitelj, neka ostane narod koji zna tko je, što je i zašto još postoji. Ako zaboravimo njih – zaboravili smo sebe.

Autor:Dražen Prša

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com