Od crtanja granica Velike Srbije do krika očajnika: Može li Vučić pobjeći od vlastite snimke iz Gline?

UTORAK, 6. siječnja 2026.

Dok srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ponovno navlači masku žrtve, optužujući Hrvatsku, Kosovo i Albaniju za nekakve fantomske vojne saveze i urote protiv srpskog naroda, jasno je da se radi o prozirnom pokušaju skretanja pažnje s vlastite prošlosti.

Vučić, koji danas panično najavljuje jačanje vojnih kapaciteta jer mu se navodno sprema rušenje iz Zagreba, zaboravlja da je upravo on bio taj koji je huškao na rat i crtao krvave granice po hrvatskom tlu. Njegove tvrdnje o ugroženosti zvuče tragikomično kada dolaze od čovjeka koji je 1995. u okupiranoj Glini obećavao da “ustaška noga” tamo nikada neće stupiti i da Banija nikada neće biti Hrvatska, da bi potom, čim je zagrmjela hrvatska sloboda, među prvima pobjegao glavom bez obzira.

Upravo na tu licemjernu amneziju žestoko je udario sinjski gradonačelnik Miro Bulj, koji srbijanskom predsjedniku nije ostao dužan, nazvavši ga Šešeljevim potrčkom i običnim političkim probisvijetom.

Bulj s pravom podsjeća da je ovaj “zec iz Gline” bio hrabar samo na jeziku dok su drugi ginuli za njegove sulude snove o Velikoj Srbiji, a danas, iz sigurne fotelje u Beogradu, ponovno prosipa otrov i truje vlastiti narod mržnjom jer nema hrabrosti suočiti se s istinom o vlastitom porazu.

Dok Vučić cvili o urotama, Bulj mu jasno poručuje da su Hrvati odavno pročitali tu jeftinu knjigu te da bi mu bilo pametnije da konačno kaže gdje su grobovi nestalih i pripremi se za plaćanje ratne odštete umjesto što maše praznim prijetnjama.

Nedopustivo je da čovjek koji je izravno sudjelovao u agresiji na Hrvatsku danas dijeli lekcije o miru i stabilnosti, dok istovremeno pokušava destabilizirati susjedne zemlje poput Crne Gore.

Vučićeva retorika nije ništa drugo nego krik očajnika koji vidi kako mu se politika zasnovana na lažima i zločinima raspada kao kula od karata. Hrvatska država i njezini vojnici su pobjednici koji su svoju zemlju oslobodili krvlju, a nikakvi moderni huškači, koji su se nekad skrivali iza Šešeljevih skuta, to ne mogu promijeniti niti zasjeniti svojim agresivnim tlapnjama.

Vrijeme je da se prsti maknu od Hrvatske i da se prestane paliti vatra tamo gdje je hrvatski narod jednom zauvijek ugasio plamen agresije.

Piše: Dražen Prša

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com